Monthly Archive 29 Decembra, 2018

ByAdmin

DESETA EMISIJA EKOPOLISA

U poslednjem ovogodišnjem druženju priređena je retrospektiva svih ekoloških događaja koji su obeležili godinu za nama – od protesta na Staroj planini zbog gradnje mini-hidro elektrana do sve učestalijih aerozagađenja.

Drugi deo emisije posvetili smo urbanom baštovanstvu – šta predstavlja, kako može da se organizuje, koji su benefiti ovog uzgoja biljaka i kako je to organizovano kod nas u Novom Sadu.

POSLUŠAJTE DESETU EMISIJU:

ByAdmin

KAKO FUNKCIONIŠE “ZAGAĐIVAČ PLAĆA”

Formiranjem Vlade Republike Srbije juna 2017. godine, na zadovoljstvo svih društveno-odgovornih kompanija i stručne javnosti, zaštita životne sredine dobija svoje Ministarstvo. To je dobar znak da je životna sredina prepoznata kao značajna stavka u procesu pridruživanja EU jer Poglavlje 27: Životna sredina i klimatske promene je tehnički najzahtevnija i najskuplja oblast. Inače, ova oblast je veoma kompleksna – trećina zakonodavstva EU je sadržana u tome.
A o tome na koji način privreda poštuje standarde u oblasti zaštite životne sredine, kako se u privredi obračunava ekološka taksa i gde ona ide i kako se troši – razgovarali smo sa Draganom Dilparićem, potpredsednikom Odbora za životnu sredinu AmCham i predstavnikom kompanije Gorenje.

“Pred ministrom i njegovim saradnicima mnogo je izazova i problema iz prošlosti koji se moraju rešiti što hitnije. Međutim, nerealno je očekivati da Ministarsto, bez podrške privrede, može rešiti sve izazove sa kojima se suoačava. Pitanje je da li će ispružena ruka privrede i dobra namera biti prepoznata i prihvaćena. Ono što privreda nudi je saradnja i pomoć oko implemetacije zakonodavstva EU i uspostavljanje održivih sistema u životnoj sredini, jer pitanja životne sredine i privreda se dopunjuju. Uvođenjem zelenih tehnologija u privredu smanjuju se troškovi zaštite životne sredine kroz efikasniju upotrebu resursa, dok nove tehnologije i tehnike, koje ne štete životnoj sredini, otvaraju mogućnosti zapošljavanja, podstiču i jačaju konkurentnost privrede”, objašnjava Dilparić.

OTVARANJE NOVIH RADNIH MESTA

Politika zaštite životne sredine može pomoći u prelasku na pametan, održiv i sveobuhvatan rast koji će srpsku privredu pretvoriti u privredu zasnovanu na znanju koja efikasno koristi resurse. Jačanje otpornosti naših ekosistema – koji nam obezbeđuju hranu, svežu vodu, sirovine i mnogo drugih pogodnosti, doprinosi produktivnosti i kvalitetu života, uz smanjenje zdravstvenih troškova. Obezbeđivanje održivosti životne sredine, očuvanje prirodnih resursa i zaštita bioloških resursa moraju biti ključni ciljevi politike koji zahtevaju delovanje na svim nivoima.
“Zaštita životne sredine i podrška privredi mogu da idu jedno s drugim, a politika životne sredine takođe igra ključnu ulogu u otvaranju radnih mesta i podsticanju investicija. Za to je neophodna čvrsta veza između privrede i donosioca političkih odluka o životnoj sredini. Vreme je da imamo jasnu ekološku politiku, a ne politiku u ekologiji. Poznato je da su klimatske promene i životna sredina u uzročno-posledičnoj vezi. Tako da svi sektori privrede, ulažući u politiku i procese koji se tiču životne sredine, direktno utiču na ublažavanje posledica klimatskih promena, ma koliko mali bio taj uticaj Srbije u odnosu na razvijene zemlje. Mi jesmo deo Evrope kao kontinenta i svaki incident koji se desi kod nas, zapravo se desio u Evropi. I svako posmatranje ekoloških naknada i taksi kao nekakav namet zapravo je investicija u zaštitu zdravlja naše dece i nas samih. I sve što se ne investira u ekologiju, kako pokazuju istraživanja Svetske zdravstvene organizacije (SZO), potroši se na lečenje bolesti izazvanih neodgovornim odnosom prema životnoj sredini i ekološkom dinaru”, istakao je Dilparić.

