Tag Archive kvalitet vazduha

ByAdmin

KOLIKA JE ZAGAĐENOST VAZDUHA U NOVOM SADU?

U Novom Sadu došlo je do značajnijeg poboljšanja kvaliteta vazduha, navela je Državna revizorska institucija (DRI) u svom rezimeu izveštaja o reviziji svrsishodnosti poslovanja „Upravljanje kvalitetom vazduha“. Ovakva vest je vrlo ohrabrujuća, i kod stanovništva budi nadu da se nešto menja nabolje.

Vidljiva posledica zagađenja

Godinama unazad stalno slušamo o najzagađenijim gradovima, pratimo „liste i statistike“, gledamo gde je naš grad i često ne verujemo u sve što vidimo ili čujemo. Kada izađemo iz svojih domova, vazduh koji udahnemo nam smeta, i kao da kaže „zagađeno je, ne možeš da dišeš, učini nešto!“ Iznad mnogih gradova u Srbiji vazduh je sumoran a horizont prekriven smogom, vidljiva je ta posledica zagađenja i izgleda kao neprovidna teška zavesa, jer dimnjaci industrijskih kotlova, kuća, zgrada, termoelektrana, auspusi vozila, raznih mašina – ispuštaju toksične materije u atmosferu, zagađuju je i prouzrokuju kod ljudi respiratorne infekcije, srčane i brojne druge bolesti, veoma često neizlečive. Kad „ugledamo“ i osetimo miris vazduha a nevidljivo postane vidljivo, već može da bude kasno po zdravlje ljudi. Više ljudi – veće zagađenje vazduha, a samim tim i više problema.

Trend blagog poboljšanja

Šta se uradilo da smo očevici poboljšanja kvaliteta vazduha u Novom Sadu, pitali smo Dejana Lekića, jednog od osnivača Nacionalne ekološke asocijacije (NEA) i osnivača portala Ekstremna ekologija (xEco ), tvorca desktop i mobilnih aplikacija xEco Vazduh, xEco Polen i xEco Odžak, koji kaže da je DRI verovatno imao u vidu godišnje Izveštaje o kvalitetu vazduha koje priprema i objavljuje Agencija za zaštitu životne sredine.

„Naime, posmataranjem i poređenjem podataka za period 2018-2021. primećuje se trend blagog poboljšanja kvaliteta vazduha u Novom Sadu, odnosno smanjenje srednjih godišnjih koncentracija suspendovanih čestica (PM). Tako se na stanici Liman, srednja godišnja koncentracija PM10 sa 33µg/m3 u 2018. smanjila na 28 u 2021, a u Rumenačkoj je ovo smanjenje bilo još drastičnije, sa 41 u 2019. srednja godišnja koncentracija je smanjena na 33 u 2021. Slično, mada u svim godišnjim izveštajima nisu obrađene sve stanice iz lokalnog monitoringa kojim upravlja Institut za javno zdravlje Vojvodine, primetna je pojava smanjenja srednjih godišnjih koncentracija PM10.

U kontekstu PM10 ipak je važno napomenuti da se na nekim stanicama (Rumenačka, Neoplanta) u 2021. godini, beleži prekoračenje trajanja povišenih koncentracija PM10, tako da je u 2021. godini zabeleženo 42 tj. 39 dana sa srednjim dnevnim koncentracijama iznad 50µg/m3, što je iznad zakonom definisane granice od 35 dana godišnje i što je istovremeno povećanje u odnosu na 2020. godinu (Rumenačka 22 dana). Sličan trend se primećuje, logično, i kod srednjih godišnjih koncentracija PM2.5 čestica. U svim ovim slučajevima, treba podvući da su srednje godišnje koncentracije suspendovanih čestica u prethodnih pet godina bile ispod godišnje granične vrednosti, te je ovo smanjenje značajno ali ne menja sliku stanja, u smislu promene ocene kvaliteta vazduha jer su trajanja prekoračenja i dalje iznad propisanih vrednosti“, navodi Lekić.

