Monthly Archive 30 Oktobra, 2019

ByAdmin

AKCIJA SREDNJOŠKOLACA: SKUPLJAJU OTPAD KAKO BI PLATILI MATURSKO VEČE

Učenici završnog razreda Filološke gimnazije u Beogradu, italijansko-španskog smera (IV-6), pokrenuli su ekološko-humanitarnu akciju kako bi doprineli smanjenju smeća oko svoje škole i pomogli učenicima koji nisu u mogućnosti da plate ono što im je potrebno za matursko veče.

Troškovi maturske večeri za 23 učenika su oko 160.000 dinara, a oni su izračunali da treba da se prikupi 55.000, kako bi i učenici slabijeg materijalnog stanja mogli to da priušte.

OČISTI SVOJE OKRUŽENJE

“Ideja je dečja, i ranije smo slično radili, jer se stalno sakupljao novac za takve stvari. Deca su čak i držala radionice, časove osnovcima”, rekla je za FoNet razredni starešina Biljana Branić Latinović.

Ona je konstatovala da je to vrlo zanimljiva ideja, iako je za nju potrebno mnogo truda, jer je Filološka gimnazija na obodu Zelenog venca, kraja koji je prilično prljav i neočišćen, kako zbog činjenice da je tu pijaca, tako i zbog socijalnog okruženja.

“Ideja je da se očisti kraj ispred škole i tako sakupi novac, da okolina bude bez smeća i omogući da svi đaci idu na matursko veče”, rekla je Branić Latinović.

Prema njenom mišljenju, nisu utemeljene tvrdnje da je svaka generacija srednjoškolaca sve lošija, jer to demantuje odeljenje IV-6 čija je razredna.

CENA OTKUPA OTPADA MALA

Učenica Anja Kovačević, koja je jedan od inicijatora akcije, rekla je da je važno da se pokaže solidarnost među đacima, da jedni pomažu drugima i da samo treba iznaći načine za to.

“Matursko veče je verovatno poslednje gde ćemo biti svi zajedno i treba to da organizujemo, kao što smo uradili i prošle godine za ekskurziju”, navela je ona.

Učenici IV-6 su pesimisti oko uspeha da se sakupi sav novac, jer znaju da je cena otkupa mala – kilogram limenki je 74 dinara, a plastičnih flaša 23. Nadaju se, međutim, da će njihovom akcijom ljudi da se “osveste” i povedu računa o zaštiti životne sredine, ali i da će se i druge škole uključiti.

Učenik Radomir Vranjković, jedan od samo četvorice muškaraca u tradicionalno “ženskom” odeljenju, koji je zbog toga i fizički angažovan da donosi sakupljene kese sa ambalažom, rekao je da nije problem sakupljati smeće i da time treba da se da primer i drugim, ne samo đacima, nego i građanima.

“Ostali razredi, koji znaju o čemu se radi, trebalo bi da se pridruže ovoj akciji. Oni koji ne znaju, videće da su u dvorištu Filološke gimnazije postavljene kante na kojima piše “papir”, “plastika”, “metal”, napomenuo je Vranjković.

Sakupljanje plastične ambalaže i limenki, koliko god bila dobro zamišljena akcija, bez ičije pomoći sa strane, nije lak posao. Prvih dana im je od Gradske čistoće, čiji punkt smešten na Zelenom vencu otkupljuje tu vrstu otpada, doneo svega 500 dinara.

Učenici i razredna ne gube nadu, veruju da će akcija da se proširi i omasovi i da će mala cena otkupa – 74 dinara za kilogram limenki i 23 za kilogram plastičnih flaša, biti nadomeštena većim odzivom.

Izvor: N1
Foto: Pixabay

ByAdmin

OKO 91 ODSTO PLASTIČNIH FLAŠA NE MOŽE DA SE RECIKLIRA

Svako ko čita ovaj tekst, sasvim je izvesno da je koristio plastične flaše, a mnogi od nas su ih zasigurno upotrebljavali u poslednjih nekoliko dana ili nedelja. Plastika, u proteklim decenijama, postala je glavna stavka svakodnevnog načina života. Kako je Azija modernizovala svoj način života, nagli porast upotrebe plastičnih flaša pratio je želju za flaširanom vodom. Nekoliko skorašnjih izveštaja govore u prilog teške situacije u svetu zbog globalne upotrebe plastike.

