Monthly Archive 29 Oktobra, 2020

ByAdmin

EKSPLOATACIJA RUDE JADARIT: NOVA EKOLOŠKA KATASTROFA?

Kompanija Rio Tinto planira da u Jadru izgradi veliki rudarski basen i pogon za eksploataciju rude jadarit, iz koje bi se izdvajao litijum i bor. Jedan od problema je što se projekat radi bez prethodne studije o uticaju na životnu sredinu, kaže za Novu ekonomiju osnivač Udruženja “Zaštitimo Jadar i Rađevinu”, Momčilo Alimpić. U kompaniji Rio Tinto tvrde da sve rade po pravilima, kao i da je izrada sporne studije u toku.

“Tu se radi o jednoj velikoj kataklizmi, Šapčane smo obavestili o tome šta se planira, oni isto imaju svoje udruženje, sada pokušavamo da animiramo i Valjevo, jer bi mogla da bude ugrožena cela Podgorina, Osečina, Vlašić i ostala mesta”, kaže Momčilo Alimpić. Kako navodi, on živi u selu Gornje Brezovice, koje je u sastavu Opštine Krupanj, gde je predviđena izgradnja deponije na skoro 450 metara nadmorske visine za “flotacioni otpad i rudno jalovište”, gde bi se, kako tvrdi, odlagalo na stotine miliona tona rudarskog otpada.

“To su sve zvanični podaci Rio Tinta, koje sigurno treba pomnožiti još nekoliko puta”, napominje Alimpić. On smatra da je država “uvela embargo na sve te informacije”, koje se ipak postepeno probijaju do javnosti.

Ljudi su, prema njegovim rečima, “totalno neobavešteni” o ovim planovima, a dodaje da je celu priču pokrenuo pre godinu dana, jer mu je kompanija “praktično došla pred kućni prag”.

“U diskusiju smo uključili stručnjake sa Hemijskog i Fizičkog fakulteta, tu je i jedna lekarka iz instituta ‘Batut’. Oni nam daju podršku, kao i ljudi iz Španije, Portugalije, Meksika, Čilea, gde takođe imaju problema sa Rio Tintom”, kaže sagovornik Nove ekonomije.

Ljudi koji žive u tom kraju strahuju da će ekspoatacija rude uticati na zagađenje vazduha i vode, a Alimpić ne veruje da se zagađenje može sprečiti ugradnjom filtera na postrojenjima, jer o tome često razgvaraju sa ljudima iz Bora, koji imaju probleme sa aerozagađenjem i koji kažu da “od toga nema koristi”.

“Preko dvadeset sela je indirektno pod uticajem (budućeg projekta). U blizini je već bilo mnogo problema sa topionicom olova u Zajači kod Loznice, tu je naneta velika šteta. Olovo se topilo bez filtera, bez ičega”, podseća Alimpić, koji pored Gornjih Brezovica boravi i u Loznici

ŠTA ĆE BITI SA REKAMA

Akimpić kaže da je reka Drina udaljena nekih 10-12 kilometara i da se planira izgradnja cevovoda prečnika jednog metra, kroz koji bi se voda iz nje dovela i koristila za eksploataciju litijuma.

“Za litijum je potrebna velika količina vode. Namera je da njom ispiraju jadarit i da koriste koncentrovanu sumpornu ili hlorovodoničnu kiselinu u procesu odvajanja. Vodu iz Drine bi nakon toga prečišćavali pa ispuštali u Jadar”, naglašava Alimpić.

Napominje da bi se, u slučaju da Jadar bude zagađen, na udaru našle i reke Drina, Sava i Dunav, ali da je problem “što naša država o svemu tome ne brine”.

“To nismo mi izmislili, to stoji u njihovim dokumentima, to su oni nama prezentovali”, kaže osnivač Udruženja “Zaštitimo Jadar i Rađevinu”.

Dodao je da ih je podržao Pokret Odbranimo reke Stare Planine, a i neki mediji se već interesuju za njihovo mišljenje. Dolazili su i ljudi iz Centra za ekologiju i održivi razvoj CEKOR iz Subotice, kao i iz Koalicije za održivo rudarstvo.