NETRANSPARENTNA NAPLATA EKO NAKNADA

Dilparić navodi da dešavanja oko netransparentne naplate naknada koja je stvorila nelojalnu konkurenciju i sivo tržište, nenamensko trošenje „zelenog dinara“, neadekvatno zbrinjavanja opasnog otpada i najava Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara podstakli su ih da razmišljaju o tome da li Ministarstvo razume probleme privrede i da li ima sluha za sve dobronamerne ponude za saradnju, jer znanje i kapaciteti sa kojima raspolaže privreda mogu pomoći da se uspostave održivi sistemi u životnoj sredini.

“Ono što država mora da razume je da su svi troškovi naplaćeni kroz naknade za zagađenje životne sredine preneti na građane Srbije, koji to plaćaju kroz cenu proizvoda ili cenu usluge.
Prema postojećoj zakonskoj regulativi, prikupljene naknade su prihod budžeta Republike Srbije pa se opravdano postavlja pitanje za šta se ta sredstva koriste. Postoje u svetu modeli koji su efikasniji i znatno jeftiniji, samo je pitanje zašto se oni ne primene u Srbiji. Neadekvatno zbrinjavanje opasnog otpada ne ostavljaja posledice samo na životnu sredinu, već i na zdravlje i živote ljudi”, podsetio je Dilparić.

PRINCIP „ZAGAĐIVAČ PLAĆA“

Pema njegovim rečima, najbolji primer toga su proizvodi široke potrošnje tj. električni i elektronski proizvodi gde princip „zagađivač plaća“ nije do kraja implementiran, s obzirom na to da više od 60 posto obveznika ne poštuje zakonsku regulativu i ne plaća naknadu, čime je stvorena nelojalna konkurencija i sivo tržište. Ovako definisane naknade nisu realne i ne oslikavaju realne troškove koji nastaju u otklanjanju posledica. Naknade su izuzetno visoke i nisu primerene uslovima poslovanja gde je mala kupovna moć građana, gde postoji nelojalna konkurencija i sivo tržište, ozbiljno je ugroženo poslovanje svih odgovornih kompanija koje poštuju zakonsku regulativu.
“Ukoliko se uporede visine naknada za električne i elektronske proizvode može se videti da mi imamo najveće naknade u Evropi. Naše kompanije za tonu elektronskih proizvoda plaćaju 511 evra po toni, Hrvatska 290, BiH 152, Makedonija 236. Prosek naknade u EU je oko 2,19 posto u ceni proizvoda, u zavisnosti od vrste proizvoda i tržišta sekundarnih sirovina, koji su berzanska roba. Učešće naknade u ceni proizvoda u Srbiji se kreće od osam do 15 odsto. S obzirom na to da se radi o troškovima koje snose građani Srbije, postavlja se pitanje da li su naši građani toliko bogati da mogu da plaćaju tako visoke naknade. Primera radi, učešće naknade u ceni veš mašine je u proseku 8,5 posto, u ceni frižidera devet odsto itd. S druge strane, imamo neredovno i netransparentno finansiranje reciklažne industrije. Godišnje se za podsticaje reciklažnoj industriji izdvoji oko dve milijarde dinara. Takođe, premalo ili gotovo ništa nije investirano u sakupljačku mrežu jer postojeća zakonska regulativa kao korisnike podsticajnih sredstava prepoznaje samo reciklere. Bez sakupljčke mreže nema ni adekvatnog sistema upravljanja otpadom”, kategoričan je Dilparić.
Sve ovo je, kako kaže, dovelo do toga da imamo, sa jedne strane nezadovoljne obveznike plaćanja naknade, a sa druge strane imamo nezadovoljnu reciklažnu industriju koja ne dobija redovno podsticaje od države. Ovakav model koji je trenutno u Srbiji, gde država prikuplja naknade i daje podsticaje reciklažnoj industriji ne može dati rezultate u upravljanju e-otpadom.

