Tag Archive biodiverzitet

ByAdmin

KONFERENCIJA UN O BIODIVERZITETU COP15: PRIRODA JE NAPADNUTA!

Može li se sačuvati ono što je ostalo na Planeti – divlje životinje, biljke i prirodna staništa – od uništenja, pokušaće da se dogovore predstavnici od oko 190 zemalja na 15. konferenciji UN o biodiverzitetu Cop15, koja se održava u Montrealu, u Kanadi, po uzoru na Pariski sporazum.

Sat otkucava

Stručnjaci za zaštitu prirode i političari smatraju da će ova dvonedeljna konferencija, koja traje od 7. decembra, biti ključna da se do 2030. godine obezbedi „više prirode“, biljaka i životinja, i zdravih eko-sistema nego što postoji sada.

„Izazivam sebe i sve vas, znam da postoji mnogo neslaganja između Vlada, ali ako ne možemo kao svet da se složimo oko nečega tako fundamentalnog, kao što je zaštita prirode, onda smo na krivom putu. Dok se ne dogovorimo da treba da zaustavimo izumiranje vrsta, da nam voda i vazduh budu čistiji, i da nam šume i travnjaci opstanu, ne možemo garantovati budućnost za našu decu. Ne moram da pojašnjavam ovde nikom od vas da je priroda ugrožena. Zapravo, ona je napadnuta! Dok sam vam se ovde obraćao, tokom nekoliko minuta, na svetu smo ostali bez šumskih površina u veličini od 136 fudbalskih stadiona! I to je samo jedan primer. Ono što činimo u svetu da do toga ne dolazi, jednostavno, nije dovoljno, i to je tako! Sat otkucava, i mi znamo da ova konferencija ne može da čeka neko drugo vreme!, izjavio je premijer Kanade Džastin Trudo, poželevši potom učesnicima skupa dobrodošlicu.

Čovečanstvo je sklono uništenju

Antonio Gutereš, generalni sekretar UN, obratio se delegatima iz celog sveta, i poručio.

„Priroda je najbolji čovekov prijatelj. Bez prirode nemamo ništa, bez prirode smo ništa! Ona održava vazduh koji udišemo, ona pruža hranu koju jedemo, energiju koju koristimo, vrste koje obogaćuju ljudski život i pejzaže koje zovemo svojim domom. Ipak, čovečanstvo je sklono uništenju, i mi vodimo rat protiv prirode“, rekao je Gutereš.

Ekološki lideri iz oko 190 zemalja, okupili su se u Montrealu kako bi osmislili mere koje bi imale za cilj da jačaju svetske kopnene i morske eko-sisteme. Trenutno je samo 17% kopnenih i 10% morskih područja zaštićeno. Naučnici smatraju da je potrebno prepoloviti upotrebu pesticida, smanjiti takođe broj invazivnih vrsta za 50% i zaustaviti deponovanje plastičnog otpada. Klimatske promene su zajedno sa gubitkom staništa i zagađivanjem, ugrozile svetski biodiverzitet. Prema procenama, milion biljnih i životinjskih vrsta je u opasnosti od izumiranja u narednih deset godina. Svi planirani zacrtani ciljevi međusobno su zavisni, i mogu se ostvariti, naravno, samo na kolektivnom, svetskom nivou. Dosad je učinjeno veoma malo. A 2030. godina je blizu.

Izvor: Tanjug i Globalnews

ByAdmin

UTICAJ KLIMATSKIH PROMENA NA BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVET

Kada se pomenu klimatske promene, najčešće se pomisli i priča o posledicama koje su one imale ili će imati na ljude, kvalitet našeg života, na zdravlje, kao i kako će se odraziti na privredu. Pretežno se zaboravlja ili nije u fokusu: da li i koliki uticaj klimatske promene, izazvane ljudskim aktivnostima, mogu imati na biljni i životinjski svet. Koje posledice klimatskih promena su do sada primetne na biodivezitet, da li su neke vrste nestale ili su na tom putu, kao i kakva su predviđanja – pitali smo dr sc. Biljanu Panjković, stručnjaka za zaštitu prirode Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode.

