Monthly Archive 26 Juna, 2018

ByAdmin

ZAJEDNIČKIM ANGAŽMANOM PROTIV POPLAVA

Još jedna u nizu značajnih radionica pod nazivom URBAN–PREX – Nadzor, predviđanje i razvoj online javnog sistema ranog upozoravanja za obimne padavine i pluvijalne poplave u urbanim oblastima u pograničnom regionu Mađarske i Srbije održana je nedavno u Privrednoj komori Vojvodine u Novom Sadu. Radionica, kao i ceo projekat sufinansiran i podržala je Evropske unije preko Interreg – IPA CBS Mađarska–Srbija programa.

Moderator ove radionice bila je dr Ivana Bajšanski, profesorka Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, koja je otvorila radionicu i pozdravila sve prisutne. Ceremoniji otvaranja pridružili su se i dr Vesna Stojković, šef katedre za Teoriju i interpretacije prostora u arhitekturi i urbanizmu, kao i dr Darko Reba, direktor Departmana za arhitekturu.

Uvodno predavanje o planu aktivnosti na URBAN-PREX projektu iznela je dr Ivana Bajšanski, nakon čega je dr Stevan Savić, profesor Prirodno matematičkog univerziteta u Novom Sadu uputio prisutne u aktivnosti i trenutne ishode na URBAN – PREX projektu.

Dr Bojan Tepavčević sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu govorio je o računarskom 3D modelovanju i vizuelizaciji poplava u urbanim sredinama primenom augmentovane realnosti. Dok je Marko Vučić sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu dao prikaz različitih načina kreiranja fizičkih modela urbanih sredina.

Nakon navedenih predavanja, svi prisutni su bili deo okruglog stola. Fokus je i ovaj put bio na unapređenu svesti građana o posledicama klimatskih promena i pojavama ekstremnih padavima, naknadno praćenih poplavama.

Noseći ogranizator radionice je Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu, dok je Total Idea, marketing i konsalting agencija i ovaj put bila zadužena za sve aktivnosti pre i nakon samog događaja, koje se tiču komunikacije, efikasne organizacije i uspešnog izvođenja.

ByAdmin

SIJALICE NE BI TREBALO BACATI U KONTEJNER

U Srbiji se godišnje reciklira 100 tona sijalica, što je oko 10 % od količine uvezenih sijalica u našu zemlju. Firme i građani obično bacaju sijalice u kantu, ali bi trebalo da znamo da ako se sijalice polome ili nepropisno odlažu smatraju se opasnim otpadom i mogu uzrokovati zagađenje životne sredine i ozbiljne posledice po zdravlje ljudi.

„Božić i sinovi“ iz Pančeva su jedina firmom u Srbiji koja reciklira sijalica, a ovom prilikom predstavljamo detalje u vezi sa reciklažom ovih svetlosnih izvora.

Koje sve vrste sijalica idu na reciklažu?

Sakupljaju se i recikliraju sve vrste sijalica, fluorescentne cevi i lampe, kako one iz industrije ili javnog osvetljenja, tako i iz domaćinstava.

Na koje sve materije se razlažu sijalice?

Izdvajaju se opasne praškaste materije i gasne materije, a potom i plastika, ferozni, obojeni metali i čisto staklo.

Koje opasne materije sadrže sijalice pa ih nakon upotrebe zovemo opasnim otpadom?

Opasni otpad iz sijalica su većinom praškaste materije, uglavnom na bazi fosfora kao i živina isparenja. Ako se sa sijalicama neodgovorno postupa, odnosno ako se ne predaju ovlašćenoj firmi, već bacaju u komunalne kontejnere ili lome i bacaju na deponije, kao što je to u Srbiji danas većinom slučaj, mogu lako da kontaminiraju zemlju i vodu i da nanesu teške posledice po životnu sredinu, po zdravlje i život ljudi, i dugoročno naškode našoj flori i fauni.

Gde se dalje transportuju opasne materije iz sijalica?

Opasan otpad od sijalica pakuje se i skladišti u posebnim magacinima opasnog otpada, a zatim se transportuje u specijalizovana postrojenja u zemlje Evropske unije gde se obavlja njegovo konačno uništenje.

