Monthly Archive 24 Maja, 2023

ByAdmin

UPOTREBA SOLARNE ENERGIJE… GDE SE NALAZIMO?

Predviđa se da će Evropa imati tek 10 odsto solarnog udela u proizvodnji električne energije do 2050, tako da će to sa Severnom Amerikom činiti tek petinu solarnog kapaciteta. Prema istom istraživanju, Azija će (pretežno Kina) činiti čak polovinu ovih kapaciteta. Afričke zemlje, posebno Egipat koji je dodao 1 GV solarnih panela između 2015. i 2019. godine, iako manje razvijene jasno potvrđuju da će se solarna ekspanzija nastaviti i globalno.

Ipak, Bloomberg istraživanje otkriva dva ogromna izazova – povećanje potražnje za električnom energijom za čak 57 odsto do 2050. godine i otežan prelazak proizvodnje i potrošnje sa izvora energije nastalih od fosilnih goriva na one koji će koristiti čistiju i zeleniju proizvodnju struje.

Zbog toga solarna energija, kao jedini od svih obnovljivih izvora energije, nudi mogućnost da na adekvatan način premosti jaz između ponude i potražnje za strujom, koji je sve dublji svuda u svetu.

Pad cena instalacija solarnih sistema

U sledeće tri decenije očekuje nas značajan pad cena instalacije solarnih sistema. Istovremeno, unapređenje tehnologije dovešće do većeg udela solarne energije u ukupnoj potrošnji. Govoreći u brojkama, to je porast sa projektovanih 2.840 GV tokom 2030, na čak 8.519 GV do 2050. godine, što je u odnosu na 2018. godinu porast od čak 18 puta.

Kako bi pružila podršku prelasku na obnovljive izvore, očuvala prirodu i unapredila energetski sistem, svoja rešenja i ekspertizu za ovo ponudila je i kompanija Eaton, koja već neko vreme razvija inovacije za povećanje i iskorišćenje solarne energije, njenu lakšu upotrebu i smanjenje zagađenja životne sredine.

Modularno i inovativno

Potrebu za jeftinijom energijom sunca diktira i potražnja za novim, održivo fokusiranim sektorima kao što su električni automobili (EV), alternativne tehnologije grejanja poput toplotnih pumpi, ali i proizvodnja vodonika i drugih karbonski neutralnih goriva.

“Kako bi na vreme odgovorio izazovima, Eaton već sada u svojoj ponudi ima xSolAir, kompaktno rešenje za fotonaponske stanice, uključujući srednjonaponska rasklopna postrojenja, transformatore i sklopove niskog napona samo u jednom kućištu. Instaliranjem celog paketa u standardni ISO kontejner, isporuka i logistika su nikad lakše, čak i ka veoma dalekim i teže dostupnim područjima“, objasnio je Aleksandar Vasić, klaster menadžer Eaton kompanije.

Upotreba sve skupljeg prirodnog gasa zbog geopolitičkih šokova izazvanih ratom u Ukrajini i nespremnost mnogih zemalja da se obavežu na skupu, kontroverznu nuklearnu energiju prevazilazi se i upotrebom inovativnih, modularnih solarnih sistema.

Globalna solarna ekspanzija neizbežno će biti usmerena prevashodno na toplije zemlje koje nude veću gustinu kilovata što su bliže ekvatoru, ali bi pomoću adekvatnih rešenja mogla značajno da se ubrza i osavremeni i u regionima koji nemaju toliko sunca. Ovo se odnosi posebno na Evropu i SAD, koje će morati značajno da ulože u svoje solarne elektrane i upotrebu ovog tipa obnovljive energije iskoriste drastično uspešnije. Modularna Eaton rešenja mogu da se isporuče bilo gde, bez obzira na to koliko udaljena, ruralna ili topla bila lokacija solarnog parka i na taj način unaprede ne samo njihovo postavljanje, nego i poboljšaju iskorišćenje solarne energije.

Tekst i foto: Eaton

ByAdmin

KAKVA ĆE BITI KLIMA U SRBIJI 2073. GODINE

Evo jednog neprijatnog predviđanja: u Srbiji će posle 2050. godine biti 13,5 puta više dana koje ćemo provesti u toplotnim talasima u toku godine, nego što ih je bilo pre nekoliko decenija, prenosi portal Klima 101.

Ovo predviđanje, koje nude aktuelni klimatski modeli, podrazumevaju da će sredinom 21. veka u Srbiji porast prosečne temperature dostići 2,2 °C.

ŠTA POKAZUJU AKTUELNA MERENJA?

Naravno, već smo na tom putu: kako kažu aktuelna merenja, prosečna temperatura u Srbiji već je porasla za 1,5 °C u odnosu na predindustrijski period (što je za gotovo pola stepena više od globalnog proseka), a učestalost i dužina toplotnih talasa već je višestruko veća nego pre nekoliko decenija.

Kako je to moguće? Zašto naizgled mali porast u prosečnoj temperaturi dovodi do povećanja učestalosti i inteziteta na primer toplotnih talasa ili suša?

Odgovor leži u fizici Zemljine atmosfere. Za nju kažemo da je determinisani haos, jer su zakoni koji vladaju u atmosferi nelinearni: mala promena srednje vrednosti uzrokuje veliku promenu “na krajevima”, tj. u frekvenciji pojave ekstremnih događaja. Stoga, i mala promena srednje vrednosti temperature vazduha krije u sebi potencijal da razvije razorne posledice, u vidu pojave ekstrema poput jakih i češćih toplotnih talasa, suša, poplava…

KAKVA SU PREDVIĐANJA?