„Na osnovu naučnih podataka i izveštaja IPBES, klimatske promene već utiču na prirodu – od gena do ekosistema. One su jedan od pet najvećih uticaja na gubitak biodiverziteta, ugrožavaju mnoge biljne i životinjske vrste, čiji opstanak najviše zavisi od njihove brzine prilagođavanja novim uslovima. Ekosistemi opstaju u stanju dinamične ravnoteže, što ih čini izuzetno ranjivim na klimatske promene, koje su faktor stresa za ekosisteme, dovodeći u opasnost njihovu strukturu i funkcionisanje i podrivajući njihovu otpornost na druge pritiske. Svaka biljna i životinjska vrsta ima svoje mesto i ulogu. Međutim, u svakom ekosistemu postoje vrste od presudnog značaja za njegov opstanak, to su tzv. „ključne vrste“. Njihov nestanak bi doveo do poremećaja ravnoteže lanca ishrane, pa i samog ekosistema, dovodeći ga do nemogućnosti da opstane kao takav kakav jeste. Da bi biodiverzitet ostao očuvan, ključno je sačuvati staništa“, istakla je dr sc. Panjković.

ŠESTO MASOVNO IZUMIRANJE

Naučnici procenjuju da se Zemlja nalazi na početku šestog “masovnog izumiranja”, procesa koji karakteriše nestanak vrsta u alarmantnom broju za relativno kratko vreme. Poslednjih nekoliko decenija došlo je do gubitka vrsta i staništa rastućom i zabrinjavajućom brzinom, u prvom redu zbog ljudskih aktivnosti.

„Prema izveštaju Živa planeta iz 2017, o zdravlju naše planete i uticaju ljudske aktivnosti na druge vrste, od 1970. do 2014, posmatrane populacije kičmenjaka u proseku su globalno opale za 60 %, a posebno su veliki gubici u tropima i slatkovodnim sistemima. Južna i Srednja Amerika imale su dramatičan gubitak od 89 % kičmenjaka, a slatkovodne populacije širom sveta opale su za 83 %. Broj vrsta biljaka i životinja, kao i ekosistema, se sve više smanjuje, u svetu je globalno ugrožena četvrtina sisara, trećina vodozemaca, a osmina ptica je pred nestajanjem. Naučne studije ukazuju na veliki pad populacija insekata, kao i vrsta koje žive u zoni plime i oseke. Tome treba pridodati i biljne vrste, gde je usled suše i brzog zagrevanja, evidentirano umiranje šuma širom planete“, navela je dr sc. Panjković.

NAJUGROŽENIJI EKOSISTEMI

Biomonitoring vrsta predstavlja prvi korak u razumevanju uticaja klimatskih promena na biodiverzitet i određivanje i sprovođenje mera za ublažavanje negativnih uticaja. Konkretan uticaj klimatskih promena na staništa u Srbiji nedovoljno je ispitan. Znajući da trend klimatskih promena karakteriše povećanje temperature, promene u raspodeli padavina, veća učestalost ekstremnih toplotnih talasa, suše sa povećanom opasnosti od požara i poplave, možemo izdvojiti šumska staništa, vodena i vlažna staništa i visokoplaninska staništa kao najugroženija.

U svetu, jedni od najugroženijih su vlažni ekosistemi, visoke planinske oblasti, planine kao i okeani. Artik i visoka planinska tundra prepoznati su kao glavni rezervoari vode, ali su vrlo osetljivi na mnoge uticaje uključujući i klimatske promene, gde usled podizanja temperature vazduha dolazi do globalnog otopljavanja.

TRENUTNA SITUACIJA I PREDVIĐANJA

Znamo zasigurno da se ekosistemi menjaju usled klimatskih promena, ali i dodatno eksploatacijom, u korist industrije, energetike, urbanizacije, saobraćajne infrastrukture… Buduće klimatske projekcije ukazuju na znatno povećanu ugroženost ekosistema, nego što je danas vidljiva.

„Evropa je izdvojena kao region koji je posebno osetlјiv na klimatske promene, prema 4. izveštaju Međuvladinog panela o klimatskim promenama, navodi se da izmereni srednji porast temperature u Evropi na godišnjem nivou iznosi 1,4°C. Jugoistočna Evropa je jedan od regiona u kom se beleži najintenzivniji porast temperatura a u istočnim i jugoistočnim delovima Srbije promene klime praćene su i blagim padom količine padavina. Pregledom dosadašnjih klimatskih promena u Srbiji kao i projekcije klime za XXI vek, navodi se da srednje godišnje temperature u Srbiji u poslednjih 50 godina imaju pozitivan trend. Procenjuje se da će klimatske promene redukovati ponudu usluga evropskih ekosistema tokom narednog veka, sa značajnim ekonomskim posledicama kao što je opadanje prinosa useva i proizvodnje elektirične energije zbog suša, biće smanjeni prihodi od turizma i sl.