Šta se radi sa preostalim delovima?

Preostali tehnogeni materijali – ferozni i obojeni metali dalje se prosleđuju domaćim ovlašćenim firmama na dalji tretman, a plastika se uglavnom izvozi u inostranstvo. Šteta je što za dobijeno staklo, velike čistoće i potencijala za dalju primenu u našoj staklarskoj ili laboratorijskoj industriji nema potražnje u Srbiji i nažalost mora da se preda ovlašćenim sanitarnim deponijama.

Veliki potencijali za reciklažu sijalica

Iako jedino mesto za reciklažu sijalica u Srbiji, postrojenje za reciklažu u Pančevu koristi mali deo svojih kapaciteta prerade. Da bi se prikupilo veći broj sijalica, potreban je veći fokus nadležnih organa na ovu vrstu opasnog otpada, organizovano postavljanje namenskih posuda/kontejnera za sakupljanje, veći broj sakupljača, ali i mnogo rigoroznija kontrola inspekcijskih službi kod kompanija i institucija, generatora tog otpada, koje imaju veliki broj svetlosnih izvora u svojim objektima. Takođe, uporedo su neophodne i edukacija i medijske kampanje, kao i akcije u okviru kojih bi se ova problematika posebno naglašavala i obrađivala u široj javnosti.

Izvor: Udruženje reciklera Srbije
Foto: Pixabay

ByAdmin

ŠTA SE SVE PROIZVODI OD RECIKLIRANIH GUMA?

U našoj zemlji gumeni granulat kao sirovinu za proizvode koristi desetak firmi redovno i još toliko sporadično. Većina recikliranih guma izvozi se u Mađarsku, Rumuniju, Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju.

Podloge za sportske terene i dečja igrališta, izolacioni materijal, kante za smeće, autodelovi, obloge za štale – samo su neki od proizvoda koji se dobijaju od recikliranih guma.

Saznajte detalje reciklaže pneumatika i koji sve zanimljivi proizvodi mogu nastati od recikliranih guma.

Od pneumatika do granulata

U reciklažne centre pneumatici stižu od fizičkih lica, vulkanizerskih radnji, poljoprivrednih dobara, są deponija, industrije, gumarskih, rudarskih i transportnih preduzeća, kao i distributera pneumatika. U našoj zemlji mogu da se recikliraju sve vrste guma, a od 2012. i najveće gume na svetu. Reč je o damper gumama prečnika do 3,6 metara i težine do 2.600 kg, koje se koriste u rudnicima RTB Bor i montirane su na damper kamione za prevoz rude nosivosti 450 tona.

U postupku reciklaže pneumatika dobija se gumeni granulat 65%, čelična žica 35% i platno 5%. Razdvajanje komponenti obavlja se pod dejstvom magneta i vazdušne struje. Jedini energent koji se koristi je električna energija. Ne upotrebljavaju se nikakvi hemijski reagensi ili termičke reakcije, tako da se ne stvara nikakva otpadna supstanca, a posebno je značajno da u ovom procesu nema nikakvih propratnih zagađenja životne sredine.

Gumeni granulati, koji se dobijaju sečenjem pneumatika, proizvode se u različitim veličinama, u zavisnosti od dimenzija koje su potrebne kompanijama za dalju proizvodnju. Najmanja dimenzija na koju se guma reciklira je pola milimetra. Čelična žica se koristi u livnicama i tako se vraća u proces proizvodnje, a platno najčešće koriste cementare kao gorivo.

Štetni uticaji na životnu sredinu

Otpadne gume kada su pravilno deponovane ne izazivaju zagađenje tla, vode i vazduha. Međutim, postoji niz akcidentnih situacija kada je moguć štetni uticaj na životnu sredinu, što se posebno odnosi na laku zapaljivost guma i mogućnost nastajanja požara na deponijama.