REDIZAJN ZAKONSKE REGULATIVE

Kako bi se ova oblast uredila, neophodno je uraditi redizajn zakonske regulative i kroz produženu odgovornost proizvođača, uz adekvatnu kontrolu države, obezbediti da se upravljanje otpadom uredi na način koji će biti održiv i transparentan.
“Zalažemo se da se načelo „produžena odgovornost proizvođača“ implementira u potpunosti, jer se pokazao kao najbolji model u ovoj oblasti. To znači da je proizvođač odgovoran za svoje proizvode od početka do kraja životnog veka i ponovnog vraćanja u proces proizvodnje. Ovakvim pristupom uspostavlja se bolja kontrola plaćanja naknada (proizvođači se međusobno kontrolišu udruženi u kolektivnog operatera), niže naknade direktno će povećati broj obveznika koji plaćaju naknadu, neznatan uticaj na rast cena na malo i inflaciju, niže cene proizvoda – veći obim proizvodnje, veći ostali prihodi u budžetu, smanjuje se siva ekonomija, obezbeđuju se sredstva za finansiranje ostalih projekata u životnoj sredini, nova radna mesta – direktno i indirektno upošljavanje (od 1.000 u prvoj godini do tri do pet hiljada u narednim godinama), upošljavanje ostalih grana privrede (transport, javna preduzeća), unapređenje poslovnog okruženja i stvaranje boljih uslova za investicije, investicije u JKP, inkluzija manjinskih grupa, zdravija životna sredina.
Mi, kao država smo se obavezali da ćemo u procesu pridruživanja EU ispuniti sve standarde evropskog zakonodavstva. Ovakvim odnosom i ovim tempom prema ovoj oblasti, Poglavlje 27 može biti velika prepreka pristuapnju EU. Ako posmatramo iz nekog drugog ugla, hajde da uredimo „našu kuću“, a samim tim ćemo biti sposobni da ispunimo i visoke zahteve koji se pred nas postavljaju u procesu pridruživanja. Ruka svih društveno-¬odgovornih kompanija im je ispružena”, zaključio je Dilparić.

Tekst: Maja Pavlica
Foto: Miloš Ćirković

NAPONEMA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Zeleno informisanje – životna sredina je prva vest!“ koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2018. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

SVI RESURSI LIMENKI

Naučnici moskovskog Instituta za istraživanje čelika i legura, Odeljenja obojenih metala i zlata, pod upravom profesora Aleksandra Gromova, razvili su metodu za proizvodnju alternativnog goriva (vodonika) od aluminijuma i drugih obojenih metala.

Obradom konzerve od 0,33 litra gaziranih pića, može da se dobije dovoljno goriva za vožnju automobilom 20 metara.
Količina konzervi potrošenih svake godine na ruskom tržištu procenjuje se na dve do tri milijarde. Jedna limenka teži oko 15 grama. Kada se iskoristi, obično se odlaže u kontejner za otpad, zajedno sa drugim otpadom od aluminijuma.
Evropske rezerve aluminijumskog otpada emituju vodonik u atmosferu, bez ikakve koristi za ljude. Procenjuje se da je devet miliona tona vodonika godišnje nepovratno izgubljeno, što je ekvivalentno neiskorišćenoj energiji od 130 teradžula.

Kada se uskladišti, aluminijum postepeno oksidira i postepeno oslobađa u atmosferu eksplozivni hemijski reagens – vodonik. Dakle, ne samo da je mnogo energije izgubljeno, gotovo besplatno, nego se i okruženje nepotrebno zagađuje velikim količinama otpada.