Planina Tara 2012, foto: Miloš Ćirković

Uticaji klimatskih promena na ekosisteme u narednim godinama imaće za posledicu promene sezonskih ciklusa i distribuciju mnogih vrsta usled porasta temperature, zagrejavanja okeana i smanjenja kriofere (snega i leda). Klјučni posmatrani i projektovani uticaji klimatskih promena za područje centralne i istočne Evrope su: povećanje temperaturnih ekstrema, smanjenje padavina tokom leta, povećanje temperature vode, povećanje rizika od šumskih požara i smanjenje ekonomske vrednosti šuma. Sistemi slatke vode su pod uticajem smanjenja tokova reka u južnoj i istočnoj Evropi, a ekosistemi su takođe pogođeni povećanjem učestalosti i intenziteta suša i pomacima u fenologiji useva“, objašnjava dr sc. Panjković.

ZAŠTO SU VAŽNA TRESETIŠTA?

Vlažna staništa karakteriše izuzetno bogatstvo biodiverziteta, i ona u velikoj meri doprinose prečišćavanju vode, sprečavanju poplava i skladištenju ugljenika. Dakle, stalni višak vode iz padavina ili iz podzemnih voda uslovljava manjak kiseonika, što dovodi do nepotpune razgradnje biljnih ostataka koji se talože kao treset. Nastaje u aeričnim uslovima, gomilanjem treseta – živo tresetište „raste“, uzdiže se. Ponekad treset formira plutajuće splavove na vodenoj površini.

Foto: Pixabay, foto: Iva Balk

Dr sc. Panjković navodi da se javljaju u planinskim i visokoplaninskim udolinama, na zamočvarenim površinama oko izvora, planinskih potoka, na obodima glacijalnih jezera, pored potoka i reka, na zamočvarenom tresetnom zemljištu, u uslovima kisele do slabo-kisele reakcije na visinama između 900 i 2400 m. Tresetna podloga nastaje pre svega razlaganjem sfagnumskih mahovina ili oštrica i trava (caricetum treset). Rasprostranjene su u svim visokoplaninskim predelima Srbije, a u Evropi su zastupljeni u njenim severozapadnim i severnim delovima, kao i u planinskim predelima Alpa i Karpata.

„Tresave, kao i sva vlažna staništa spadaju u osetljive ili fragilne ekosisteme, koje karakteriše bogatsvo biodiverziteta, na njima se javlja specifično prilagođena vegetacija, a za njihovo nastajenje potrebni su vekovi. Tresave zauzimaju samo 3 % površine Zemlje, ali doprinose skladištenju trećine ugljenika na kopnu, što je dvostruko više od svih svetskih šuma zajedno. Aktivna i očuvana vlažna staništa su među najefikasnijim kolektorima ugljenika na planeti. Dakle, vlažna staništa imaju ključnu ulogu u ublažavanju efekata klimatskih promena, a istovremeno su najviše pogođena čak i najmanjim promenama klime. Rast nivoa mora, kao i smanjenje nivoa površinskih i podzemnih kopnenih voda, uzrokovanih klimatskim promenama, značajno ugrožavaju vlažna staništa. Danas ona nestaju tri puta bržom stopom od šumskih staništa, a tokom prethodnih 45 godina izgubljena je trećina svih vlažnih staništa na Zemlji“, podsetila je dr sc. Panjković.

KAKAV JE UTICAJ DRUŠTVA?

Da bi se pravilno sagledao uticaj klimatskih promena na biodiverzitet, potreban je integrisani pristup, kao i pronalaženje rešenja koja se oslanjaju na prirodu.
„Ono šta mi kao društvo možemo da uradimo jeste da pokušamo da zaštitimo naše ekosisteme redovnim praćenjem definisanih indikatora promena, optimalnim korišćenjem prirodnih resursa, edukacijom stanovništva, zaštitom staništa i hitnom primenom mera adaptacija na klimatske promene radi ublažavanja negativnih posledica. Takođe treba da se izborimo da više predela bude pod zaštitom i da se ta zaštita podržava i poštuje. A ono što kao pojedinci možemo da preduzmemo je da povećamo energetsku efikasnost naših domova, pređemo na energente koji nisu fosilna goriva, vodimo računa o potrošnji električne energije i efikasnijoj proizvodnji hrane“, preporučila je dr Panjković.