Nestručnim paljenjem guma u atmosferu se oslobađa dim koji sadrži brojne štetne materije, ispuštaju se otrovni gasovi dioksini i furani koji negativno utiču na zdravlje ljudi i okolinu, a neretko su i pojačanog kancerogenog dejstva. Takođe, topljenjem guma nastaju tečni polutanti koji prodiru u tlo i mogu biti opasni zagađivači, ukoliko dopru do površinskih i podzemnih voda.

Pneumatici se zbog svog oblika i specifične gustine ne mogu odlagati tako da se raspoloživi prostor efikasno koristi, što uslovljava obezbeđenje deponija velikih površina. Unutrašnjost gume na deponiji se tokom toplog, kišnog perioda delimično napuni vodom, i postaje pogodno mesto za razvoj komaraca i glodara.

Šta se proizvodi?

Od ukupnog broja otpadnih guma, 70% se reciklira, a 30 odsto se koristi u energetske svrhe. Kroz uspostavljanje cirkularne ekonomije, gume se nakon upotrebe mogu koristi kao resurs za proizvodnju u raznovrsnim delatnostima. Granulati dobijeni recikliranjem gume mogu se koristiti za proizvode u sledećim oblastima:

Sport i rekreacija: podloge za sportske terene (košarka, mali fudbal, rukomet, odbojka, tenis, atletika, multifunkcionalne sportske podloge, sportski tereni na otvorenom, tereni u dvorani), sportske podloge od veštačke trave (fudbal, hokej na travi…), dečja igrališta, bazeni ili za popločavanje šetališta.

Domaćinstvo: izrada raznih gumenih delova za domaćinstvo, zaštitne podne obloge, pune gume za kolica i kante za smeće.

Građevinarstvo: obloge za izolaciju krovova, podni izolacioni materijal, zvučne barijere u građevinarstvu, vodootporne membrane, porozna betumenska veziva i gumene cevi.

Saobraćaj: dodatak asfaltima u proizvodnji kolovoza, zvučne barijere u stambenim zonama pored kolovoza, stubići za parkiranje, nosači za znakove, saobraćajne barijere, automobilski delovi (kočnice, delovi za unutrašnjost, volani, pregrade).

Poljoprivreda: izrada podnih prostirki za štale.

Izvor: Udruženje reciklera Srbije

Foto: Pixabay i Udruženje reciklera Srbije

ByAdmin

KUĆA OD SLAME – DOM IZ SNOVA

Nada i Milan Đupovac, svojim rukama i bez ikakvog prethodnog građevinskog iskustva, gotovo u celosti sami su napravili svoju kuću iz snova.

Sigurni smo da u Srbiji i dalje vladaju oprečna mišljenja kada su u pitanju nekonvencionalni načini i sistemi gradnje, poput izgradnje kuće od prirodnih materijala. Čovek, u svojoj prirodi nepoverljiv, verovatno će se pre opredeliti za metodu koju je i komšija koristio s ubeđenjem da je ono što najveći broj ljudi radi sigurno i najbolje rešenje za njih. Međutim, ima i onih koji će otvoriti vidike, dati prostora novim metodama, u ovom slučaju i starom zanatu i tehnikama, i pružiti svojoj porodici i budućem domu alternativu, koja može biti daleko ekonomičnija, kvalitetnija i svakako održivija od onog što je opšte poznato. Takav je slučaj sa Nadom i Milanom koji su u Šapcu podigli održivu offgrid kuća od slame!

Kuća za 20.000 evra

Kuća od slame porodice Đupovac je dvospratna, ukupne kvadrature 104 m2 (prizemlje 52m2+potkrovlje 52m2), a u sklopu kuće nalazi se i staklena bašta od 20 m2.

Prema rečima Nade i Milana, ukupni troškovi izgradnje kuće koji uključuju: projekat, dobijanje svih potrebnih dozvola, kupovinu materijala, sistema, alata, isplatu majstora trščara i majstora za postavljanje instalacija, koštali su ih 20.000 evra. Sve ostale radove izveli su Nada i Milan i na taj način, osim što su uštedeli određenu količinu novca, mogu biti ponosni na činjenicu da su svojim rukama izgradili kuću za svoju porodicu.

