Monthly Archive 10 Januara, 2022

ByAdmin

“GALENS” TUŽIO EKOLOŠKE AKTIVISTE

Vlasnici kompanije “Galens” Sanja i Nebojša Petrić prethodnih nedelja uputili su niz SLAPP tužbi (Strateške tužbe protiv javnog delovanja) protiv članova Pokreta “Odbranimo šume Fruške gore” i Udruženja “Fruškać”.

Inače, ova dva udruženja građana fokusirana su na zaštitu Fruške gore, a, kako navode u saopštenju, cilj vlasnika Galensa je da “izvrše pritisak i tužbama zastraše ove organizacije, ali i obeshrabre ostale građane i udruženja, kao i zataškaju neregularnosti na teritoriji zaštićenog područja”.

Ukupna vrednost tužbenih zahteva “Galensa” prema ova dva udruženja je oko dva miliona dinara, a Petrići traže i godinu dana zatvora za Draganu Arsić iz Pokreta “Odbranimo šume Fruške gore”.

PROTIVZAKONITO OGRADILI BRDO KESTEN

“Pokret Odbranimo šume Fruške gore već dve godine pokušava da ukaže na niz neregularnosti i kršenja zakona na teritoriji Nacionalnog parka “Fruška gora” od strane Petrića. Nakon što su kupili desetine hektara zemlje na potezu Kesten i od Eparhije sremske dobili na korišćenje šumu, koja se nalazi u granicama Nacionalnog parka, oni su protivzakonito ogradili to područje i tako blokirali tri javna (atarska) puta na Fruškoj gori, koja su oduvek bila na raspolaganju lokalnom stanovništvu i posetiocima Nacionalnog parka “Fruška gora”.

Inače, po zakonu, vlasnici nepokretnosti u nacionalnim parkovima dužni su da dozvole pristup građanima, te iz tog razloga nije dozvoljeno ograđivanje poseda. Osim toga, Petrići su iskrčili deo šume u granicama Nacionalnog parka “Fruška gora” da bi napravili betonski put, za koji je građevinska inspekcija utvrdila da je nezakonito urađen, a inspekcija za životnu sredinu potvrdila da ima negativan uticaj na životnu sredinu”, navode predstavnici ova dva udruženja.

Podsećaju takođe na ranije izjave vlasnika “Galensa” da će planinari i ljubitelji prirode biti dobro došli na brdo Kesten i da će ono ostati otvoreno za posetioce.

“Međutim, nedugo zatim, od poljoprivrednog gazdinstva od oko 800 kvadrata, danas smo došli do toga da se na brdu Kesten priprema turističko-ugostiteljski objekat od oko 7.000 kvadrata. Za gradnju su ekspresno dobijene skoro sve dozvole iako se radi o poljoprivrednom zemljištu, odnosno pašnjacima van građevinske zone, gde su i zvanično registrovana staništa zaštićenih vrsta”, naglašava se u saopštenju.

PET TUŽBI ZA UDRUŽENJA

Dragana Arsić, koja je od “Galensa” dobila pet tužbi, kaže da su članovi Pokreta “Odbranimo šume Fruške gore” pokrenuli niz postupaka kako bi sprečili dalje uništavanje ovog nacionalnog parka i zaštitili javni interes.

1. Krivična tužba za narušavanje poslovnog ugleda i kreditne sposobnosti Nebojše i Sanje Petrić – traži se godinu dana zatvora.

2. Tužba za pretrpljenu duševnu bol zbog povrede časti i ugleda Nebojše Petrića, kao i pretrpljenog straha, povrede slobode i prava ličnosti, povrede prava na imovinu – traži se odšteta u iznosu od 800.000 dinara.

3. Tužba za pretrpljenu duševnu bol zbog povrede časti i ugleda Sanje Petrić, kao i pretrpljenog straha, povrede slobode i prava ličnosti, povrede prava na imovinu – traži se odšteta u iznosu od 800.000 dinara.

4. Tužba protiv Dragane Arsić i Nikole Arežine iz Udruženja “Fruškać” za pretrpljenu  materijalnu štetu zbog presecanja ograde na dva mesta i presecanje katanca na kapiji – potražuje se 200.000 dinara na ime naknade materijalne štete.