“Problem je što se ljudi ostavljaju u epicentru rudnika, na trista-četristo metara od flotacionog pogona. Tu su planirane i dve ogromne drobilice, veće nego u kopovima Kolubare koje će povlačiti 20 megavata struje. Sve je otišlo predaleko”, poručuje Momčilo Alimpić.

ŠTA RADI DRŽAVA?

“Naš najveći problem je naša vlast. Predstavnici naše države ćute i rade tajno preko svojih ljudi koji plaše meštane nekakvim represalijama, gubitkom posla, znate već kako se to radi”, tvrdi Alimpić.

On podseća da je dolina Jadra jedan od najlepših delova Srbije, ljudi se na veoma plodnoj zemlji bave poljoprivredom, kraj je poznat gastarbajterima koji rade u Švajcarskoj.

RIO TINTO: POŠTUJEMO ZAKONE I STANDARDE

U kompaniji Rio Tinto kažu za Novu ekonomiju da se projekat “Jadar” nalazi u fazi Studije izvodljivosti od jula ove godine, kada je “dobijeno odobrenje Odbora direktora Rio Tinta da kompanija investira dodatnih 200 miliona američkih dolara u dalji razvoj projekta”.

U toj fazi, kako naglašavaju, njihov tim je “fokusiran na završetak izrade tehničke dokumentacije, pribavljanje svih neophodnih dozvola i otkup zemljišta u skladu sa prethodno utvrđenim planom aktivnosti za ovu fazu razvoja”.

“Konačna investicioja očekuje se krajem sledeće godine i ukoliko ona bude pozitivna, projekat će preći u fazu izgradnje rudnika, nakon čega će početi eksploatacija”, napominju u kompaniji Rio Tinto.

Navode i da su sva istraživanja i studije rađene u skladu sa važećim propisima o zaštiti životne sredine i regulativom Republike Srbije, kao i internim standardima kompanije. Napominju i da je izrada studija o proceni uticaja na životnu sredinu još uvek u toku, kao i studije kojima će biti analiziran potencijalni uticaj aktivnosti u rudarskoj i proizvodno-industrijskoj zoni kompleksa “Jadar” na okolinu.

“Konkretno, u okviru kompleksa biće izgrađeno i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Ono što moramo da napomenemo je da tehnologija prerade rude jadarita ne sadrži flotaciju”, kažu u Rio Tintu. Objašnjavaju da će se prečišćavanje vode obavljati u više faza, zbog njenog kvalteta “koji je u skladu sa važećim propisima kojima su utvrđene granične vrednosti”.

Na naše pitanje kako će se odlagati otpad koji nastaje eksploatacijom rude, odgovaraju da će se na odlagalištu “redovno pratiti uticaj na životnu sredinu kroz kontrolu kvaliteta vazduha”, a planirano je i praćenje stanja podzemnih i nadzemnih voda. Samo odlagalište će se, kako dodaju, sukcesivno rekultivisati tako što će se tamo gde je dostiglo planiranu visinu, saditi različite vrsta rastinja, trava i žbunasto grmlje.

Tvrde da se vode važećim zakonima Republike Srbije, EU standardima i interno postavljenim standardima kompanije, kao i da je eksploatacija vode iz aluvijona reke Drine predviđena za tehnološke potrebe. Lokacija budućeg bunara, napominju još nije poznata, a zona u kojoj su planirana hidrogeološka istraživanja izabrana je na osnovu prethodnih istraživanja, koje je uradio Institut “Jaroslav Černi” iz Beograda.

STAV KOALICIJE ZA ODRŽIVO RUDARSTVO

O Projektu “Jadar” često iznose mišljenje i strukovna uruženja inženjera, ekoloških aktivista, ali i ostalih stručnjaka iz oblasti rudarstva. U Koaliciji za održivo rudarstvo smatraju da će pojava teških metala i hemikalija prilikom odvajanja rude biti “toliko otrovna da na tom mestu nikakve rekultivacije neće biti moguće”.

“Recimo ovde se radi o jednom izuzetno agresivnom, izuzetno opasnom, sa preko šest hemikalija obrađivanom stenskom sastavu gde je prosto iluzorno govoriti da je moguća neka razumna rekultivacija”, objašnava za Novu ekonomiju Zvezdan Kalmar iz Kolaicije za održivo rudarstvo, komentarišući nameru kompanije o načinu na koji namerava da sanira odlagalište rudnog otpada.