Deset meseci – i gotovo

O iskustvu građenja kuće od prirodnih materijala ispričali su nam Nada, po zanimanju farmaceut, i Milan, profesor fizičkog vaspitanja.

„Zadovoljni smo oni što smo uradili. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je u regionu izgrađen mali broj objekata od prirodnih materijala. Najveći deo poslova na izgradnji izveli smo sami, bez prethodnog znanja i iskustva. Uspeli smo da izgradimo objekat za deset meseci, koji je u takozvanoj ofgrid (offgrid) izvedbi. Nakon nekoliko meseci života u novoj kući, sabiramo pozitivna iskustva – od ekonomičnosti u potrošnji energije za zagrevanje, prijatnom ambijentu tokom toplih dana, do kvaliteta vazduha u objektu“, dodaje Nada.

Postupak izgradnje

Kuća od prirodnih materijala napravljena je tako da ispunjava zakonske normative. Od idejnog rešenja, do lokacijske dozvole je trebalo nekoliko nedelja, zahvaljujući birou Atelje Mitrović iz Sremske Mitrovice i Odeljenju za urbanizam Gradske uprave Grada Šapca.

Nakon dobijanja lokacijske dozvole pristupilo se izgradnji temelja, a istovremeno je podneta dokumentacija za građevinsku dozvolu, koja je odobrena u rekordnom roku od pet dana.

Potom se pristupilo gradnji drvene konstrukcije, pa je usledilo uglavljivanje bala slame, a nakon toga malterisanje zemljanim malterima. Paralelno su rađene elektro, vodovodne i kanalizacione instalacije.

Objekat je zatvoren stolarijom od crnog bora i krenulo se na radove enterijera. Gradnja je pratila i prirodne procese. Drvo za građu je sečeno u zimu, bale slame su ugrađene odmah nakon vršaja pšenice, a zemljani malteri su rađeni preko leta kada se najbrže suše.

U skladu sa okruženjem

“Plan je formiranje nezavisnog domaćinstva u čijem centru se nalazi kuća. Domaćinstvo se nalazi na seoskom području, okruženo prirodom, odatle je i bilo logično da objekat bude u skladu s okruženjem. Želja nam je bila da podignemo kvalitet života i stvorimo zdravo okruženje za odrastanje naše dece. Žarko ima sedam, Mila četiti, a Marko dve godine. Takođe, uzeli smo u obzir finansijske kalkulacije, koje su pokazale povoljnosti kada je u pitanju izgradnja objekta od prirodnih materijala”, navodi Milan.

Prirodni materijali

Prema njegovikm rečima, na listi građevinskih materijala koje su koristili nalaze se: drvo, trska, slama, glina, zemlja i drugi prirodni materijali, koji su zamenili cement, gvožđe, stiropor, silikon, gumu i slično. Prirodni materijali se nalaze u okruženju, pa otuda i povoljnosti u njihovoj nabavci i transportu. Takođe, postoji još jedan faktor koji diktira cenu, a to je da prirodni materijal neće proći kroz proces obrade i dorade u industriji. Uz detaljne planove, kakve su dobili, svako vredan i pomalo vešt može izgraditi svoju kuću i ne samo to, već je kasnije može sam i održavati. Brzina gradnje i perioda do upotrebe objekta je na strani prirodnih materijala.

Ušteda na svim poljima

U eksploataciji, najizraženija je ušteda u potrošnji energije za zagrevanje tokom zime i rashlađivanje tokom leta. Prirodni materijali dišu i u kući je uvek odgovarajuća temperatura i vlažnost vazduha. A kako su došli do ove ideje i izgradnji kuće od prirodnih materijala, Milan kaže da su pratili i proučavali brojne projekte iz evropskih zemalja, birali su najbolja rešenja za naše podneblje i na kraju uz konsultacije sa arhitektom za gradnju prirodnim materijalima Vukom Krstićem, došli su do optimalnih rešenja. Veliku pomoć su imali i od arhitekte Ivane Rakarić, koja je posvećena prirodnom graditeljstvu. Brojni saveti koje su dobili su nam olakšali su im radove.