Inače, neke od metoda koje doprinose smanjenju zagađenja vazduha u gradskim sredinama, a koji su vidljivi i u Novom Sadu su: viši standard stanovništva, noviji automobili i grejna tela sa većom energetskom efikasnošću tj. manjim emisijama, povećanje pešačke zone u centru, izgradnja i rekonstrukcija biciklističkih staza i podsticanje vožnje bicikala, instalacija solarnih panela, primene mera energetske efikasnosti, dobra pokrivenost daljinskim grejanjem (toplana koristi prirodan gas), koordinisana frekvencija autobuskih polazaka i broj zasađenih stabala u gradu. Svi ovi činioci svakako povoljno utiču na smanjenje zagađenju vazduha u gradu.

Stanice za monitoring

A koliko Novi Sad ima mernih stanica i da li je to dovoljan broj, i koliko su validni rezultati njihovog merenja, Lekić kaže da u Novom Sadu ima do 10 državnih automatskih stanica za monitoring kvaliteta vazduha (tačan broj je nemoguće utvrditi jer podaci nisu javno dostupni), što je sasvim dovoljan broj, no, nažalost, sem stanice Rumenačka, sirovi podaci o koncentracijama zagađujućih materija nisu raspoloživi javnosti u realnom vremenu.

“Istovremeno u Novom Sadu ima oko 20 stanica tzv. građanskog monitoringa čija indikativna merenja upotpunjuju sliku i time isključuju potrebu za dodatnim stanicama. Poseban problem je nedostatak javne dostupnosti sirovih podataka iz svih sistema, što onemogućava dodatnu ekspertsku analizu. Samo podaci sa stanice Novi Sad − Rumenačka, preko portala Agencije za zaštitu životne sredine, javno se objavljuju u smislu koncentracija zagađujućih materija”, istakao je Lekić.

Sasvim je sigurno da na zagađenje vazduha u pojedinim gradovima u Srbiji veoma bitno utiče specifičnost topografije terena na kojima se mnogobrojna naseljena mesta nalaze (gradovi u kotlinama i oni u ravnici, izloženi košavi), tako da i elementi koji negde doprinose zagađenju, negde mogu da pomognu da ono bude manje.

Dostupne informacije

Informacije o stanju kvaliteta vazduha, građani mogu da saznaju preko brojnih aplikacija, poput xEco Vazduh-Zagađenost vazduha u Srbiji u realnom vremenu, ali i na sajtu Institut za javno zdravlje Vojvodine (IZJZV), a primetna je i akcija pokreta „Kreni-promeni“, koji je u okviru kampanje „Istina o zagađenju – imam pravo da dišem“ postavio bilborde sa QR kodom u 25 gradova širom Srbije, uz pomoć kojih će građani, kako oni tvrde, u svakom trenutku moći da vide koliki je stepen zagađenja vazduha.
Poznato je i sveobuhvatno istraživanje Svetske zdravstvene organizacije (SZO) u čijem radu su učestvovali i naši stručnjaci iz relevantnih institucija Republike Srbije o Uticaju kvaliteta vazduha na zdravlje u većim gradovima u Srbiji (više o izveštaju u pdf-u na SZO-Uticaj zagađenja vazduha na zdravlje u većim gradovima u Srbiji) gde se procenjuje uticaj zagađenja vazduha na zdravlje u jedanaest gradova u Srbiji: Beograd, Obrenovac, Lazarevac, Novi Sad, Beočin, Smederevo, Valjevo, Kragujevac, Užice, Kosjerić i Niš.

Istraživanjem prikupljeni podaci u periodu 2010–2015. godine su veoma zabrinjavajući, gde SZO uz pomoć Softvera SZO AirQ+ koji je korišćen za izračunavanje proporcije umrlih usled zagađenja vazduha u većim gradovima Srbije, dolaze do podataka da skoro 3.600 ljudi prevremeno umre svake godine i da se to može pripisati izloženosti finim česticama veličine ≤ 2,5 µm (‎PM2,5)‎ u 11 proučavanih gradova Srbije. Rezultati pokazuju da dugotrajna izloženost zagađenju vazduha dovodi do prerane smrti relevantnog procenta stanovništva, a kratkotrajna izloženost zagađenju vazduha povećava rizik od smrtnosti, što sve upućuje na hitno smanjenje nivoa zagađenja vazduha u Srbiji!