5. Tužba protiv Dragane Arsić, Nikole Arežine, Dušana Tomića i Petra Živanovića zbog smetanja od strane Sanje Petrić.

“Javni interes je očigledno ugrožen delovanjem supružnika Petrić koji ostvaruju svoje privatne interese na štetu javnog interesa. Protiv njih se vodi nekoliko prekršajnih postupaka u Osnovnom sudu u Novom Sadu. Treba da im bude jasno da mi nećemo odustati od borbe za Frušku goru bez obzira na to koja privatna lica ili firme ugrožavaju ovo prirodno dobro i javni interes, i da su nas ovi pritisci tužbama samo osnažili u borbi za pravdu i istinu”, poručuje ova aktivistkinja.

Izvor: Fruškać
Foto: Marko Ristović

ByAdmin

TAJNE PRIRODNIH LEPOTA LAZAREVE PEĆINE

„Ima jedna pećina stroga, u kojoj živi Baba Roga”, kaže u stihu čuveni dečji pesnik Ljubivoje Ršumović, opisujući kakav psihološki utisak-uticaj na nas može da ostavi jedan takav prelepi prirodni fenomen kao što je pećina, sa svim svojim istraženim i neistraženim hodnicima i lavirintima.

PRIRODNI DRAGULJ

Nadaleko poznata Lazareva pećina, smeštena je na istočnom obodu Južnog Kučaja, u istočnoj Srbiji, na izlazu iz Lazerevog kanjona, i levoj obali Lazareve reke. Udaljena je 21 km od Bora, a 3,5 km od sela Zlot, u čijoj blizini se nalazi veća grupa neistraženih speleoloških objekata i jama koji nose naziv Zlotske pećine, gde imaju pristup samo speleolozi. Jedina istražena pećina je Lazareva pećina, i ona danas svakako predstavlja pravi prirodni dragulj.

Pećinski ukrasi, Lazareva pećina, foto: M. Ćirković

Tokom miliona godina, priroda se postarala da svoje pećinske tvorevine opremi prelepim enterijerima: pećinskim ukrasima stalaktitima i stalagmitima (čiji formirani oblici, u očima posmatrača, predstavljaju najrazličitije maštovite pojave i predmete), podzemnim rekama sa malim vodopadima i živim svetom u njima. A u pećinama, prigušena, jedva dopiruća svetla, i čudni zvuci, koji kao eho dopiru do nas, odbijaju se kroz pećinske hodnike i uz povećanu vlažnost vazduha, dok koračamo kroz njih, korak po korak, ne znamo šta nas „vreba“ u svetlucavoj polutami iza drugog kraja hladnog hodnika…

ŠTA KAŽU LEGENDE

Vekovima unazad, ljudi su se trudili da usmenom tradicijom, prenoseći priče sa generacije na generaciju, sačuvaju kazivanja o pećinama i svim prirodnim fenomenima koji su ih fascinirali, tako da su sačuvane brojne legende vezane za Lazarevu pećinu. Po jednoj, ona je dobila ime po knezu Lazaru, kada su se ostaci njegove vojske ovde sklonili posle Kosovske bitke. Neki pećinski ukrasi nose čak i njegovo ime, poput piramidalnog bloka sa stalaktitima koji liči na srednjovekovnu kulu – kulu kneza Lazara.

Staza u pećini, Lazareva pećina, foto: M. Ćirković

Po nekoj drugoj legendi, pećina je dobila naziv po hajduku Lazaru koji se u njoj krio od Turaka. Narodno predanje takođe kaže da su se ovde, u vreme turske vladavine u Srbiji, od turskog zlostavljanja sakrivale devojke. Jedna od pećinskih dvorana nosi naziv „devojačka soba“, a karakteristična je po tome što kroz njen uzan ulaz može ući samo vitka osoba.

Davne 1923. godine, ovde je boravio međunarodni tim biologa i otkrio je dve, za nauku nove vrste nižih životinja.

UKRASI PEĆINE

Vodopad, Lazareva pećina, foto: M. Ćirković

Baba Roga u pećini za sada nema, ali domaćina poput stalnih stanovnika, slepih miševa ima, i to čak dvadesetčetiri vrste, od dvadeset sedam koliko ih živi na Balkanu. Oni su noćni lovci, a preko dana borave u pećini. Zanimljivo je da jedan slepi miš, po nekim naučnim podacima, može da pojede i do tri hiljade insekata za jednu noć, tako da su oni korisne životinje, i veoma su važni za životnu sredinu jer predstavljaju regulatore brojnosti noćnih letećih insekata u gradovima. Pronađene su i kosti pećinskog medveda, pećinskog lava i hijene.