On je podsetio da se slična praksa primenjuje u Pljevljima u Crnoj Gori, ali da je tamo reč o jalovištu pepela, koje u sebi sadrži i zemlju. Dodatni problem je i što će se, kako smatra, rudnik ekspolatisati 30, 40 ili 50 godina, posle čega će biti napušten, dok će u okolini, kako ocenjuje, “ostati pustoš”.

Kalmar se osvrnuo i na tvrdnju Rio Tinta da prilikom ekspolatacije rude “neće biti flotacije”.

“Neutemeljeno je reći da neće biti nikakve flotacije, ona zapravo znači određenu vrstu mešanja sa određenim hemikalijama radi dobijanja određenih procesa koji onda odvajaju određene delove rude. U ovom ili onom obliku, hemijske reakcije će se dešavati”, smatra predstavnik Kolalicije za održivo rudarstvo.

Kalmar naglašava i da je postupak prečišćavanja vode veoma komplikovan: “Taj bazen, prečistač, bi onda morao da bude nekoliko kvadratnih kilometara veliki, jer te hemijske reakcije prečišćavanja se ne dešavaju odmah, već traju. Ta količina vode najverovatnije bi bila dovoljna za veštačko jezero”, smatra Kalmar.

Tekst: Čedomir Savković, Nova ekonomija
Foto: Pixabay

ByAdmin

KLIMATSKE PROMENE: SUOČAVANJE SA STVARNOŠĆU

Organizovanjem panel-diskusije „Klimatske promene: Suočavanje sa stvarnošću“ u Kulturnoj stanici “Eđšeg” u Novom Sadu, predstavnici Udruženja novinara „Eko vest“ ukazali su i skrenuli pažnju javnosti, da u trenutku kada je kvalitet životne sredine sve više ugrožen, efekti koji tome doprinose sve su očigledniji i prisutniji. Reakcija ljudi na klimatske promene biće jedan od najvećih izazova sa kojima ćemo se suočiti u ovom veku. A jedan od načina kako shvatiti ovaj problem i kako se nositi s njim jeste upravo edukacija i promovisanje ove teme kroz medije, pomoću kojih se podiže svest i spoznaja ljudi o situaciji u kojoj se nalazi planeta.

S tim u vezi, Udruženje novinara „Eko vest“ organizovalo je panel-diskusiju na ovu aktulenu temu s ciljem da relevantni stručnjaci ukažu na to koliko je svet topliji i šta svi mi kao pojedinci možemo da uradimo kako bismo zaustavili trend globalnog zagrevanja. Panel-diskusija je deo projekta koji je sufinasiralo Ministarstvo zaštite životne sredine.

UTICAJ PANDEMIJE NA KLIMATSKE PROMENE

Prof. dr Vladimir Đurđević, klimatolog sa Instituta za meteorologiju Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govoreći o uticaju pandemije koranavirusa na klimu, rekao je da su emisije ugljen-dioksida u Kini, u danima karantima, bile smanjene se za čak 15 posto. Međutim, dugoročno gledano te emisije su se za svega nekoliko meseci vratile na očekivan nivo. Procene su da će zbog uticaj pandemije emisije na globalnom nivou biti za 4 posto manje u ovoj godini. Gledajući na kumulativne emisije gasova, tih 4 procenta umanjenja ne predstavlja ništa posebno, to je kao kap vode u moru. Dakle, pandemija, samim tim, nije napravila nikakav preokret u smanjenju emisija. Naprotiv, zbog pandemije odloženi su važni međunarodni pregovori pa i revizija Pariskog sporazuma iz 2015, a svaka vrsta odlaganje ovakvih razgovora na ovu temu je udaljavanje od cilja.

SUŠE SVE PRISUTNIJE

“Ekstremne suše su se kod nas javljale jednom u deset godina. Sada se već javljaju dvaput u jednoj dekadi, a ukoliko se temperatura povisi za 2 stepene, predikcije su da će se suše javljati tri do četiri puta u deset godina. Ako do ovog dođe, moraće da se osmisli nova strategija za poljoprivredu, jer, na primer, postojeći projektovani sistemi za navodnjavanje neće moći da zadovolje navonastale okolnosti”, pojasnio je prof. dr Đurđević, pokušavajući da objasni sve češće i očiglednije prisustvo klimatskih promena.