Nema dovoljno relevantnih podataka

A kakav je zapravo vazduh u Novom Sadu i okolini u poslednjih mesec-dva dana i šta je zabeležila aplikacija xEco Vazduh, Lekić objašnjava da aplikacija nema dovoljno relevantnih podataka iz državnog sistema da bi se dala objektivna slika, ali da se ipak, na osnovu podataka sa jedne stanice Novi Sad − Rumenačka, može zaključiti da je u 2022. godini došlo do daljeg poboljšanja i da je srednja godišnja koncentracija PM10 smanjena na oko 28µg/m3, dok je broj dana sa prekoračenjima takođe smanjen na oko 30.

Zagađenost vazduha je je jedan od glavnih činilaca rizika po zdravlje ljudi. Ta smesa gasova, koju je priroda „podesila“ i uravnotežila da bez jednog njenog sastojka − kiseonika, ne možemo da zamislimo život na planeti, takođe nije „osmislila“ da njeni stanovnici menjaju njegov hemijski sastav i pogoršavaju sami sebi život. Krivci za to su svugde oko nas, pa i mi sami! Ispravimo to!

Državna revizorska institucija naložila je još nekoliko preporuka:

1. Ministarstvu životne sredine da u okviru državne mreže mernih stanica i/ili mernih mesta dokumentuje postupak izbora odabranih mernih mesta i lokacija za uzimanje uzoraka za merenje koncentracija zagađujućih materija.

2. Agenciji za zaštitu životne sredine da obezbedi efikasno i kontinuirano prikupljanje podataka za Informacioni sistem kvaliteta vazduha.

3. Institutu za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut‟ da donese stručno metodološko uputstvo za procenu uticaja kvaliteta na zdravlje ljudi i kreira jedinstven indeks kvaliteta vazduha u Republici Srbiji.

4. Gradovima Beogradu, Novom Sadu, Pančevu, Užicu i Boru da u okviru lokalne mreže mernih mesta i/ili mernih stanica dokumentuju postupak izbora odabranih mernih mesta i lokacija za uzimanje uzoraka za merenje koncentracija zagađujućih materija.

Tekst i fotografije: Miloš Ćirković

* Tekst je nastao u okviru projekta „Zelene vesti“, koji je realizovan uz podršku Gradske uprave za kulturu Grada Novog Sada. Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Gradske uprave za kulturu Grada Novog Sada.

ByAdmin

O MERENJU I KVALITETU VAZDUHA

Panel-diskusija “Kakav vazduh udišemo” u organizaciji Udruženja novinara “Eko-vest”, održana je 3. novembra u Kulturnoj stanici “Liman” u Novom Sadu. Na panelu su učestvovali mr Dragica Branković, v.d. Gradske uprave za zaštitu životne sredine; Dragan Đurica, pomoćnik pokrajinskog sekretara za urbanizam i zaštitu životne sredine zadužen za sektor monitoringa i informacioni sistem životne sredine; prof. dr Sanja Bijelović, načelnica Centra za higijenu i humanu ekologiju Instituta za javno zdravlje Vojvodine i Dejan Lekić, član stručnog saveta Nacionalne ekolološke asocijacije (NEA), dok je novinarka Radija Novi Sad Dragana Ratković bila moderatorka.

Panel-diskusija je simbolično održana na Svetski dan čistog vazuha, koji se, po ekološkom kalendaru, obeležava 3. novembra. Kao što je poznato, ovo je svakako i globalni problem, jer čak 95 % populacije udiše vazduh koji ne zadovoljava normative i standarde propisane od strane Svetske zdravstvene organizacije (SZO). Zagađenje vazduha predstavlja jedno od najvećih rizika po zdravlje ljudi, zaključak je održane panel-diskusije.

Uzroci zagađenja

Glavni uzročnici zagađenja vazduha su industrija, termo-energetski sektor, saobraćaj, poljoprivreda, individualna ložišta u zimskom periodu. Pokrajinski seketerijat zagađenje vazduha meri na sedam mesta u Vojvodini, a grad Novi Sad ih ima pet. Nadležne instance o zagađenju u Vojvodini mogu da govore samo u odnosu na podatke sa tih mernih stanica, tako prema poslednjem izveštaju Agenecije za zaštitu životne sredine za 2020. u zoni Vojvodine vazduh je bio čist i neznatno zagađen, osim u Subotici i Zrenjaninu. Ipak, na panelu se moglo čuti i da je takav zaključak posledica metodologije i nedovoljnog monitoringa kvaliteta vazduha i da bi stoga trebalo unaprediti merenja, kako bi podaci bili u potpunosti validni. A u javnosti je uvek prisutno i pitanje kako da se o stanju stvari građani najbolje informišu.