Tim istraživača iz Instituta za istraživanje čelika i legura, kao i Instituta za visoke temperature Ruske akademije nauka, predlaže korišćenje aluminijumskog otpada kao izvora alternativne i “zelene” energije u proizvodnji vodonika. U reakciji aluminijuma sa vodom dolazi do oslobađanja vodonika, koji može da se koristi za sagorevanje ili oksidaciju kako bi se proizvela električna energija za automobile pogonjene gorivnim ćelijama. Količina energije koja može da se izdvoji iz konzerve težine 15 grama je oko 255 kilodžula, što je dovoljno za 20 metara vožnje.

“Predložili smo sistem koji uključuje analizu sirovina, optimalne metode drobljenje otpada od aluminijuma, razvijanje mehanizama i režima za oksidaciju, kao i metode skladištenja. Takođe smo razvili opremu za proizvodnju vodonika, analogno ugljeničnom generatoru acetilena”, rekao je profesor Gromov.

Predložena tehnologija otporna je na vatru i eksploziju i predstavlja praktično rešenje za tri problema: reciklažu aluminijuma i drugih metala podložnih reakciji sa vodom, proizvodnju potpuno besplatnog vodonika i povećanje svesti o potrebi za sortiranje i reciklažu otpadnih materijala.

Dobijeni vodonik može da se koristi kao gorivo u mini sistemima, kao što su na primer automobili. Laboratorijski testovi su u toku.

Izvor: Netauto.rs
Foto: Pixabay

ByAdmin

DEVETA EMISIJA EKOPOLISA

Danas pričamo o uzrocima i posledicama velikih ekoloških akcidenata i nuklearnih katastrofa – od katastrofe u Bopalu u Indiji, zagađenju Rajne, do Černobilja i Fukušime. Pokušale smo da saznamo kako se danas živi na ovim mestima, posle više od tri decenije od havarija.

Razgovarale smo o kvalitetu vazduha i aerozagađenju, kakav je vazduh koji udišemo i zašto su, kada dođe zima, najugroženiji građani Užica i Valjeva, pa i Niša. Pokušale smo da saznamo koji su najčešći uzroci zagađenja i kako ono utiče na zdravlje – koja oboljenja se najčešće javljaju i kolika je smrtnost kod nas a kolika u svetu od posledica zagađenja vazduha.

POSLUŠAJTE DEVETU EMISIJU:

ByAdmin

VRŠAC: NENAMENSKO TROŠENJE ZELENOG DINARA

Ukidanjem namenskog karaktera prihoda od „eko“ naknada, naglo rastu iznosi koji se ne troše na programe zaštite životne sredine. Da je obaveza namenskog korišćenja ostala, grad

Vršac bi u 2018. godinu preneo 122 miliona dinara. Dakle, oko milion evra naplaćenih od građana i privrede na ime „eko“ naknada nije potrošeno za programe zaštite životne sredine, već na druge potrebe i namene. Na osnovu ovih podataka, u Vršcu se evidentno “zeleni dinar” troši nenamenski.

KAKO SE TROŠI “EKO” DINAR

Rashodi za aktivnosti zaštite životne sredine su osetno manji od prihoda od naknada. Ova razlika se naročito uvećala nakon izmena Zakona o budžetskom sistemu, za oko 50 miliona dinara svake godine, i to usled drastično smanjenih planiranih i izvršenih rashoda Fonda. U periodu pre 2016. godine, zabeleženo je nenamensko trošenje značajnih iznosa za aktivnosti koje nisu u vezi sa zaštitom životne sredine, ili čija je povezanost sa ovom oblašću upitna.

Ovo smo zaključili razgovarajući sa Dejanom Maksimovićem, predstavnikom Ekološkog centra “Stanište” iz Vršca koji se temeljno i sistematski bavio trošenjem “zelenog” dinara u ovom banatskom gradu.