Dva statistička izveštaja “bodu oči”: 1) Ljudi širom sveta kupe milion plastičnih flaša za jedan minut; 2) 91 % od sve te plastike se ne može reciklirati. Povrh svega, procenjuje se da će do 2020. godine biti prodato više od pola milijardi plastičnih flaša. Ovo predstavlja ogroman izazov u reagovanju na eksponencijalno povećanje proizvoda koji se mogu reciklirati, a koji nisu reciklirani.

SVE VIŠE I VIŠE PLASTIČNOG OTPADA

Plastične flaše obično se izrađuju od polietilen tereftalata (Pet), koga je moguće reciklirati, a kome je za prirodno raspadanje potrebno 400 godina. Po geološkim vremenskim razmacima, 400 godina nije značajno i može se konstatovati da je potrebno samo čekati dok se one prirodno ne raspadnu. Međutim, postoje dve značajne konstatacije u vezi s takvim tvrdnjama. Prvo, nema pokazatelja smanjene upotrebe plastike, te će zato sat plastičnog raspadanja stalno biti resetovan, i drugo, što je još bitnije, moramo razumeti kako će ovo povećanje plastičnog otpada globalno uticati na druge sisteme u svetu i njihove funkcije.

Većina odbačenih plastičnih flaša završava bilo u okeanu ili na deponijama. Pogledajmo potencijalne pokazatelje skladištenja ogromnih količina plastičnog otpada na obe lokacije.

PLASTIKA U OKEANU

Procenjuje se da će do 2050. godine okeani u sebi imati više otpadne plastike (po težini) nego ribe. Otpadna plastika koja bude našla svoj put do okeana biće prava opasnost za ribe, morske ptice i morske sisare, koji je mogu progutati. Medijski prilozi o uginulim morskim životinjama čiji stomaci su puni plastičnog otpada danas nisu retkost.

Nedavna istraživanja ukazuju na sve veće količine plastike u plodovima mora koje svi mi redovno konzumiramo. Na primer, nedavno istraživanje sa Univerziteta Ghent u Belgiji ustanovilo je da ljudi koji redovno jedu morsku hranu svake godine gutaju do 11.000 sićušnih komada plastike. Drugo istraživanje s Univerziteta Plymouth otkrilo je da jedna trećina svih riba ulovljenih u Velikoj Britaniji sadrži sićušne komade plastike.

Softver razvijen na sajtu www.plasticadrift.org u mogućnosti je da nam prikaže, na primer, gde će plastični otpad završiti u okeanima pošto mu izaberemo početnu tačku, odnosno gde se baci.

PLASTIKA NA DEPONIJAMA

Deponije su još jedan veliki “rezervoar” za plastične boce na globalnom nivou i predstavljaju potpuno različit skup problema. Na sreću, plastika unutar njih je tu, i dostupna je. Na osnovu trenutnih projekcija, procenjuje se da će 12 milijardi metričkih tona otpadne plastike naći utočište na deponijama do 2050. godine. Pozitivna strana ove priče je da se sa plastikom po deponijama može ipak lakše upravljati nego sa onom po okeanima i morima.

Postoje brojni propisi, iako se oni uveliko razlikuju među državama o zaštiti životne sredine, koji se odnose na deponije. Srećom, ako se pravilno upravlja deponijama, otpadna pet ambalaža ne predstavlja značajan rizik od zagađenja podzemnih voda. Međutim, to ne govori o ogromnoj količini drugog otpada na deponijama koja može predstavljati značajan rizik za podzemne vode.

U Kini se, na primer, po deponijama ovakav pet otpad ne može pronaći zbog “armije radnika” koji ga sakupljaju zbog recikliranja. Međutim, njihova motivacija za rad nije ekološke, već ekonomske prirode. Kineska Vlada obezbeđuje visoku otkupnu cenu za pet ambalažu, što pokreće milione Kineza da rade na deponijama. Mnogi ljudi zarađuju za život u potpunosti se baveći ovim poslom, sakupljanja reciklabilne plastike i pretvaranjem “otpada” u novac. Ovakvi primeri će postati sve neophodniji u svetu kako se budemo kretali ka optimiziranju ciklusa životnog veka plastike.