“Počela je grejna sezona, pa se priča o zagađenju vazduha. Možda je i ključ u toj rečenici, pričamo o tome samo kada krene zagađenje i kad je ono osetno i vidljivo”, rekao je Dragan Đurica iz pokrajinskog seketerijata. “Ono delimično zavisi i od vremenskih uslova i okolnosti, a puno zavisi i od nas samih. Istina je da gde god je prisutan urbani način života, postoji i zagađenje. Po toj logici, Đurica je naveo da je upravo najveće zagađenje u Vojvodini upravo u gradovima gde živi najveći broj ljudi i koji su najnaseljeniji.

“Bitno je i da donosioci odluka imaju osnov za jednog sistematsko i svekupnog delovanja na rešavanju određenih problema. Izrada novog plana kvaliteta vazduha je pri kraju i radi se na sprovođenju ekoloških mera, unapređenju zelenila na teritoriji grada i svake godine se posadi vise od deset hiljada stabala”, kaže Dragica Branković iz Gradske uprave. Ona naglašava da je grad ove godine uradio i geografski informativni sistem zelenila, koji još treba dopuniti i popuniti, i na osnovu tog sistema dobićemo osnovu za pravilno planiranje zelenila, koje doprinosi kvalitetu vazduha u Novom Sadu. Plan kvaliteta vazduha i izveštaji o realizaciji aktivnosti se svake godine objavljuju na sajtu Gradske uprave.

Uticaj na zdravlje

Institut za javno zdravlje prati monitoring, i kao, što je prof. dr Sanja Bijelović potvrdila, kvalitet vazduha u Novom Sadu svakako ima uticaj na zdravlje ljudi.

“Iako Novi Sad ima kvalitet vazduha prve kategorije, naša istraživanja pokazuju da on ipak doprinosi oboljevanju stanovnika od hronične opstruktivne bolesti pluća, bolesti srca i krvnih sudova mozga, a desetogodišnja izloženost građana Novog Sada ovakvom vazduhu povećava rizik od nastanka tumora pluća”, rekla je prof. dr Bijelojević.

Međutim, ona naglašava da bi takođe bilo interesntno i važno obratiti pažnju i na kvalitet vazduha u zatvorenom prostoru. Kako je navela, u zatvorenom prostoru provodimo više od osamdeset procenata vremena, pa bi u istraživanjima trebalo obratiti pažnju i na taj segment, mada za to ni na globalnom nivou ne postoje normativi i jasne granične vrednosti, već samo preporuke, jer su takva merenja teško izvodljiva i teško dokaziva.

Aplikacije za merenje kvaliteta vazduha

Svojevrsnu novinu u metodolgiji predstavlja aplikacija “xEco Vazduh” o čemu je govorio njen tvorac Dejan Lekić iz NEA.

“Sve aplikacije i izveštaji koriste podatke iz jedne mreže, državne mreže, ali se drugačije tumače. Dobar vazduh u suštini znači da ima nisko zagađenje, ali ne i da nema zagađenja. Problem je u kategorizaciji i nazivima tih kategorija koje se koriste. Takva tumačenja ne pokazuju dovoljno jasno podatke i šta je važno da znamo kada je reč o tim podacima. Kao ni to da postoji stvaran problem sa kojim se treba ozbiljno baviti”, naglasio je Lekić.

U javnosti se sve više pominju i rang-liste po kojima je Beograd u nekoliko navrata bio na neslavnom prvom mestu u svetu po zagađenju vazduha, dok se i Novi Sad našao u vrhu, pa je i to bila tema o kojoj se razgovaralo. Na tribini nije bilo jednostavnog odgovora na pitanje zašto je to tako. U najkraćem, sve zavisi od niza faktora i pokazatelja, klimatskih uslova u određenom momentu, metodologije merenja, izvora zagađenja, ali su se učesnici složili da je senzibilizacija građanstva o ovoj temi, kao i o merama i zaštiti zdravlja ljudi veoma bitna. To je svakako bio i vodeći motiv organizatora panel-diskusije.