“U periodu 2010-2017. godine bilo je znatnih razlika u iznosima tekućih prihoda Budžetskog fonda za zaštitu životne sredine Grada Vršca. Na samom početku (2010-2011), iznosi prihoda od naknada bili su između 5,8 i 8,3 miliona dinara. Nakon što je republička vlast u septembru 2012. godine ukinula naknadu za vozila na motorni pogon, u 2013. godini Grad Vršac je povećao iznose lokalne naknade za zaštitu i unapređenje životne sredine, koju donosi lokalna skupština. Od 2013. godine beleži se značajno povećanje iznosa prihoda od ove naknade, koja je i jedini izvor prihoda fonda. Nepostojanje prihoda od naknade za emisiju SO2, NO2 i praškastih materija ukazuje na to da u Vršcu nema velikih industrijskih zagađivača”, pojasnio je Maksimović.

Kako bi bilo preglednije, u tabeli su iznosi tekućih prihoda „ekoloških“ naknada za period 2010-2017.

 

Vršac – tekući prihodi od „ekoloških“ naknada u dinarima
Naknada za vozila na motorni pogon Naknada za supstance koje oštećuju ozonski omotač i naknada za plastične kese Naknada za emisiju SO2, NO2, praškastih materija i odloženi otpad Posebna naknada za zaštitu i unapređenje životne sredine Ukupno
2010. 3.137.749,00 0 45.053,00 5.184.675,00 8.367.477,00
2011. 3.359.178,00 0 25.450,00 2.458.901,00 5.843.529,00
2012. 2.664.750,00 0 0,00 19.560.908,00 22.225.658,00
2013. 1.988,00 0 8.007,00 52.148.983,00 52.158.978,00
2014. 0 0 40.496.367,00 40.496.367,00
2015 0 0 53.000.115,00 53.000.115,00
2016 0 0 61.202.397,00 61.202.397,00
2017 0 0 56.757.638,00 56.757.638,00

 

RAZVOJ KAPACITETA FONDA

Po ukupnom iznosu tekućih prihoda, fond Grada Vršca, u periodu 2014-2017. godine, bio je između 12. i 18. mesta od 145 opština i gradova u Srbiji. To pokazuje da je ovaj grad u dobroj meri razvio kapacitete fonda i da, u odnosu na veličinu, od građana i privrede naplaćuje značajne iznose eko-naknada.

“Jedan od načina kako se prihodi mogu apsolutno ujednačiti i međusobno uporediti je računanje u odnosu na prosečan godišnji kurs evra Narodne banke Srbije. Кada se primeni ovakvo računanje, uočava se naglo povećanje iznosa prihoda u periodu 2011-2013. godine, zatim manji pad 2014. godine, da bi se prihodi do kraja perioda ustalili na iznose koji ne pokazuju veća kolebanja”, objasnio je Maksimović.

Godina Tekući prihodi od naknada u dinarima Prosečan godišnji kurs evra, sa sajta NBS Tekući prihodi od naknada u evrima
2010. 8.367.477 103,0431 81.203,66
2011. 5.843.529 101,9502 57.317,48
2012. 22.225.658 113,1277 196.465,21
2013. 52.158.978 113,1369 461.025,34
2014. 40.496.367 117,3060 345.219,91
2015. 53.000.115 120,7328 438.986,87
2016. 61.202.397 123,1179 497.103,97
2017. 56.757.638 121,3367 467.769,75