POSLEDICE

Duška Dimović iz WWF Adria Srbija rekla je da nas klimatske promene podsećaju, da i pored brzog tehnološkog razvoja, i dalje u potpunosti zavisimo od prirode, odnosno prirodnih resursa i prirodnih ciklusa.

“Posledice se osećaju širom naše planete, ugroženi su ekosistemi, dobrobit i sigurnost ljudi. Veliku pažnju treba posvetiti zaštiti ekosistema i biološke raznovrsnosti, koji imaju veliki značaj u ublažavanju i prilagođavanju na klimatske promene. WWF se zalaže „ekosistemski pristup“ kao princip za integralno upravljanje vodama, zemljištem, šumama, morima i biodiverzitetom, jer očuvanjem prirode štitimo i sami sebe”, istakla je Dimovićeva iz WWF Adria Srbija.

ZAKON O KLIMI NA ČEKANJU

Ministarstvo zaštite životne sredine izradilo je nacrt Zakona o klimatskim promenama. Rukovodilac Grupe za prilagođavanje klimatskim promenama Ministarsva zaštite životne sredine Ana Repac istakla je da uspostavljanje zakonodavno-strateškog okvira borbe protiv klimatskih promena doprineće povećanju konkurentnosti domaće privrede na evropskom tržištu u skladu sa principima niskougljeničnog razvoja, kao i modernizaciji privrede sa pozitivnim uticajima na društveni i ekonomski rast i razvoj kao i zaštitu životne sredine.

“Buduća primena nacrta Zakona o klimatskim promenama će doprineti uspostavljanju sistema za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG) u relevantnim sektorima (energetika, industrija, saobraćaj, poljoprivreda, šumarstvo, i upravljanje otpadom) i prilagođavanju na izmenjene klimatske uslove. Cilj je uspostavljanje sistema kako bi se smanjile emisije GHG na isplativ i ekonomski efikasan način i prilagodilo usvajanjem i sprovođenjem sektorskih politika i mera, strategija i akcionih planova. Zakon o klimi je spreman ali nažalost još nije usvojen“, napomenula je Repac.

Tekst: Maja Pavlica
Foto: Miloš Ćirković

* Tekst je nastao u okviru projekta „Klimatske promene: Suočavanje sa stvarnošću“, koji je realizovan uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine. Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Ministarstva zaštite životne sredine.

ByAdmin

INSPEKCIJA: “GALENS” DA OBUSTAVI RADOVE NA FRUŠKOJ GORI

Građevinska inspekcija Pokrajinskog sekretarijata za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj donela je rešenje o obustavi radova i uklanjanju betonskog puta izgrađenog na lokaciji Kesten, u opštini Beočin, na Fruškoj gori. Pokret Odbranimo šume Fruške gore (OŠFG) objavio je Rešenje o obustavi radova i uklanjanju betonskog puta, u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji.

Kako su objavili na svojoj Fejsbuk grupi, investitor i izvođač radova, vlasnik “Galensa”, Nebojša Petrić moraće da ukloni betonski put.

– Bravo za drugostepenu inspekciju koja je uradila inspekcijski nadzor profi i nezavisno, a nakon našeg prigovora na rad prvostepene inspekcije Opštine Beočin – zadovoljni su ekološki aktivisti.

Oni su dodali da čekaju još i odgovor pokrajinske inspekcije za zaštitu životne sredine u vezi sa višestrukim kršenjem Zakona o zaštiti prirode.

Podsećamo, u septembru je organizovana akcija koja je okupila nekoliko stotina zaljubljenika u Frušku goru koji su, tom prilikom, isekli katanac na metalnoj kapiji, koja je tu protivzakonito postavljena. Oni se protive postavljanju žičane ograde, kojom je vlasnik građevinske kompanije “Galens” i ujedno novi vlasnik većeg broja parcela, između ostalog i vidikovca “Kesten”, ogradio svoj posed i time onemogućio prolaz planinarima.