Tekst: Mihajlo Vujasin
Foto: Miloš Ćirković

ByAdmin

U PROCEPU IZMEĐU PRIVATIZACIJE, EKONOMIJE I EKOLOGIJE

U svetu modernih tehnologija, plastike, silicijumskih čipova i optičkih kablova, jedan materijal je i dalje nezamenljiv – bakar. Vekovima je on uz čoveka, čineći mu život lagodnijim i sigurnijim. Grad Bor i njegova okolina u žiži su svetske javnosti još od devetnaestog veka kada se pojam „zlatne groznice“ uselio na ove prostore. Prave ekspedicije entuzijasta – kopača zlata i ljudi od nauke, raširili su se po ovim prostorima u potrazi za dragoceno-skupocenim metalom. Mnogobrojni građani, ljudi iz različitih krajeva Srbije, stranci, bogati industrijalci i avanturisti bili su opijeni zlatnom groznicom i brzom zaradom.

BAKAR… OD ŽIVOTNOG ZNAČAJA

Bakar je uvek na ceni i meti raznih industrijalaca (sa idejama o brzom bogaćenju) i osvajača (sa idejama o otimanju i robovskom eksploatisanju). Jedan od poslednjih – Adolf Hitler, na prostorima bivše Kraljevine Jugoslavije kao stratešku važnost pri planiranju napada na nju, dao je zauzimanju borskog rudnika i pokretanju njegove proizvodnje neophodne vojnoj mašineriji nacističke Nemačke. Tada su oko rudnika bila podignuta trideset i tri radna logora krcata nesrećnim porobljenim ljudima iz raznih krajeva, iskorištavanim za teške rudarske poslove proizvodnje bakra.
Danas, moderni, bogati industrijalci iz celog sveta oličeni u multinacionalne kompanije, kada su rudna bogatstva u pitanju, kao da funkcionišu po sistemu: Reci mi šta i koliko toga imaš, gde se to nalazi, i kako da ti to uzmem (platim)! Svugde u svetu, bez bakra i dalje ne mogu fabrike elektrokablova i prekidača, valjaonice bakarnih limova, zavodi za izradu kovanog novca, fabrike električnih kućnih aparata, fabrike elektromotora, sijalica i sl.

A KAKO JE SVE POČELO

Rudarsko-topioničarski basen Bor nalazi se na istočnoj periferiji grada Bora u centralnom delu Timočkog eruptivnog masiva, i već sto godina u svojoj topionici i elektrolizi proizvodi “crvene” i obojene metale visokog kvaliteta. Još davne 1903, nakon istraživanja koje je finansirao industrijalac Đorđe Vajfert, a kojim je rukovodio inženjer Šistek, francuska kompanija Francusko društvo borskih rudnika „Sveti Đorđe“ sa sedištem u Parizu otvorila je rudnik 1904. godine. A samo dve godine kasnije otvorena je i topionica za preradu bakra i plemenitih metala, tako da je rudarsko naselje počelo da poprima izgled savremenog grada čija je okolina počela da se razvija. Rudnik postaje jedan od najvećih u Evropi. U doba SFRJ, rudnik je imao više od dvadeset hiljada zaposlenih, dok ih danas u RTB-u radi oko pet hiljada.
Kompaniju čine četiri velika proizvodno zavisna preduzeća koja eksploatišu i prerađuju rudu. RTB Grupu čine: 1. Rudnici bakra Bor (RBB), u čijem sastavu posluju: podzemni kop “Jama” (najdublji u Srbiji), površinski kop “Veliki Krivelj”, rudnik “Cerovo” i fabrika kreča „Zagrađe#. 2. Rudnik bakra Majdanpek (RBM) 3. Topionica i rafinacija (TiR) i 4. Matično preduzeće. RTB Bor je u Srbiji jedini proizvođač bakra, srebra, zlata i nečeg što je skuplje čak i od zlata – platine. Pored toga, proizvodi se još i sumporna kiselina, plavi kamen, selen i paladijum.