Pećinski nakit, Lazareva pećina, foto: M. Ćirković

Koračajući kroz pećinu, nailazi se na seriju prelepih kristala pećinskog nakita i oblika koje je priroda izvajala poput „stoga“, koji podseća na stog sena, „bigrenih kada“ i „fontane želja“.

U pećini se nalazi i „koncertna dvorana“. Najveći je to stalagnit u kom se nalazi i „dirigent“, a ostali su poređani ispred njega predstavljaju „orkestar“. Jedna od tajni pećine je i „nimfa“, koja predstavlja leđni torzo nage žene. Zaštitni znak Lazareve pećine je nakit koji predstavlja „bizona“, dok se iznad njega nalazi „dvorana slepih miševa“.

Bizon, Lazareva pećina, foto: M. Ćirković

Po rečima Bojane Avramov, turističkog vodiča, za centimetar nastanka pećinskog nakita potrebno je oko sto godina, tako da se procenjuje da je pećina stara nešto manje od milion godina. Sasvim sigurno, niko ne ostaje ravnodušan po utiscima kada uđe u pećinu i pogleda sav taj raskošni pećinski nakit na tavanicama, koji se naziva draper, jer podseća na zavese.

DOPRINOSI NAUČNIKA

Proučavajući ovaj prirodni fenomen, mnogobrojni svetski naučnici dali su svoj doprinos u mnogim naučnim granama donoseći nova, korisna saznanja. Lazarevu pećinu je prvi opisao Feliks Kanic, austrougarski prirodnjak, geograf i etnograf. Proučavali su je i Jovan Žujović, Feliks Hofman, Jovan Cvijić i mnogi drugi. Putujući po istočnoj Srbiji i naučno sazrevajući, Jovan Cvijić je objavljivanjem mnogobrojnih radova i knjiga postao utemeljivač nauke o krasu, speleologiji, hidrologiji i hidrogeologiji kao naučnim disciplinama.

Cvet, Lazareva pećina, foto: M. Ćirković

Lazareva pećina je uređena za turističke posete po projektu dr Radenka Lazarevića. Dužina staze za posetioce je vise od 900 metara, dok je ukupna dužina ispitanih kanala 10.980 metara. Zbog svoje izuzetne lepote i kulturno-istorijskih vrednosti, ovaj prirodni fenomen svakako treba posetiti.

U okviru veće grupe neistraženih speleoloških objekata i jama koje nose naziv Zlotske pećine, gde imaju pristup samo speleolozi, nalazi se više od 70 pećina i jama. Od toga, u kanjonu Demižloka (24), Vejske reke (19), i Lazareve reke (19). Po svim obeležjima, najznačajnije su Lazareva pećina i Vernjikica.

Tekst i fotografije: Miloš Ćirković

ByAdmin

OD DANAS JOŠ DVA NACIONALNA PARKA U SRBIJI

Nakon 40 godina, Stara planina i planina Kučaj-Beljanica prva su područja koja će poneti status nacionalnih parkova. I ove lokacije ubuduće bi trebalo da imaju maksimalan stepen zaštite.

Studijom, koju je izradio Zavod za zaštitu prirode, kako piše u saopštenju Ministarsva ekologije, predviđeno je da se Nacionalni park “Stara planina” prostire na 116.000 hektara. Zaštićeno područje Stara planina jedno od najvrednijih i najposećenijih u Srbiji, koje pored lepote pejzaža, odlikuje i bogatstvo biljnog i životinjskog sveta.

Kučaj-Beljanica je šumsko područje, sa očuvanim hrastovim i bukovim šumama, ali i pećinama, klisurama i kanjonima. Pomenuta Studija je sada na sajtu Ministarstva i od tog trenutka su na snazi svi režimi i mere zaštite koje Studija propisuje.

Stara planina je prirodno bogatstvo juga Srbije poznato po bistrim planinskim potocima, autohtonim životinjskim vrstama, čistom vazduhu i snežnim planinskim vrhovima. Dosad je imala status parka prirode.

U Ministarstvu kažu da su poslednja dva nacionalna parka u Srbiji proglašena davne 1981. godine, kada su taj status poneli Tara i Kopaonik.

Foto: ekologija.gov.rs