Tekst i foto: FB OŠFG

ByAdmin

UTICAJ ORGANSKE HRANE NA KLIMU

Organski gajena hrana više utiče na klimu od klasično gajene, zato što zahteva veću površinu, tvrdi novo međunarodno istraživanje. To je potpuno suprotno onome što se dosad mislilo – da organska proizvodnja pomaže u borbi protiv klimatskih promena.

Ovo istraživanje u kome su učestvovali naučnici švedskog Chalmers tehnološkog univerziteta, američkog Prinstona i Humbolt univerziteta iz Berlina, a koje je objavljeno u časopisu “Nature”, predstavlja prvo istraživanje potencijala organske proizvodnje koje je taj metod sagledalo iz potpuno drugačijeg ugla.

ORGANSKA HRANA I KLIMA

Prinosi po hektaru su značajno niži u organskoj poljoprivredi (jer se ne koriste veštačka đubriva), što znači da je potrebna veća površina za gajenje organske hrane. Zbog toga, zaključuju istraživači, organska poljoprivreda indirektno, zbog krčenja šuma, više doprinosi emisiji ugljen-dioksida. Iako je direktna emisija ugljen-dioksida manja kod organske proizvodnje, između ostalog i zbog manjeg korišćenja fosilnih goriva, ukupni uticaj na klimu je veći od onog koji ima klasična poljoprivreda.

Istraživači su ovo zaključili na osnovu nove metode za procenu uticaja korišćenja zemljišta na klimu, i na osnovu toga, a u sadejstvu sa drugim metodama, upoređivali su organsku i klasičnu proizvodnju hrane.

„Naše istraživanje pokazuje da organski grašak proizveden u Švedskoj ima oko 50% veći uticaj na klimu od klasično gajenog graška. Za neke druge vrste hrane ova razlika je i veća: npr. švedska organska ozima pšenica utiče 70% više“, kaže prof. Stefan Virsenius i objašnjava:

EMISIJA UGNJEN-DIOKSIDA VEĆA

„Potreba organske poljoprivrede da koristi veće površine zemlje, indirektno povećava emisiju ugljen-dioksida zahvaljujući krčenju šuma. Svetska proizvodnja hrane zavisi od međunarodne trgovine i tržišta, pa način na koji se hrana gaji u Švedskoj utiče na krčenje šuma u tropima. Ako koristimo više zemljišta za istu količinu hrane, indirektno doprinosimo većem krčenju šuma drugde u svetu. Na klimu pogubnije utiče čak i organski gajeno meso i mlečni proizvodi (u odnosu na klasičnu proizvodnju). U organskoj proizvodnji mesa i mleka koristi se organska hrana za stoku, te i to zahteva više zemljišta od klasične proizvodnje. To znači da se podaci za organski grašak i pšenicu u principu mogu primeniti i na proizvodnju mesa i mlečnih proizvoda. Ipak, nismo radili specifične proračune za ovu vrstu proizvodnje, pa nemamo konkretnih primera”, naveo je prof. Virsenius.

Nova metoda za procenu uticaja korišćenja zemljišta u poljoprivredi na klimu (tzv. Carbon Opportunity Cost) uzima u obzir količinu ugljenika koji se nalazi u šumama i shodno tome emisiju ugljen-dioksida koja nastaje usled krčenja šuma. Ovo je jedno od prvih istraživanja na svetu koje je primenilo ovu metodu.

„Naše istraživanje pokazuje da uticaj na klimu može da bude višestruko veći zbog krčenja šuma, nego zbog efekta staklene bašte koji se ranije ispitivao. Ovo je važno i zato što je u Švedskoj aktivna kampanja za povećanje organske proizvodnje. Ako se ova proizvodnja poveća, švedski uticaj na klimu zbog toga će se verovatno umnogome povećati“, ističe prof. Virsenius.

ŠTA JE REŠENJE?

Prof. Virsenius kaže da njihovo otkriće ne znači da treba prestati sa proizvodnjom i korišćenjem organskih proizvoda i ističe da bi potrošači trebalo da se fokusiraju na različite uticaje koje različita vrsta hrane ima na ishranu.