KINEZI STRATEŠKI PARTNER

Vlada Republike Srbije u junu je raspisala tender za izbor strateškog partnera za RTB Bor, tako da su mnoge zainteresovane strane kompanije ovde dolazile kako bi sagledale potencijale, način i uslove funkcionisanja RTB-a, i ustanovile kojim količinama ruda, koje su ostale za eksploataciju, rudnik raspolaže. Kineska kompanija Ziđin (Zijin) izabrana je za strateškog partnera Rudarsko-topioničarskog basena Bor, saopštio je danas ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić
Ziđin je predložio obavezujući biznis plan u iznosi od milijardu i 260 miliona dolara, u okviru kojih je i obavezujućih 350 miliona dolara za dokapitalizaciju, rekao je Antić na konferenciji za novinare u Vladi Srbije. Kineska kompanija se dodatno obavezala da će obezbediti 200 miliona dolara za rešavanje istorijsklih dugova RTB-a Bor definisanih UPPR-om. Ziđin se obavezao i da će očuvati 5.000 radnih mesta, i za svoju ponudu tražila je 63 odsto vlasništva u RTB-u Bor, naveo je ministar.
Kako je najavljeno, ugovor sa kineskom kompanijom biće potpisan u septembru, dok bi strateški partner operativno upravljanje RTB-om Bor mogao da preuzme početkom 2019. godine. Antić je kazao da je ponuda kineske kompanije bila ubedljivo bolja od druge pristigle ponude, ruske kompanije Ju gold, koja je ponudila investicioni plan u vrednosti 836 miliona dolara, ali da je za to tražila 65 odsto vlasništva u RTB-u.
Inače, Lan Fušeng, izvršni direktor i predsednik kineske kompanije Zijin Majning, u nedavnoj poseti Boru, izjavio je da njegova kompanija, što se tiče sredstava, sposobnosti, opremljenosti i tehnologije, ima sve preduslove da ovaj rudnik pretvori u elitni svetski, rudarsko-topioničarski basen, prvi po zaštiti okoline, automatizaciji i bezbednosti.
„Po nekim procenama rude za eksploataciju ima u količini od 1,38 milijardi tona što je dovoljno za narednih pedeset godina eksploatacije. Ti kapaciteti će se sigurno povećati sa godinama, pošto se uporedo povećavaju novi kapaciteti koji se istražuju iz godine u godinu, tako da se očekuje da će eksploatacija ruda biti moguća u narednih sto godina“, pojasnio je sadašnje stanje rudnika Saša Srbulović, inženjer rudarstva u RTB Bor.

PROCENE RUDNOG BOGATSTVA

Jalovina-RTB Bor

Rudno telo koje se trenutno eksploatiše u podzemnom rudniku “Jama”, nalazi se na oko pola kilometra ispod površine zemlje i ima oblik “krompira”, objašnjava Srbulović, i trenutno je zahvaljujući ispitivanjima poznata samo njegova gornja površina, dok je dubina njegovog dna nepoznata. Procenjuje se da rude u onom što je poznato ima u količini od milijardu tona, što znači pedeset godina eksploatacije. Po podacima RTB Bor, resursi borskog i majdanpečkog rudnika su neiscrpni, a do sada nije iskorišćenja ni njihova polovina. Pretpostavlja se da u 1,38 milijardi tona rude ima oko 5,1 miliona tona bakra, 202 tone zlata, 1.477 tona srebra. Sa prosečnom godišnjom eksploatacijom od 26 miliona tona rude, garantuje se proizvodnja bakra u narednih 50 godina.
Šljaka koju su Francuzi odbacili u toku prerade i eksploatacije rude dok su upravljali rudnikom, nalazi se u blizini današnje topionice, i moći će ponovo da se koristi u procesu dobijanja bakra jer tadašnja tehnologija nije bila u mogućnosti da iskoristi maksimum iz rude bakra. Površinski kop prostire se na dva i po kvadratna kilometra.