Tekst: Trevor Nace, Forbes
Foto: M. Ćirković i Pixabay

ByAdmin

AMERIČKI RAK UNIŠTAVA DUNAV

Zagađenje koje čini čovek, pre svega kanalizacionim i industrijskim vodama sa jedne strane, uradilo je svoje, ali drugi deo slagalice uništenja života riba i autohtonih vrsta rakova čini invazivna vrsta američkog raka koja se proširila po našim rekama, pre svega u Vojvodini na Dunavu, Tisi i Savi. Kod nas se ovom problemu uopšte ne posvećuje pažnja, no procenjuje se da američki rak pojede godišnje oko 150 tona ikre i mlađi, što je dovoljno da se čitava Srbija prehrani za tih 12 meseci. Kako su otporni na račiju kugu, koju pri tom prenose autohtonim vrstama, te su mnogi jači i otporniji, uništili su većinu domaćih rakova.

KAKO PREPOZNATU ŠTETNE RAKOVE

„Razlika između štetnog i običnog raka je u tome što su invazivni manji, oklop im je snažniji, veoma su opasni. Prenose bolest račiju kugu, reprodukcija im je veća, otporniji su na zagađeniju vodu. U Evropi se procenjuje da godišnje u Dunavu, u čitavom toku, invazivna vrsta napravi štetu veću od 50 miliona evra, jer jedu ogromne količine riblje ikre i mlađi tako da to u velikoj meri utiče, kako na ekologiju tako i na ekonomiju svih zemalja koji žive uz reku Dunav“, rekao je Nenad Pešut, osnivač Udruženja „Rečni rakovi“ iz Inđije.

Ovo udruženje zbog izučavanja počelo je da lovi invazivnu vrstu, sarađuju sa fakultetima i mnogim domaćim i stranim organizacijama za očuvanje prirode, cilj je da se prvo u Srbiji shvati koliko su reke zapravo ugrožene te da se krene u borbu za njihov spas. Invazivni rakovi (Faxonius limosus) pušteni su U evropske reke prvi put 1890. godine, i to u Nemačkoj, tada se nije znalo da su otporni na račiju kugu, da će u budućnosti zagospodariti rekama i postati jedan o najvećih problema.

NEOPHODNA ZAKONSKA REGULATIVA

U Srbiji za sada postoji jedna vrsta američkog raka, dok u Nemačkoj čak pet. Ipak, u celoj Evropi bore se da vrate autohtone vrsta rakova koje uzgajaju i ubacuju u reke, dok invazine vrste izlovljavaju. Kod nas se po tom pitanju još ništa ne dešava. Domaće vrste su zaštićene tokom cele godine, izlovljavanje rečnog i barskog raka je zakonom zabranjeno. Međutim, lov na invanzivne vrste još nije zakonom regulisan.

„Potrebno je pokretanje izlova u većoj meri, da bi za pet do deset godina uspeli ovu populaciju da dovedemo pod kontrolu i smanjimo količinu štete koju prave našim rekama. Zbog toga prvo moramo doneti pravnu regulative za definisanje i postupanje sa invazivnim vrstama“, istakao je Pešut, čije je Udruženje i pokretač inicijative za donošenje ovih regulativa.

Tekst i foto: Udruženje „Rečni rakovi“

ByAdmin

KAKO SE REŠITI OTPADA IZ OKEANA

U okeanu se svake godine nakupi 8,8 miliona tona plastike, od čega svega 270.000 tona pluta na površini. Naučnici su godinama mislili da se “nedostajuća” plastika brzo raspadne po ulasku u vodu i razloži na mikroplastiku, sićušne fragmente ne duže od pet milimetara, koji potom padnu na morsko dno.

OTPAD PLUTA OKEANOM

Ali, ova teorija nije u skladu sa opservacijama istraživača organizacije “Čišćenje okeana” (The Ocean Cleanup), kojoj je cilj da izvuče plastiku iz okeana. Organizaciju je osnovao Holanđanin Bojan Slat 2013, koji je tada imao svega 19 godina. Slat (25) se polako približava cilju da očisti “Veliko pacifičko ostrvo smeća”, plastični otpad dvostruko veći od površine Teksasa koji pluta okeanom.