„Zamena govedine i jagnjetine, kao i tvrdih sireva proteinima iz povrća (mahunarke) ima najveći efekat. Proizvodnja svinjetine, piletine, ribe i jaja ima mnogo manji uticaj na klimu od proizvodnje govedine i jagnjetine,” podsetio je prof. Virsenius.

Naučnici, sledeći istu logiku, smatraju da je i ulaganje u biogorivo takođe štetno za klimu, jer traži velike površine za gajenje useva iz kojih se dobija ova vrsta goriva, što globalno povećava krčenje šuma. Proizvodnja svih danas poznatih vrsta biogoriva (etanol iz pšenice, šećerne trske i kukuruza, biodizel iz palminog ulja, soje i uljane repice) veći je izvor ugljen-dioksida od emisije iz fosilnih goriva i dizela, pokazuje istraživanje. Biogorivo iz otpada ili kao sporedni proizvod nema ovaj efekat, ali mu je i energetski potencijal manji, kažu istraživači.

Izvor: www.sciencedaily.com
Foto: Pixabay

ByAdmin

WWF I RERI: NACIONALNI PARK “ĐERDAP” NIJE GRADILIŠTE

Opština Majdanpek predložila je Nacrt plana detaljne regulacije zaštićenog područja „Arheološki lokalitet – Lepenski vir“ kojim se predviđa izgradnja velikog međunarodnog pristaništa i pratećih sadržaja u neposrednoj blizini zona stroge zaštite Nacionalnog parka “Đerdap” i Arheološkog lokaliteta “Lepenski vir”.

UNIŠTAVANJE ZAŠTIĆENIH STANIŠTA I VRSTA

Svetska organizacija za prirodu (WWF) i Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) upozoravaju da bi buduće pristanište, koje podrazumeva izgradnju velikog betonskog platoa, direktno uništilo obalu Dunava i priobalna staništa koja uživaju zaštitu u nacionalnom parku. Njegova izgradnja, kao i pratećih objekata, apartmana i restorana, daleko je iznad granica održivosti i odgovornog korišćenja prirodnih vrednosti. Ukoliko se ostvari u predloženom obimu, izgradnja bi značila trajno uništavanje i ugrožavanje zaštićenih staništa i vrsta, a koje su Zakonom o nacionalnim parkovima već proglašene kao prirodne vrednosti od nacionalnog značaja.

Pomenuti plan nalazi se na javnom uvidu od 24. septembra 2020. godine, tokom kojeg su WWF, RERI, Europa Nostra i Centar za kulturnu dekontaminaciju poslali komentare kojima osporavaju ovaj dokument i tražili da se on suštinski revidira i iz njega ukloni problematično rešenje za izgradnju pristaništa. Plana je na ranom javnom uvidu neznatno korigovan, međutim on i dalje sadrži elemente kojim bi se trajno narušio ovaj prostor.

Ovaj lokalitet jedan je od najznačajnijih za naučna istraživanja i zaštitu prirode, te dodatno zabrinjava što se neposredno uz planirani kompleks nalaze i zone stroge zaštite koje obuhvataju reliktne i retke zajednice koprivića i oraha, koji su prvi put opisani upravo na ovom području. Osim na nacionalnom nivou, Nacionalni park “Đerdap” je međunarodno značajan i upisan je na UNESKO listu svetskih geoparkova. Predstavlja međunarodno značajno područje za ptice i biljke, deo je EMERALD mreže zaštićenih područja i predstavlja potencijalno područje Natura 2000 evropske ekološke mreže.

Nacionalni park “Đerdap” zaštićen je i Karpatskom konvencijom koju je Srbija ratifikovala, kao i Protokolom o održivom upravljanju šumama u okviru pomenute konvencije, čiji je cilj da se zaštite najvredniji šumski kompleksi u Evropi. Protokol takođe ima svrhu da održi ili poveća površinu pod šumama, a isto tako i da poboljša zaštitne funkcije šuma, kao što su sprečavanje poplava, klizišta i uopšte regulacija vodenih tokova, što predstavlja važne mere za prilagođavanje klimatskim promenama.

NEZAKONISTOSTI

Predstavljeni Plan nije uzeo u obzir preporuke o zaštiti kulturnog predela promovisane Evropskom konvencijom o predelu koju je Skupština Srbije ratifikovala 2011. godine. Ovom Konvencijom država se obavezala da će integrisati predeo u politike prostornog i urbanističkog planiranja, kao i u sve ostale politike koje mogu da imaju posredan ili neposredan uticaj na predeo.