KAKO DOĆI DO RUDE

Da bi se došlo do rude, na površinskim kopovima, u strogo kontrolisanim uslovima, koristi se čak od dvadeset do pedeset tona eksploziva, dok u podzemnoj eksploataciji to nikako nije dozvoljeno jer bi se tokom eksplozije oslobodila ogromna mehanička energija koja bi urušila sve podzemne hodnike. U podzemnim kopovima, poput kopa “Jama”, specijalnom rudarskom opremom buše se stene burgijama dužine i do trista metara, ispituju se, kako bi se ustanovio položaj rude, a kasnije, slične bušotine pune se tačno određenom količinom eksploziva.
Aktiviranje tih eksploziva ubačenih u unapred izbušene rupe u stenama ispod površine zemlje, obavlja se tako što one detoniraju (eksplodiraju) u koncentričnim krugovima sa međusobnim zakašnjenjem od dvadesetpetohiljaditog dela sekunde. Stene sa rudama se prosto mrve i ekslozije ih izbacuju iz svojih ležišta a da viši slojevi stena ostaju stabilni i neoštećeni. U tako izmrvljenim stenama, nalaze se rudna bogatstva, neretko zlato, srebro i platina.
Rudnici metala su mnogo bezbedniji za rad od rudnika uglja, i u njima nema otrovnih i zapaljivih gasova, poput metana i rizik rada sveden je na minimum, a uslovi rada su mnogo bolji nego u rudnicima uglja.
Vrednost iskopane metalne rude višestruko je veća od iste količine rude uglja. Jamskom mehanizacijom, ruda se dalje transportuje na površinu, pa u topionicu. Prava logistička podrška od nekoliko desetina ljudi van jame je potrebna da bi trideset šest rudara moglo da rudari u jednoj smeni, svako u skladu sa svojom specijalnošću. Na svetlu dana, oni koji svoj posao obavljaju na površinskim kopovima, uz pomoć ogromnih bagera sa zastrašujućim zupcima i gigantskih kamiona Dampera nosivosti dvestadvadeset tona, i mašinama kao iz naučnofantastičnih filmova utovaruju i transportuju ogromne količine rudarskog blaga do nove topionice. Tamo se savremenim tehnološkim postupcima prerađuju, tope i liju dragoceni proizvodi namenjeni domaćem i svetskom tržištu.

UTICAJI NA ŽIVOTNU SREDINU

Otako je Vlada Republike Srbije uložila novac u novu, savremenu topionicu, grad Bor je postao mnogo ekološko prihvatljivijije mesto za život jer su aero zagađenja sumporom svedena na minimum, u odnosu na ranije decenije kada su ta zagađenja bila drastična, a građani imali zdravstvene tegobe zbog toga. RTB Bor je danas čak veliki proizvođač sumporne kiseline. Pored svega, RTB Bor je i dalje jedan od najvećih zagađivača u regionu.
„Kvalitet vazduha u Boru je sada drastično poboljšan zahvaljujući izgradnji nove topionice“, tvrdi Ljiljana Lekić iz Kancelarije za zaštitu životne sredine Grada Bora, napominjući da u 2018. godini imaju planirano i odobreno 85.131.000 dinara iz Ekofonda za zaštitu životne sredine.
Jalovina koja se nalazi u komleksu RTB Bor, nasuta trakastim transporterima po njegovoj okolini u obliku svemirsko-planinskih masiva, kao otpadni deo višedecenijske proizvodnje bakra, sa stanovišta današnje tehnologije prerade bakra može ponovo da se upotrebi. U njoj se nalaze značajne količine bakra koje nije potrebno vaditi iz srca Zemlje, a koje stara tehnologija nije mogla iskoristiti. Takav materijal je itekako zanimljiv mnogim stranim kompanijama i potencijalnim “investitorima” kao vredna sirovina za koju ne treba specijalna oprema i mehanizacija. Atmosferske vode koje su natapale ovakve “planinske masive” jalovine, okružuju ih na pojedinim mestima u obliku jezera crvene boje koje izgleda nerealno i uznemiirujuće. U rudniku bakra Bor, postoji više izvora otpadnih voda, različitih po sastavu i količinama i voda koje se dreniraju iz brana flotacijskih jalovišta.