Tekst: Maja Pavlica
Foto: Miloš Ćirković

* Tekst je nastao u okviru projekta „Klimatske promene: Suočavanje sa stvarnošću“, koji je realizovan uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine. Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Ministarstva zaštite životne sredine.

ByAdmin

KLIMATSKA KRIZA – JE OVDE I SADA

Kako bi se dodatno naglasila važnost, kao akutni i sveprisutni značaj koji povećanje globalnog proseka srednje godišnje temperature ima na sveukupan živi svet na planeti Zemlji – umesto klimatskih promena, sve više se govori o klimatskoj krizi. Dobar i jasan primer može da bude recept za razumevanje. Kako bismo shvatili mehanizme i prisutnost tog fenomena, nužno je da se i klimatske promene sagledaju u konkretnim slučajevima.

O uzrocima, pojavama, mogućim rešenjima i odgovorima na klimatsku krizu, razgovarali smo sa Duškom Dimović iz WWF-a (World Wide Fund for Nature – Svetski fond za prirodu). Kao i tome kako se na ovim prostorima očituju klimatske promene.

Duška Dimović, WWF, foto: Mihajlo Vujasin

“Klimatske promene utiču na živi svet, sada i ovde. Jedan od primera tog uticaja imamo i na Fruškoj gori. Već više od dve decenije, kolege sa Biološkog fakulteta rade razna istraživanja. Žabe kada se ražmnožavaju su najosetljivije, tako da su vodozemci i te kako osetljivi na klimatske promene, jer im je u toku ciklusa jako važna voda – kao što znamo od punoglavca nastaje žaba. I to je priroda lepo namestila da se različite vrste žaba u različito doba godine razmnožavaju. Međutim, zbog klimatskih promena dešava se da u periodu razmnožavanja nema vode, tako da tri različite vrste žaba dođu u istu baru u isto vreme. I onda imamo kompeticiju za hranu, čak i moguću hibridizaciju. To je sa aspekta zaštite prirode i biološke raznovrsnosti problem. Ako znamo da ćemo imati sušu, možemo da iskopamo rupu, da u nju sipamo vodu i tada će moći da se bez probelema razmnožavaju žabe. Bitno je da planiramo unapred, da smo svesni šta se dešava i da u planove upravljanja zaštićenih područja stavimo zaštitu vrsta”, objašnjava Dimović.

UTICAJ KLIME NA BIODIVERZITET

Prema njenim rečima, veoma često se dešava da biljke, kojima je potrebno oprašivanje, i insekt, koji je oprašuje – se ne podudare u isto vreme, i do oprašivanja ne dođe upravo zbog klimatskih promena.

“Iz tog razloga, jako je bitno pratiti i, ukoliko je moguće, neke insekte zaštititi. Prvenstveno mislim na pčele. A kada pričamo o pčelama, najčešće se pomisli na domaće pčele koje daju med. Ali mi mislimo i na druge vrste pčela koje su nam važne u prirodi. Drugi dobar primer je i gnežđenje ptica i razmnožavanje riba. U našem zakonu i u pravilnicima regulisano je da kada je mrest, ribolov je zabranjen. A zbog klimatskih promena, mrest više nije vezan za kalendar, nego zavisi od temperature vode. I često se dešava da je ribolov zabranjen u doba kad se ribe ne mreste, a kad se mreste – nije. Dakle, stvar je jednostavna – promeniti pravilnik i navesti da sve to zavisi od temperature“, istakla je Dimović.

Tok prirode u svim aspektima utiče i na nas same, živi svet ne poznaje granice. Sve je i te kako povezano, klimatski uslovi jesu sveukupan ambijent svog živog sveta, pa tako i čoveka. Svako dalje razumevanje i uvažavanje spoznaja naučne i stručne javnosti može da doprinose očuvanju prirodne raznolikosti i prirodne celovitosti. A upravljanje zaštićenim područjima pre svega bi moralo da uvaži ove činjenice.