NAJNOVIJA OTKRIĆA

Njegova organizacija objavila je studiju u kojoj nudi alternativno objašnjenje zašto određena plastika stoji na površini a druga nestaje. Otkriveno je da plastični delovi, umesto da se brzo rastvore u mikroplastiku, odlaze ka kopnu ili nestaju ispod površine vode.

– Mislim da smo uspeli da odgovorimo na najveći jaz u znanju u području plastičnog zagađenja – rekao je Slat, preneo je “Biznis insajder”.

Tokom proteklih godina organizacija je primetila da se u Velikom ostrvu akumuliraju određeni tipovi plastike.

– Zaista ne nailazimo na plastične kese ili slamke, ali zato nalazimo debele, tvrde delove – kaže Loren Lebreton, autor studije.

OTKAD DATIRA SMEĆE

Istraživači su otkrili da većina predmeta koje su izvukli iz Velikog ostrva 2015. potiče iz ranih 2000-tih godina ili su znatno stariji, što je ukazalo da se plastika ne dezintegriše brzo.

– Šokantno je videti kako okeanom i dalje pluta plastika iz sedamdesetih godina. Pre koju nedelju smo izvukli sanduk bukvalno iz 1970. iz Japana – priča Slat.

Istraživači su zaključili da plastika, umesto da se razloži, kreće na dugo putovanje, koje ponekad traje decenijama, pre nego što se spoji sa “ostrvima” plastike na površini. Većina plastike koja dolazi u okeane potiče iz otpada sa kopna. Otpad u vodi ponekad SE akumulira duž obala, gde nema ljudi da ga počiste. Tako australijska Kokosova ostrva, sa malim brojem stanovnika, imaju najviše plastičnog otpada registrovanog bilo gde na Zemlji – oko 260 tona. Manje od jedan odsto plastike koja uđe u vodu sa obale zaista stigne do “ostrva” poput Velikog pacifičkog, otkrili su istraživači.

REŠENJE PROBLEMA

Kako plastika putuje kroz okean, organizmi poput algi i školjki kače se za delove i vuku ih težinom na dole. Objekt potom potone ispod površine, ka dubljim delovima okeana. Kako alge i školjke trebaju sunce da prežive, ti organizmi mogu umreti i otpasti sa plastike, nakon čega se ona vraća na površinu. Istraživači su otkrili da se tanki komadi plastike mogu vratiti na površinu u dubokoj vodi, ali u plitkoj je verovatnije da će se spustiti na dno i ostati tamo.

Slatovo rešenje za čišćenje otpada u okeanu je plutajući, džinovski uređaj u obliku slova “U”, koja hvata plastiku poput ruke. Naprava se kreće sporije od okeanskih struja zahvaljujući podvodnom padobranu koji joj služi kao sidro. Kako vetrovi i talasi guraju plastiku ka centru uređaja, otpad se hvata i odvlači na obalu. Iz organizacije poručuju da bi njihova naprava, ukoliko se misija pokaže uspešnom, mogla da za pet godina prepolovi veličinu Velikog ostrva.

– Nije pitanje da li će to raditi već kada. Mislim da nemamo izbor uzimajući u obzir veličinu problema – istakao je Sla

Izvor: Biznis insajder
Foto: Theoceancleanup.com

ByAdmin

DRVEĆU U EVROPI PRETI NESTAJANJE

Skoro polovini vrsta drveća u Evropi preti nestajanje, upozorila je Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN).

Ovo je prvi put da je ova organizacija, čije je sedište u Švajcarskoj, objavila “crvenu listu” ugroženih evropskih stabala. Predstavnici IUCN-a su se bavili sudbinom 454 vrste drveća prisutnih na tlu Evrope. U izveštaju se navodi da je ugroženo 42 odsto vrsta drveća koje raste i u Evropi i na drugim mestima u svetu, 58 odsto endemskih vrsta, kao i da je situacija kritična za 15 odsto vrsta.

Uvođenje invazivnih vrsta, neodrživa seča i urbani razvoj glavne su pretnje opadanja broja i vrsti drveća na tlu Evrope. Evropska stabla ugrožena su i zbog bolesti, krčenja šuma i promene ekosistema.

Izvor: www.nationalgeographic.rs
Foto: Pixabay