Leta u Srbiji biće sve više mediteranska, a trajaće i do šest meseci

Srbija se nalazi u tzv. tranzitnoj zoni, jer istovremeno trpi širenje mediteranskog pojasa kroz češću pojavu suša, a sa druge strane trpi vlažne tendencije koje su na severu.

Iako ne možemo da kažemo da će nam klima biti poput mediteranske, leta će nam sve više ličiti na mediteranska, sa vrlo visokim temperaturama i malo padavina. Zime će postati sve toplije (već sada imamo trend smanjenja broja dana sa snegom), iako sporadično možemo očekivati i epizode sa jačim snežnim padavinama.

Gledano uopšteno, granice između godišnjih doba će se smanjiti, a leta mogu trajati i do šest meseci.

U narednih pedeset godina, u Srbiji će srednja temperatura porasti za najmanje 1,3 °C

Prilikom posmatranja budućih projekcija, sve zavisi od toga koliko ćemo ublažiti emitovanje CO2 u atmosferu. To se, naravno, ne može deterministički odrediti (zavisi od političkih odluka, ali i od ekonomskog i tehnološkog razvoja itd). Kao odgovor na ovaj problem, veliki istraživački timovi u okviru radnih grupa IPCC su u poslednjih četrdesetak godina sastavljali i menjali tzv. emisione scenarije.

Za naše potrebe ovde, uporedićemo dva uslovno rečeno ekstrema: jedan emisioni scenario u kojem su zbog klimatske akcije posledice najblaže, i drugi koji je u trenutnoj nomenklaturi “najgori” – pa je pretpostavka da će naša budućnost biti negde između ove dve krajnosti.

U najblažem scenariju, porast prosečne globalne temperature zaustavljen je na 1,5 stepeni Celzijusa, shodno Pariskom sporazumu; u najgorem, usled potpunog nedostatka akcije (koji je, doduše, danas već gotovo nemoguć), porast može dostići brojku od čak 5 °C do kraja veka.

U Srbiji, na osnovu modela koji je korišćen u poslednjem izveštaju IPCC, a gledajući najblaži emisioni scenario, anomalija godišnje temperature za period 2060-2079. godine u odnosu na skorašnji period od 1995. do 2014. (grubo rečeno: danas) iznosi oko +1.3 °C, a promena je veća u istočnom delu Srbije. Na drugoj strani skale, anomalija je alarmantna i iznosi oko 3,7 °C.

Taj podatak se odnosi samo na srednju godišnju temperaturu, dok je porast u toku leta veći i iznosi čak 5.45 °C za najgori emisioni scenario.

KOJE SU POSLEDICE ZAGREVANJA?

Razlike između ovih ekstrema su zaista velike – i treba imati u vidu da u metodologiji koju koristi IPCC postoje međuscenariji. Ali jeste korisno sagledati opseg, i uostalom, imati u vidu šta savremena nauka kaže: kako bi izgledao svet kada bismo potpuno ignorisali opasnost klimatskih promena?

Pogledajmo, primera radi, tropske noći (kada je minimalna dnevna temperatura veća od 20 °C). U Srbiji u periodu 2060-2079, ako gledamo najblaži scenario, svake godine biće u proseku 10 tropskih noći više nego danas. Ali, gledajući najgori scenario, anomalija povećanja iznosi 55: pedeset i pet više tropskih noći, u proseku, svake godine.

U ovom slučaju posebno su ugroženi veliki gradovi koji predstavljaju urbana ostrva toplote. To je upravo problem da gradske površine gde je i najveća koncentracija stanovništva ne uspevaju da se tokom noći radijaciono ohlade, već samo iz dana u dan postaju toplija i imaju veću izloženost toplotnim talasima.

S druge strane, indeks toplotnih talasa (tj. broj dana u okviru toplotnih talasa) je kod najblažeg scenarija povećan do 30 dana, a kod najgoreg i do 130 dana. Važno je napomenuti da su toplotni talasi definisani kao najmanje šest uzastopnih dana sa izrazito visokim temperaturama u odnosu na prosek u tom delu godine; njih ima, drugim rečima, i tokom neobično tople zime – ali najopasniji su leti.

Posledice klimatskih promena su raznolike: na primer, usled porasta temperature, a posebno krajem zime i početkom proleća, biljke ranije počinju proces vegetacije (vreme od početka rasta do sazrevanja), a period vegetacije se produžava. Taj porast se u modelima kreće od 20 dana u najblažem, do čak 60 dana – dva meseca! – u najgorem scenariju. Promene u vegetaciji biljaka mogu imati ozbiljne posledice po godišnji rod.

KO JE NAJOSETLJIVIJI NA KLIMATSKE PROMENE?

Najjači osmotreni toplotni talas u poslednjih 500 godina dogodio se u zapadnoj Evropi 2007. godine, usled kojeg je oko 70.000 ljudi, uglavnom starijih, osetljivih i siromašnih, izgubilo život.

U Srbiji, u kojoj svakako treba da očekujemo jače i duže periode toplotnih talasa u narednih 50 godina, trenutno živi veliki procenat stanovnika starijih od 65 godina – oko 17 odsto. Ali nisu nam stari danas zapravo “ciljna grupa”: upravo je sadašnja generacija mladih ljudi, istih onih koji mogu uticati na buduće ishode ublažavanja klimatskih promena, ta koja će za pedeset godina imati preko 70 godina.

Dakle, mi danas donosimo odluke koje će imati direktni uticaj na našu budućnosti i na dobrobit generacija koje dolaze posle nas. Zbog toga često citiramo poslovicu: planetu Zemlju nismo nasledili od naših predaka, već smo je pozajmili od naših unuka.

Tekst: Irida Lazić, Klima 101
Foto: Pixabay, Tumisu