„Stav nas biologa i ekologa je da kod klimatskih promena nemamo sigurnost. Fizičari i meteorolozi će dati neke projekcije šta će se dešavati s klimom, ali mi, biolozi ne znamo na koji način sve to može da utiče na biodiverzitet. Klimatske promene su nekad direktna pretnja za prirodu, a nekad indirektna. Recimo, pre nekoliko godina došlo je do požara u NP „Đerdap“ i izgorela je šuma. Onda je krenulo klizište i zemlja je pala na jedan deo gde su se mrestile kečige, koje su nam inače ugrožene. Nismo mogli da pretpostavimo da će tako nešto da se desi. Ima brojnih pimera koji su vezani za te mikrolokacije, mikroklimu i specifičnost samog staništa. Isto tako, migracije ptica variraju usled različite temperature. Postoje veoma konkretni primeri i u našim zaštićenim područjima. Ako pričamo o Specijalnom rezervatu prirode „Gornje Podunavlje“, tamo imamo crne rode i orlove belorepane koji su ugroženi. Crne rode migriraju, ali periodi migracija se menjaju. Isto tako, veoma često se događaju oluje, nevremena, vetroizvale. Imamo, recimo vrlo intenzivne zime i tada je potrebna prehrana vrstama koje jednostavno nisu navikle na tako ekstremne uslove. Ako dobro planirate, postoje načini kako možete da pomognete životinjama i biljkama u tim uslovima. Ali za sada, nažalost, u planove upravljanja na našim zaštićenim područjima nisu integrisane klimatske promene“, navela je Dimović.

REŠENJE JE U PRIRODI

Dobri primeri su prisutni, ali sve to često nije tako jasno i vidljivo široj javnosti. Rešenje je svakako zaustaviti i preokrenuti destruktivni nastup čoveka naspram prirode, u ime obrnuto shvaćenog progresa i neodrživog profita. Ali, pored saniranja posledica i odbrambenog ukazivanja na probleme, vredi istaći da uvek postoje i proaktivna rešenja.

Pančićeva omorika, Tara, Foto: Miloš Ćirković

„Rešenje je u prirodi. Priroda nam s jedne strane pomaže da ublažimo klimatske promene, jer zadržava ugljenik, prvenstveno u tresetištima, vlažnim staništima i šumama. Ali u isto vreme, te površine koje su pod vegetacijom nam omogućavaju da se prilagodimo. To su recimo vlažna područja koja su uz tok Dunava, zbog regulacije u poslednjih 200 godina – uništena. Izgubili smo 80 % plavnih područja uz Dunav, jer smo „ispravljali“ površine gde je meandrirao. Ostalo je malo vlažnih staništa gde mogu da se rašire reke i da nam omoguće hranidbenu bazu za ptice, mrest riba, a i za smanjenje uticaja poplava na naselja nizvodno. To je dvostruka uloga vlažnih staništa. Dakle, važno je obnavljanje narušenih staništa prirode i zaštita postojećih. U Vojvodini je dodatni problem i jako mala pošumljenost. Rešenje je definitivno u pošumljavanju, ali autohotonih vrsta, a ne sadnja klonova topole“, navela je Dimović.

I kada govorimo o lokalu, ono što može da nas vodi ka rešenju i ciljevima postavljenim Pariskim sporazumom, Dimovićeva pre svega ističe pošumljavanje. A svakako bi se i lanac proizvodnje i distribucije hrane morao poboljšati.

“Potrebno je Vojvodinu pošumiti, ali ne na račun vlažnih područja, nego na račun nekih drugih površina, koje su možda manje pogodne za poljoprivredu. Ali je isto važno da razmislimo na koji način poljoprivreda funkcioniše. Jer trećina hrane koju proizvedemo, od njive do tanjira – 30 % hrane se baci. U tom lancu, od proizvođača do nas kao korisnika, treba da se smanji otpad. Kad je rađeno istraživanjekojih je to sto načina kako da se ublaže klimatske promene, dakle o merama mitigacije, treća stvar je bilo smanjenje otpada nastalog od hrane. Ali ne priča se o tome mnogo. Više se priča, u smislu bacanja resursa, ali otpad je isto jako povezan sa klimatskim promenana. Povezan je i način ishrane. Na primer, već godinama u Amazoniji pale se šume, kako bi se dobile površine na kojima bi se gajila stoka ili soja, za stočnu hranu. I onda sutra ta soja, koja je inače genetski modifikovna, pređe pola sveta i dođe i do Evrope. Jednostavno, priroda i zdravlje ljudi su neraskidivo povezani. I jeste da je nama fokus uvek na Srbiji, ali napravili smo globalnu ekonomiju, pa i zaštita prirode treba da je globalna”, zaključila je Dimovićeva.