NOVA PRAVILA

Tokom perioda kada je zakonom bilo obavezno namensko korišćenje i prenošenje neutrošenih sredstava (2010-2015), u Vršcu neutrošena sredstva iz prethodne godine zaista su se prenosila u narednu, i bila su planirala u Fondu za zaštitu životne sredine, kao preneti prihodi.
“Od ukidanja namenskog karaktera (2016-2018), grad Vršac je izuzetno smanjio iznose planiranih rashoda u fondu, čak daleko ispod iznosa tekućih prihoda. Odlukom o budžetu za 2016. godinu, planirano je 70 miliona dinara rashoda u budžetskom fondu. Međutim, Odlukom o drugom rebalansu budžeta za istu godinu, za istu namenu planirano je samo 11,8 miliona dinara. S obzirom na to da su u 2016. godini za Budžetski fond na raspolaganju bila sredstva u iznosu od 83,4 miliona dinara, i to 22,2 miliona dinara prenetih iz 2015. godine i 61,2 miliona dinara tekućih prihoda u 2016. godini, jasno je da je grad Vršac iskoristio zakonsku mogućnost i prenamenio više od 70 miliona dinara prvobitno namenjenih za zaštitu životne sredine. Da to nije slučajnost, već novo pravilo koje će se i ubuduće primenjivati, ukazuje činjenica da je i Odlukom o budžetu za 2017. godinu, u Fondu za zaštitu životne sredine planirano 15,2 miliona dinara”, smatra Maksimović.

 

Godina Ostvareni tekući prihodi od „eko“ naknada u dinarima Ukupni prihodi  Fonda

(tekući + preneti)

Planirani rashodi u Fondu za zaštitu životne sredine Izvršeni rashodi u Fondu za zaštitu životne sredine
2010. 8.367.477,00 8.367.477,00 23.000.000,00 15.017.383,00
2011. 5.843.529,00 5.843.529,00 7.400.000,00 6.596.718,00
2012. 22.225.658,00 22.225.658,00 25.000.000,00 9.868.891,00
2013. 52.158.978,00 64.515.745,00 73.357.007,00 35.967.177,00
2014. 40.496.367,00 69.044.935,00 64.600.000,00 49.003.631,00
2015. 53.000.115,00 73.041.419,00 74.000.000,00 50.784.997,00
2016. 61.202.397,00 83.458.819,00 11.800.000,00 10.655.318,00
2017. 56.757.638,00 129.561.139,00 15.250.000,00 7.204.965,00

PRENETA SREDSTVA

Što se tiče izvršenja, rashodi su u svakoj godini u periodu 2010-2017. izvršavani u manjim iznosima od planiranih. U početku (2010-2011), dok su iznosi prihoda od naknada bili niski, izvršeni rashodi bili su dovoljni da nema neutrošenih i prenetih sredstava. Međutim, sa porastom iznosa prihoda, pojavljuju se preneta sredstva. Već od 2012. godine, pa naredne tri godine, izvršenje rashoda ne prati iznose ostvarenih prihoda. Tako je u 2015. godinu preneto neutrošenih 20 miliona dinara.

“Ukidanjem namenskog karaktera prihoda od „eko“ naknada, naglo rastu iznosi koji se ne troše na programe zaštite životne sredine. Da je obaveza namenskog korišćenja ostala, grad Vršac bi u 2018. godinu preneo 122 miliona dinara. Upravo navedeni iznos (oko milion evra) naplaćen od građana i privrede na ime „eko“ naknada, nije potrošen za programe zaštite životne sredine, već na druge potrebe i namene”, zaključio je Maksimović.

U tabeli je prikazan odnos ukupnih prihoda i rashoda u okviru budžetskog fonda za zaštitu životne sredine Grada Vršca. Počev od 2016. godine, kolona koja prikazuje

ove podatke podeljena je na dva dela. U levom odeljku prikazani podaci su dati kao da je ostala obaveza namenskog korišćenja sredstava.