“Uvek postoji prostor za unapređenje. Gradnju objekta smo dugo planirali. Utkali smo brojna ekološka rešenja i potrudili smo se da iskoristimo iskustva ljudi koji su već gradili objekte od prirodnih materijala. Kada smo započeli radove smatrali smo da će nam najteži posao biti gradnja drvene konstrukcije, a najlakši radovi sa zemljanim malterima. Međutim, ispostavilo se da je obrnuto. Kada god bi završili neku od etapa poslova usledio je talas sreće i zadovoljstva”, priseća se Milan.

Savet

Prirodno graditeljstvo, mi ga često zovemo i narodno graditeljstvo, potiče od naših predaka, a ostavljeno je nama da ga oblikujemo po našim željama i potrebama. Svako je u stanju da napravi svoj dom od prirodnih materijala, koji je pritom zdrav za život, dugotrajan i ekonomičan. Priroda čeka na povratak čoveka. Pitanje je koliko je želimo i volimo.

Tekst: Anđela Aleksić/gradnja.rs
Foto: Branko Mitrović/Jadranko Gubelić

ByAdmin

DELOVI STAROG TELEVIZORA – OPASAN OTPAD

Velike televizorske kutije zamenili su tanki ekrani, pa u svakom domaćinstvu pre ili kasnije stigne bar jedan stari televizor za baciti. Ali televizor nije za bacanje u kontejner, šumu, reku, pored puta, niti da se skladišti u podrumu! Uvek je najbolji način da se obratite najbližem reciklažnom centru koji će preuzeti stari uređaj.

Saznajte koji su to delovi starog televizora opasan otpad, i kako izgleda reciklaža ovog uređaja…

Koji materijali se dobijaju reciklažom televizora?

Lim, aluminijum, kablovi, plastika, štampane ploče, staklo, olovno staklo, kondenzatori, drvo, elektronski topovi, bakar i fluorescentni prah.

Koje opasne materije televizor sadrži pa ga nakon upotrebe zovemo opasnim otpadom?

Opasan otpad iz televizora je fluorescentrni prah, olovno staklo, kondenzatori, elektronski topovi. Po zdravlje ljudi najštetniji je fluorescentni prah. Ukoliko se neadekvatno rukuje otpadnim televizorima i monitorima, odnosno dođe do razbijanja katodne cevi, fluorescentni prah je dosta lagan i razleti se svuda po vazduhu. Fluo prah sadrži mnoštvo kancerogenih materija. Jedan od njih je šestovalentni hrom. Osim opasnog otpada, plastika od televizora, ukoliko bi završila u prirodi, razlagala bi se stotinama godina, kao i štampane ploče i staklo.

Gde se dalje transportuju opasne materije iz televizora?

Olovno staklo i kondenzatori, elektronski topovi se izvoze u zemlje EU – najčešće u Nemačku. Fluorescentni prah se predaje operateru na tretman u našoj zemlji.

Šta se radi sa ostalim elementima?

Staklo se predaje cementari koja ga umešava sa kamenom u proizvodnji cementa. Drvo se predaje cementarama kao energent. Plastika i štampane ploče se izvoze. Lim i obojeni metali imaju tržišnu vrednost.

Da li se reciklaraju i novi tanki digitalni televizori?

Recikliraju se, ali ih ima značajno manje od CRT televizora, jer su se CRT televizori čuvali desetinama godina. Novi televizori takođe sadrže određene opasne komponetne, ali u manjoj masi nego CRT televizori.

Koliko se reciklira televizora u Srbiji?

U 2017. godini u Srbiji je reciklirano između 8.000 i 9.000 tona CRT televizora i monitora.

Tekst: Udruženje reciklera Srbije
Foto: Pixabay

ByAdmin

GDE LEŽE POTENCIJALI ZELENE EKONOMIJE

Konferencija “Zelena ekonomija: Kooperativno društvo” održana je u petak, 1. juna u prostorijama EU info centra u Beogradu. Na konferenciji predstavljeni su rezultati istraživanja iz oblasti zelene ekonomije sprovedenog 2017. godine u Bugarskoj, Makedoniji i Srbiji, kao deo projekta “Revizija ekonomije na Balkanu: promena javne politike a ne klime”. Posetioci su imali prilike da čuju šta je to zelena ekonomija i gde leže njeni potencijali.