Zagađeno? Da. Voda crvenkaste boje, oko otvorenog kopa Bor, karakteristična je po visokim koncentracijama rastvorenih teških metala bakra, cinka i gvožđa. Atmosferske vode koje dopiru duboko u jamu kroz razne pukotine, kanale i tunele stena, bogate su bakarnim rastvorom, pošto rastvaraju okolnu rudu dok se slivaju niz nju, skupljaju se na dnu jame i zajedno sa vodom od atmosferskih padavina iz otvorenog kopa Bor koje se akumulira na dnu kopa ubacuju u rudnik Jama, gde se mešaju sa njenim unutrašnjim otpadnim vodama, ispumpavaju se zatim velikim pumpama na površinu radi dalje prerade bakra. Deo tih voda se dalje prerađuje, i to je najjeftiniji način dobijanja bakra jer nema dodatnog kopanja i korišćenja teške mehanizacije za rad.
Po podacima grupe autora stručnog rada na temu Rudničke vode iz RTB Bor „Resurs za dobijanje bakra ili zagađivač životne sredine“, sa Univerziteta u Beogradu i Tehničkog fakulteta u Boru, višegodišnja eksploatacija i prerade rude bakra u okolini Bora stvorila je degradirano zemljište deponovanjem velike količine rudarskog otpada i pojave rudničke vode u njima. Velike količine takvih voda koje nastaju u napuštenim i aktivnim rudnicima obiluju visokim koncentracijama teških metala (bakar, cink i gvožđe). Oticanjem, određene količine ove vode lako mogu da stignu u mnoge podzemne vode, u Kriveljsku reku koja se uliva u reku Timok, a ova potom u Dunav. Otpadne vode su veliki problem sa stanovišta zaštite životne sredine. Danas postoje na tržištu tehnologije za prečišćavanje industrijskih i rudničkih voda koje bi ovde bile prekopotrebne!

UZ „SREĆNO“ NA KAFU U SREDIŠTE ZEMLJE

Na četristo metara ispod zemlje, u borskom rudniku, uz prijatnu temperaturu od petnaestak stepeni Celzijusovih, možete se osvežiti kafom ili čajem uz druženje i uvek zanimljive priče borskih rudara. Menadžment rudnika došao je na ideju da pre nekoliko godina jedan rudarski hodnik pretvori u pravi jamski kafić duboko ispod površine zemlje kako bi mnogobrojni znatiželjnici mogli da zavire u svakodnevni život rudara koji rudarenjem zarađuju hleb „sa sedam kora“.

Spuštanje teretnim jamskim liftom vertikalno naniže u središte zemlje kroz koje povremeno iz drugih tunelskih hodnika do vas dopre slabašno svetlo reflektora kroz zaštitne rešetke, poseban je događaj. Uz nagli pad temperature, zvuke utrobe majke Zemlje i veliku brzinu spuštanja u jamu treba da se spustite kao na stočetrdeseti sprat ispod zemlje. U jamskom kafiću isklesanom u ogromnoj steni, opremljenom u rudarskom stilu sa muzejskim rudarskim eksponatima, drvenim stolovima i klupama, stenovitim zidovima ukrašenih bakrorezima, ljubazno osoblje RTB Bor učiniće sve da se osećate prijatno i bezbedno uz pregršt zanimljivih priča o rudarenju i hrabrim i odvažnim posetiocima iz celog sveta ovog nesvakidašnjeg mesta. Predebela knjiga utisaka ispunjena je gotovo do kraja emocijama posetilaca. Info table o raznim tehnološko-rudarskim postupcima i o istorijatu rudnika okačene o stenovite zidove, čine stalnu umetničku postavku ovog mesta.

Tekst i foto: Miloš Ćirković

ByAdmin

AUTOMOBILSKA GUMA KOJA PROIZVODI KISEONIK

Goodyear je novim konceptualnim pneumatikom Oxygene predstavio jedno od mogućih rešenja za poboljšanje kvaliteta vazduha u gradovima. Inovativni koncept automobilske gume prezentovan je na aktuelnom međunarodnom sajmu automobila u Ženevi. Odlikuje ga jedinstvena struktura sa živom mahovinom koja raste na bočnom zidu pneumatika. Sa druge strane, otvorena struktura i „pametan“ dezen gazećeg sloja pneumatika apsorbuju vlagu i vodu sa površine puta za potrebe rasta mahovine, koja zatim fotosintezom u vazduh oslobađa kiseonik. „Pametnija“ i zelenija infrastruktura i „pametniji“ transport biće najvažniji pri rešavanju izazova mobilnosti i razvoja gradova.

Po mišljenju Svetske zdravstvene organizacije (SZO), više od 80 procenata ljudi koji žive na urbanim područjima na kojima se meri zagađenost vazduha, izloženo je zagađenju koje prevazilazi postavljene granice SZO. Pomoću jedinstvenog gazećeg sloja Oxygene apsorbuje vlagu sa puta, koristi ugljen-dioksid (CO2) iz vazduha i tako “hrani” mahovinu na svom bočnom zidu. Mahovina zatim fotosintezom oslobađa kiseonik.

Foto: Goodyear