Vrsta prihoda i rashoda u dinarima Vršac
Tekući prihodi od naknada u 2010. godini 8.367.477
Rashodi budžetskog fonda u 2010. godini 15.017.383
Neutrošeno i preneto u 2011. godinu 0
Tekući prihodi od naknada u 2011. godini 5.843.529
Ukupni prihodi u 2011. godini (preneti + tekući) 5.843.529
Rashodi budžetskog fonda u 2011. godini 6.596.718
Neutrošeno i preneto u 2012. godinu 0
Tekući prihodi od naknada u 2012. godini 22.225.658
Ukupni prihodi u 2012. godini (preneti + tekući) 22.225.658
Rashodi budžetskog fonda u 2012. godini 9.868.891
Neutrošeno i preneto u 2013. godinu 12.356.767
Tekući prihodi od naknada u 2013. godini 52.158.978
Ukupni prihodi u 2013. godini (preneti + tekući) 64.515.745
Rashodi budžetskog fonda u 2013. godini 35.967.177
Neutrošeno i preneto u 2014. godinu 28.548.568
Tekući prihodi od naknada u 2014. godini 40.496.367
Ukupni prihodi u 2014. godini (preneti + tekući) 69.044.935
Rashodi budžetskog fonda u 2014. godini 49.003.631
Neutrošeno i preneto u 2015. godinu 20.041.304
Tekući prihodi od naknada u 2015. godini 53.000.115
Ukupni prihodi u 2015. godini (preneti + tekući) 73.041.419
Rashodi budžetskog fonda u 2015. godini 50.784.997
Neutrošeno i preneto u 2016. godinu 22.256.422 0
Ukupni prihodi u 2016. godini (preneti + tekući) 61.202.397 61.202.397
Rashodi budžetskog fonda u 2016. godini 83.458.819

Tekst: Milisav Pajević
Foto: Miloš Ćirković

NAPONEMA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Zeleno informisanje – životna sredina je prva vest!“ koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2018. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

KAKO DO MANJIH RIZIKA OD POPLAVA

Seminar povodom nastavka projekta WATERatRISK održan je 30. novembra u prostorijama Privredne komore Vojvodine. Novi segment projekta fokusiran je na Unapređenje monitoringa suše i suvišnih unutrašnjih voda za podršku vodoprivredi i smanjenju rizika vezanih za ekstremne vremenske uslove, što je i bila tema ovog dana.

Sa temom socio-ekonomskih uticaja suše i suvišnih unutrašnjih voda, nakon pozdravne reči pokrenute se teme: percepcija javnosti o hidroklimatskim ekstremima i upravljanju vodama vezano za životnu sredinu u jugoistočnoj Mađarskoj, Uticaj društvenih činilaca na svest o prirodnim katastrofama i spremnost na suočavanje sa njima, Društveni uticaj suša i suvišnih unutrašnjih voda u Srbiji, konkretno u AP Vojvodini, kao i monitoring suvišnih unutrašnjih voda u Srbiji, konkretno u AP Vojvodini i Mađarskoj.

Na seminaru su govorili dr Viktorija Blanka, Žužana Ladanji, Univerzitet u Segedinu; dr Gordana Vuksanović, Visoka poslovna škola strukovnih studija u Novom Sadu, prof dr Imre Nađ, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, dr Atila Bezdan, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Milan Njegomir, Vode Vojvodine, Balaž Benjhe, Vodoprivredna direkcija Donjeg Potisja ATIVIZIG.

I ovaj put seminar je bio posećen od strane javnosti i interesovanja, teme za promišljanje i diskusiju ticala su se u velikoj meri iskustva i poređenja situacije koja se odvija u Vojvodini i Mađarskoj. Takođe je veliko interesovanje bilo vezano za dosadašnji razvoj projekta, njegove rezultate, očekivanja za naredni period i postavljenje ciiljeve ka čijim ostvarenjima se kreće.

Još jednom je istaknut značaj samog projekta i fokusirana pažnja na benefite koje donosi, pre svega u vidu osnivanja zajedničkog prekograničnog centra za praćenje suše i suvišnih unutrašnjih voda, da bi se obezbedila delotvorna koordinacija aktivnosti vezanih za istraživanja, razvoj i monitoring. Uz to se razvija i kreira sveobuhvatna publikacija rezultata koja će biti dostupna za zainteresovane strane i širu javnost.

Organizator i realizator projekta je Prirodno-matematički fakultet, Univerziteta u Novom Sadu, a ceo projekat se realizuje u okviru Interreg – IPA programa prekogranične saradnje Mađarske i Srbije.

Tekst i foto: Total Idea Marketing