Rezultati istraživanja

Aleksandar Gjorgjievski iz Udruženje Sunrise iz Makedonije rekao je da su istraživanjem u sve tri zemlje obuhvaćeni specifični sektori javnih politika kao što su: proizvodnja energije i energetska efikasnost; zelena gradnja; inovacije i nauka; zelene javne nabavke; održivi transport; održiva poljoprivreda; eko-turizam; upravljanje zemljištem i vodama; a poseban naglasak dat je novim zelenim poslovnim modelima.

Ove oblasti i tematske smernice odabrane su u skladu sa celokupnom projektnom metodologijom, kao i sa aktuelnim inicijativama politike zelene ekonomije na nivou EU i sveta”, kazao je Gjorgjievski.

Miloš Stančić iz Grupe za analizu javnih politika (GAJP), jedan od istraživača u ovom projektu, predstavio je nalaze istraživanja javnih politika u kontekstu zelenih ekonomija, a glavni zaključak je da su zakoni neusklađeni i nedovršeni.

Istraživanje o zelenoj ekonomiji pokazuje da je potrebno raditi na zelenoj energiji; upravljanju otpadom i održivoj poljoprivredi. Potrebno je investirati više sredstava u naučno-istraživački rad, neophodna je bolja međusektorska saradnja u kreiranju javnih politika”, kazao je Miloš Stančić.

Istraživanje je pokazalo ogroman potencijal za razvoj zelene ekonomije, a istraživači kao neka od rešenja za dalji razvoj predlažu ekonomske inicijative koje kreću “odozdo na gore”, lokalna ekonomija u formi malih i srednjih preduzeća i kooperative sa ciljem udruživanja rada i usluga.

Zeleni biznis

U okviru konferencije na prvom od dva panela diskutovalo se o tome kako započeti zeleni biznis u regionu s posebnim osvrtom na Srbiju i Beograd. Panel je moderirala Violeta Jovanov Peštanac iz Udruženja „U mreži“.

Jelena Plavanski, rukovodilac Centra za razvoj tehnologije i ekologiju iz Privredne komore Beograd kaže da je privreda svesna da mora da počne da razmišlja na zeleni način, ali da još uvek postoji veliki broj ljudi koji gleda tu promenu isključivo kao trošak.

Ivana Marković iz Trag fondacije predstavila je program Zelene ideje i naglasila pristup “odozdo na gore”, kao i korišćenje lokalnih resursa, lokalnih znanja i iskustava, i istovremeno razvijanje svesti o zaštiti životne sredine.

Zelena kooperativa

Na drugom panelu govorilo se o zadrugama i o zelenim kooperativama kao inovativnim ekonomskim formama. Moderatorka tog panela bila je Iva Marković iz organizacije PolEkol.

Na ovom panelu govorili su Zoran Kordić iz Zelene energetske zadruge iz Hrvatske, Ana Svilar iz Green Mind Consulting preduzeća iz Pančeva i Kristina Cvejanov iz Srpske asocijacije reciklera ambalažnog otpada.

Ana Svilar rekla je da je Zakon o zadrugama ograničavajući i ne prepoznaje sve oblike udruživanja proizvoda, rada i usluga koji postoje na nivou EU.

Zadrugarstvo bi trebalo da se motiviše kroz finansijsku podršku a ubeđena sam da je udruživanje jedini put za razvoj održive poljoprivrede”, mišljenja je Ana Svilar iz Green Mind Consultinga iz Pančeva.

Zoran Kordić iz Zelene energetske zadruge iz Hrvatske predstavio je inspirativan model građanske energije gde građani imaju aktivnu ulogu u prelasku na obnovljive izvore energije.

Kristina Cvejanov iz Srpske asocijacije reciklera ambalažnog otpada govorila je o zadrugama u oblasti upravljanja otpadom u Srbiji, dosadašnjim iskustvima i problemima prisutnim u toj oblasti.