Nezakonitost u pripremi ovog Plana oslikava se i u činjenici da je opština Majdanpek, kao nosilac izrade plana, grubo povredila proceduru javnog uvida tako što je izostavila Nacrt izveštaja o strateškoj proceni uticaja ovog plana na životnu sredinu. Obaveza prilaganja ovog Izveštaja propisana je Pravilnikom o sadržini, načinu i postupku izrade dokumenata prostornog i urbanističkog planiranja. Na ovaj način, zainteresovane strane su onemogućene da ostvare uvid u kompletnu dokumentaciju za javni uvid i pravovremeno reaguju, čime je ceo postupak neregularan.

Dodatnu kontroverznost ovom Planu daje i činjenica da se postojeće i funkcionalno međunarodno pristanište nalazi u Donjem Milanovcu, na samo 16 km od lokaliteta “Lepenski vir”. Ovo pristanište već godinama omogućava pristajanje stranih turista u Donji Milanovac, te na taj način daje šansu i lokalnom stanovništvu da se uključi i ostvari prihode od turizma.

WWF, RERI, Europa Nostra i Centar za kulturnu dekontaminacijju zahtevaju da opština Majdanpek, kao nadležni organ, obustavi postupak javnog uvida zbog povrede procedure i pokrene novi postupak u skladu sa važećim propisima Republike Srbije.

Izvor: WWF
Foto: Eko vest

ByAdmin

MOŽE LI NOVI SAD POSTATI ZELENI GRAD?!

Ne tako davno, u bivšoj Jugoslavili, Novi Sad je bio jedan od tri najzelenija grada. Danas smo svedoci da glavni grad Vojvodine ima jedva oko pet procenata zelenih površina. Zašto je došlo do ovakve situacije, na koji način promeniti ovaj trend i kako poboljšati trenutno stanje, i šta sve nedostaje Novom Sadu da postane zelena prestonica Evrope – bila su samo neka od pitanja i tema o kojima se polemisalo na panel-diskusiji „Novi Sad – zeleni grad“, koju je u Kulturnoj stanici “Svilara” u Novom Sadu organizovalo Udruženje novinara „Eko vest“ pod pokroviteljstvom Grada Novog Sada – Gradske uprave za zaštitu životne sredine.

PRISUTNI PROBLEMI

“Biljke imaju veliku ulogu u prečišćavanju vazduha, vode i zemljišta, ali je isto tako bitan i estetsko-dekorativni efekat. Sasvim je sigurno da je mnogo lepši deo grad, a i zdravije okruženje, u kom se nalazi dosta zelenila. A problem sa kojim se često suočavamo jeste kako odabrati adekvatne biljne vrste. Teško je podići i održavati nove zelene površine u urbanim uslovima, gde ima dosta betona i asfalta. Zdravo zelenilo u gradu nije dovoljno samo zasaditi, već ga treba i održavati. Stoga je neophodno dugoročno strateško planiranje, a posao Saveta je da nametne pitanje zelenih površina u gradu, i da mu da na značaju“, rekao je direktor Instituta za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu i predsednik Saveta za ozelenjavanje i pošumljavanje grada prof. dr Saša Orlović.

Novi Sad trenutno ima 12 m² zelenila po stanovniku, a prof. dr Orlović je istakao da im je plan da se te površine uvećaju. Posebnu pažnju će, kako je rekao, posvetiti vertikalnom ozelenjavanju, jer mnogo ima zrgada u gradu i neophodni su tzv. „zeleni zidovi“. Prioritet Saveta je i zeleni prsten oko grada, a Projekat vetrozaštitnih pojaseva za Novi Sad je gotovo završen i on predviđa 500 km novih drvoreda koji će povećati prirodni diverzitet, čuvati grad od vetra, vezivati ugljen-dioksid ublažavajući tako efekte klimatskih promena.