CIRKULARNA EKONOMIJA – JEDINI IZLAZ

A upravo se na globalnom nivou događaju mnoge inicijative, promene legislativa, poput Zelenog dogovora na evropskom nivou koji ima za cilj transformaciju privrede i ekonomije ka karbonski neuralnoj Evropi do 2050. Ipak, u ovom domenu javnih politika događaju se još uvek određeni paradoksi. Pored krovnog Pariskog sporazuma, zatim kolektivnih i pojedinačnih manifestacija dobre volje, potreban je dodatni napor oko usaglašavanja akcija i delovanja na svim nivoima u odgovoru na klimatsku krizu.

„Razočarani smo koliko novca EU ulaže u poljoprivredu. Najnoviji plan je odredio velika ulaganja i u industrijsku poljoprvredu, što je negde u suprotnosti sa Zelenim dogovorom. Ali isto tako, organsku i biodinamički proizvedenu hrana svi bi konzumirali kada bi bila dostupnija. Uloga države je da potpomogne subvencijama takve proizvođače. Zatim, pošto broj ljudi na planeti raste, a raste i standard stanovništva, takođe je i građevinarstvo u porastu. Za građevinski materijal potrebno je sve više peska i šljunka koji dolaze iz reka. I to veoma loše utiče na naše prirodne resurse. Jer jednostavno, ako ovim tempom nastavimo da koristimo resurse, potrošićemo pesak i šljunak na planeti, tako da je potrebno, s jedne strane smanjiti pritisak na prirodna staništa, a sa druge razmisliti o tehnologijama i nekim supsticionim materijalima koji bi mogli da se recikliraju. I tu dolazimo do cirkularne ekonomije koja nam je upravo jedni izlaz iz ove situacije, gde jednostavno zatvaramo taj lanac – od nastanka proizvoda pa do njegove razgradnje. Ovo je momenat koji je jako važan“, navela je Dimovićeva.

DA NAM KLIMA ŠTIMA

Sve je u prirodi povezano i postoje dobri primeri kako povezati globalno i lokalno. Neophodan je i konsenzus javnosti u borbi protiv klimatskih promena. Naizgled, to je jedna toliko opšta stvar poput kretanja oblaka i morskih struja, koja ukupan živi svet u svojoj veličini obuhvata. Ali s obzirom na skalu problema, dalji sled ka razrešenju i ublažavanju klimatske krize podrazumeva konkretne akcije, koje pojedinci, organizacije, institucije mogu učiniti u svom okruženju. Postoji nužan i dovoljan razlog za delovanje. I predstoje akcije. WWF je pokrenuo projekat “Da nam klima štima”.

“Ovaj projekat započeli smo januara 2020, i ima tri osnovna cilja. Jedan je da ljudi postanu svesni da se klimatske promene ne dešavaju 2100. godine belim medvedima, nego nama – sada i ovde. Naša ideja je da radimo sa mladima i da podržimo njihove pokrete, koji su pre svega klimatski. Drugi cilj nam je da unapredimo obrazovanje na temu klimatskih promena, tako da radimo sa fakultetima i školama. Napravili smo onlajn kurseve za univerzitete i za škole. Takođe je veoma važno da sve instance – od upravljanja vodama, šumarstva, poljoprivrede, ekonomije, političkih nauka – razumeju problem, a ne samo biolozi, ekolozi, meteorolozi. I da svako u svom sektoru mora bolje da planira i da se prilagođava na klimatske promene. I treća stvar je da želimo da radimo sa preduzetnicima, pošto kad nešto postane prilika za investiciju, onda se stvari menjaju. Tako da sa našim partnerom Globalnim impakt habom (Impact Hub) radimo na razvoju pet poslovnih ideja koje bi pomogle da se prilagodimo klimatskim promena“, pojasnila je Dimović.

LIČNI PRIMER

Dodatno pitanje se samo nameće – gde smo mi dok čitamo ovo, šta možemo uraditi u našoj svakodnevici? Šta je to što pojedinac može da učini u ovoj kolektivnoj borbi?