Predstoji nam veliki posao na edukaciji da bi se zadruge shvatile kao nešto svoje i da bi se vratilo poverenje u taj oblik ekonomije, kazala je Cvejanov.

Ozelenjavanje” privrede

U okviru istraživačkog izveštaja za projekat “Revizija ekonomije na Balkanu: promena javne politike a ne klime”, na kojem su radile organizacije iz Bugarske, Makedonije i Srbije, a uz podršku Evropske Zelene fondacije, napisano je i poglavlje koje se odnosi na Srbiju, a koje je dostupno i na srpskom jeziku.

Ovo poglavlje daje analitički pregled srpske ekonomije, njen nivo razvoja i nacionalne javne politike. Takođe se bavi nekim od faktora za „ozelenjavanje“ privrede Republike Srbije. Poglavlje ima za cilj da doprinese regionalnoj studiji Evropske Zelene fondacije i inspiriše dalje istraživanje potencijala za napredovanje ekonomije u oblasti zelene ekonomije.

Konkretno, istraživanje je sprovedeno analizom zakona, strategija i akcionih planova, postojećih studija, putem fokus grupe organizovane u Beogradu, internet upitnika i pojedinačnih intervjua sa različitim zainteresovanim stranama. Obuhvaćeni su specifični sektori javnih politika, kao što su: proizvodnja energije i energetska efikasnost; zelena gradnja; inovacije i nauka; zelene javne nabavke; održivi transport; održiva poljoprivreda; eko-turizam; upravljanje zemljištem i vodama; a poseban naglasak je dat novim zelenim poslovnim modelima. Gore navedene oblasti i tematske smernice odabrane su u skladu sa celokupnom projektnom metodologijom, kao i sa tekućim inicijativama politike zelene ekonomije na nivou EU i sveta.

Ovu konferenciju organizovao je Green European Foundation (Evropska zelena fondacija) uz podršku udruženja Sunrise iz Makedonije i U mreži, Polekol i Grupa za analizu i kreiranje javnih politika iz Srbije i uz finansijsku podršku Evropskog parlamenta za Green European Foundation kao i uz podršku EU info centra u Beogradu.

Poglavlje koje se odnosi na Srbiju preuzmite ovde: Transformacija ekonomije na Balkanu: Promena javne politike a ne klime.

Kompletnu publikaciju pročitajte ovde: Revision of the Economy in the Balkans: Change Policy not Climate.

ByAdmin

BELA ČIOPA NOVI STANOVNIK BEOGRADA

Bela čiopa (Tachymarptis melba) retka gnezdarica planinskih klisura i kanjona istočne Srbije, ove godine osvojila je najurbaniji deo Beograda, gde je počela i da se gnezdi. Ornitolozi iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS) tokom maja u više navrata posmatrali su bele čiope u Knez Mihajlovoj ulici i na Terazijama u jatima znatno češćih crnih čiopa (Apus apus).

„Do ovog leta morao sam da putujem barem 200 kilometara da bih u najbližoj koloniji, na ulasku u Đerdapsku klisuru posmatrao bele čiope. Susret sa njima u srcu Beograda za mene je bio veliko iznenađenje. Ovaj nesvakidašnji nalaz podelio sam sa brojnim prijateljima na društvenim mrežama, a fotografi prirode, poput Gordana Pomorišca, napravili su i sjajne snimke ovih novopridošlica“, kaže Aleksa Vukićević iz DZPPS.

Bele čiope svrstavaju se u najagilnije i najbrže svetske ptice koje, slično crnim čiopama, gotovo ceo svoj životni vek provode u vazduhu u kome love leteće insekte, pare se, odmaraju, i čak spavaju. Jedini period godine u kom povremeno odmaraju, jeste kratak letnji period kada tokom šest sedmica podižu potomstvo.

Svedoci smo krize globalne biološke raznovrsnosti i velikog izumiranja vrsta. Takođe, velike urbane celine najčešće su lišene prirode, ali primer bele čiope uliva nam nadu da i u našim gradovima ima mesta za iznenađenja.

Foto: Gordan Pomorišac