DIGITALNI KATASTAR ZELENILA

„U toku je izrada katastra zelenila, to je kapitalno delo, jer ćemo konačno imati definisano svako stablo, svaku zelenu površinu, šta je urađeno pre, šta treba da se uradi, i on će omogućiti bolje funkcionisanje unutar gradskih struktura. Važno nam je da znamo stanje zelenih površina, mere koje treba da se sprovedu, da li su prisutne štetočine i koje, i taj katastar bi trebalo značajno da unapredi gazdovanje zelenilom. Digitalni katastar, zapravo samo snimanje biće završen do kraja novembra“, istakao je prof. dr Orlović.

Majda Adlešić, inženjerka hortikulture, rekla je da se Novom Sadu desio stvahovit urbicid, jedno urbanističko razaranje koje je povuklo za sobom i uništavanje zelenila. Prema njenim navodima, 50-tih i 60-tih godina prošlog veka imali smo takozvanu buldožer revoluciju, kada su bulevari presekli tu radijalnu struktutu grada i uništili tada delove gradskog jezgra i zelenila. Sve je to još tada doprinelo razaranju zelenila, koje je nastavljeno i kasnije.

“Mislim da postoji mogućnost da se vrati nekadašnja slika Novog Sada, da se zelenilo obnovi, ali mnogo toga zavisni od nas samih – ne samo od stručnjaka, ne samo od strategija, planova sadnje, već i od svakog pojednica – kako ćemo se ophoditi prema tome”, smatra Adlešićeva.

MASOVNA SADNJA – NAJBOLJE REŠENJE?

Pejzažna arhitektkinja JKP „Gradsko zelenilo“ Olja Savić rekla je da za svakog pejzažnog arhitektu ili inženjera hortikulture pitanje zašto je Novi Sad izgubio značajan procenat zelenih površina poprilično bolno. Podsetila je da „Gradsko zelenilo“ nije jedina institucija koja učestvuje u procesu upravljanja javnim zelenilom u gradu.

“Gradskom zelenilu“ povereno je oko 530 hektara javnih zelenih površina, s tim da nisu obuhvaćene sve javne površine, povereno nam je na održavanje zelenilo urbanih blokova, i pojedinih ulica u naselju sa individualnom gradnjom. Održavamo oko 70.000 stabala, više stotina komada šiblja, oko 3.500 kvadratnih metara cvetnih površina, možda zvuči paradoksalno ali se naš katastar javnih zelenih površina o kojima se staramo širi. Treba imati na umu da se jedna mlada biljka iz idealnih uslova, kakavi su u rasadniku, donose u nepovoljno okruženje, posade se na dva kvadrata gde one treba da se razvijaju. Masovna sadanja koja se planira na taj način tako što se ostavi samo rupa u pločniku, krajnje je nepovoljno za mladu biljku. U prvih pet do deset godina njoj je potrebno puno nege, a sa ovom količnim zelenila koje mi sadimo zaista je jako teško to postići. Moramo biti svesni da se i pojedini građana takođe nesavesno ponašaju prema tom istom zelenilu. Često nam se dešava da zelenilo koje zasadimo, sutradan zateknemo da je uništeno“, konstatovala je Savićeva.

UTICAJ MEDIJA

“Kao novinari susrećemo se sa dosta teškoća: od pribavljanja informacija, do toga kako te informacije proveriti. Ta „protočnost” mora da postoji, jer se društvena pomeranja nabolje neće desiti sama od sebe. Dakle, građani moraju da imaju jasnu sliku kako državna administracija radi, a državna administracija mora da unapređuje zaštitu životne sredine, uvodi standarde, insistira na poštovanju i sprovođenju zakona, edukuje, usmerava… Mediji su, nažalost, ostali u raskoraku, kao neka „mala braća” od kojih se očekuje mnogo, a ne daje im se gotovo ništa…”, zaključila je Marica Puškaš, urednica „eEkolista“.

Ona je podsetila da već 13 godina redakcija „Ekolista” u kontinuitetu realizuje akciju „Kako raste drvo”. Cilj ove akcije je, kako kaže, da školarci posade sadnice u svojim školskim dvorištima, neguju ih i prate kako rastu. Do sada je u akciji učestvovalo 80 škola, a posađeno je više od 4.500 sadnica. To je njihova akcija, tako da su mogli da je prate na najdirektniji način

Tekst: Maja Pavlica
Foto: Miloš Ćirković