„Lični primer je prvenstveno enegetska efikasnost, a to znači da manje trošimo resurse. Jednostavno, moramo da smanjimo svoj lični ekološki otisak. Osim toga, važno je da se informišemo, jer dosta stvari radimo iz neznanja. I treća stvar je da tražimo od odgovrnih osoba i donosilaca odluka da urade nešto više, da nam omoguće da imamo bolje zakone i što je još važnije, da bolje sprovodimo“, istakla je Dimovićeva.

Na petogodišnjicu od potpisivanja Pariskog sporazuma, predstavnik UN pozvao je zemlje članice da objave “Klimatsku hitnost” (Climate emergency). To je svakako pravac u uspostavljanju odgovora na klimatsku krizu i budući planetarni prioritet. Sledi nam da vidimo koji će mehanizmi da prate te apele. A na nama je da prepoznamo i aktivno podržimo borbu, svako na svom polju.

Tekst: Mihajlo Vujasin
Foto: Miloš Ćirković

* Tekst je nastao u okviru projekta „Klimatske promene: Suočavanje sa stvarnošću“, koji je realizovan uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine. Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Ministarstva zaštite životne sredine.

ByAdmin

PROŠLE GODINE OSTALI SMO BEZ 12 MILIONA HEKTARA TROPSKIH ŠUMA

Na Zemlji je u 2018. godini nestalo više od 12 miliona hektara tropskih šuma, što je površina Nikaragve, saopštio je Institut za prirodne resurse u svetu (WRI).

Kako navodi ovaj institut iz Vašingtona, od ukupne površine nestalih tropskih šuma, 3,64 miliona su primarne tropske šume koje su od ogromnog značaja za klimu i biodiverzitet.

Prema platformi Global forest voč (Global Forest Watch) za praćenje gubitka tropskih šuma krčenjem, 2018. se rangira kao četvrta najgora godina.

Prethodne tri najgore rangirane godine bile su 2016, 2017. i 2014. godina.

Zemlje koje najviše pogađa ovaj problem su Brazil, Indonezija, Demokratska Republika Kongo, Kolumbija i Bolivija.

Izvor: n1info.com
Foto: Pixabay

ByAdmin

ZA 44 GODINE ISTREBILI SMO 60 POSTO DIVLJIH ŽIVOTINJA

Po izveštaju WWF, Zemlja je izgubila 60 odsto divljih životinja za 44 godine. Populacija divljih životinja smanjila se za 60 odsto od 1970. do 2014. godine, navodi se u novom izveštaju Svetskog fonda za prirodu (WWF) koji upozorava na dramatičan, kontinuiran gubitak i promene u biodiverzitetu.

Za izveštaj „Živa planeta”, koji je WWF uradio sa Londonskim zoološkim društvom, praćeno je 4.005 različitih vrsta ptica, riba, sisara, vodozemaca i gmizavaca. Direktor WWF-a Marko Lambertini rekao je, povodom objavljivanja izveštaja, da očuvanje prirode treba shvatiti mnogo šire nego što je zaštita tigrova, pandi, kitova…

Nestanak faune beleži se na celoj planeti, ali su neki regioni posebno ugroženi, poput tropskog pojasa. U 10. izveštaju „Žive planete” zabeleženo je smanjenje populacija divljih životinja za 58 odsto, dok stručnajci upozoravaju da se situacija pogoršala sa smanjenjem od 60 odsto.

Zona Južne Amerike i Kariba beleže „zastrašujuće” smanjenje populacije od 89 odsto za 44 godine, navodi se u dokumentu. U tom periodu je nestalo 23 odsto faune Severne Amerike i Grenlanda, a u oblasti Evrope, Severne Afrike i Bliskog istoka 31 odsto.

Danas na gubitak biodiverziteta najviše utiču prekomerno iskorišćavanje i poljoprivreda, rezultati povećane potrošnje ljudi. Smanjenju divlje populacije doprinosi smanjenje prirodnog staništa, zagađenje i klimatske promene. Biodiverzitet je od suštinskog značaja za zdravlje ljudi, blagostanje, hrana i sigurnost, kao i stabilnost ekonomskih i političkih sistema širom sveta, navodi WWF.

Tekst: plezirmagazin.net
Foto: Pixabay.com