Tag Archive Vojvodina

ByAdmin

ZAŠTO VOJVOĐANI KUBURE SA PIJAĆOM VODOM?

Ako se vratimo u daleku geološku istoriju predela Vojvodine, tu je nekada bilo Panonsko more, tako da zemljište ima recidive u vidu visokih koncentracija soli natrijuma, magnezijuma i organskih ostataka. Ovo nam već ukazuje na jednu od činjenica, koja potvrđuje da je kvalitetnu vodu za piće moguće dobiti jedino kompleksnom preradom. Ali nije nemoguće. Geološki sloj iz kog se snabdevamo vodom je prirodno zagađen. Voda koju pijemo praktično je ista ona koju su pili dinosaurusi, sa svim primesama koje su u nju dospele u međuvremenu. Prethodne klimatske promene, ledeno doba, dovele su do toga da, bar u ovom našem Karpatskom “jezeru”, voda ne može da se obnavlja, tako da se teško i samoprečišćava. To je situacija i problem sa kojim se suočavaju i druge države u okruženju, ali ga, što je najvažnije, i rešavaju.

Neispravnost vode zbog ljudskog faktora

Međutim, voda, pored nepristupačnosti (u smislu kvaliteta koji je prihvatljiv), dodatno je zagađena i ljudskim delovanjem. Upravo je Vojvodina decenijama imala veoma razvijenu industriju i poljoprivredu, i još uvek je na nekim lokalitetima ima. Kontrola ispuštanja otpadnih voda iz tih industrijskih pogona nije na visokom nivou. Imamo primer zagađenja Velikog bačkog kanala, i to najviše na potezu Vrbas–Kula–Crvenka. Na tom području je jak pritisak prerađivačke industrije poljoprivrednih proizvoda, građevinske industrije, komunalnih preduzeća i poljoprivrede direktno. Veoma slična situacija bila je na teritoriji Subotice, Zrenjanina, Kikinde i Sombora. Sve ono što se otpadnim vodama ispusti u reke, kanale ili po zemljištu, završava u našim čašama vode.

Danas se u Vojvodini zahvata prosečno oko 6,8 m3/s podzemne vode koja ide u preradu, za vodu za piće i ostale potrebe. Veoma agresivan način tretiranja useva prihranom ali i sredstvima protiv bolesti i štetočina, (i to sredstvima koja su u mnogim zemljama na listi zabranjenih!), a koje su spiranjem odlazile kroz zemljište do izvorišta – jedan je od glavnih uzročnika zagađenja. Otpadne i fekalne vode, koje takođe nemaju kvalitetan i pravilan tretman decenijama unazad, te divlje i nesanitarne deponije, čijim spiranjem od atmosferskih padavina u dublje slojeve zemljišta do izvorišta stiže jako puno štetnih materija. Zato se u vodi za piće, u velikom broju naselja u Vojvodini, mogu detektovati arsen, gvožđe, mangan i organske materije, čije uklanjanje tokom prerade zahteva skupu tehnologiju, moderna postojenja i kvalitetnu vodovodnu mrežu za distribuciju. I tu se negde zatvara krug, odnosno ulazimo u “začarani” ciklus problema i rešenja. U međuvremenu, proširio se spektar zagašivača.

Uzroci zagađenja

Od ukupnog broja naselja u Vojvodini (463), organizovano snabdevanje vodom putem javnih vodovoda ima 396 naselja. U Vojvodini je 339 vodovoda, od kojih sa oko 47 % upravljaju javna preduzeća, a sa 53 %, uglavnom u manjim naseljima, upravljaju mesne zajednice (tzv. seoski vodovodi). Upravljanje seoskim vodovodima u Srbiji postaje sve veći problem zbog suše, zagađenja i loše organizacije. Tim vodovodima mogu da upravljaju mesne zajednice formiranjem vodnih zajednica, u kojima meštani mogu da budu deoničari. I često dolazi do mešanja privatnih i javnih interesa na štetu kvalitetnog vodosnabdevanja.

Oko 85.000 stanovnika (oko 4 % od ukupnog stanovništva Vojvodine), živi u naseljima veličine od 100 do preko 6.000 stanovnika (najveći deo je ispod 1.000 stanovnika), i to je 69 naselja bez vodovoda. Stanovništvo se u tim naseljima snabdeva vodom iz javnih bunara i česmi, kao i iz sopstvenih bunara. Bunare imaju domaćinstva i u seoskim i gradskim uslovima, to je tradicionalni način snabdevanja vodom veoma rasprostranjen kod nas. Ti bunari su, nažalost, veoma blizu nesanitarnih, propusnih septičkih jama (nedostatak vodovoda prati nepostojanje kanalizacije), tako da je tu nova vrsta zagađenosti fekalnim vodama veoma prisutna. Najčešći uzročnici mikrobiološke neispravnosti su povećan broj različitih bakterija, uključujući bakterije fekalnog porekla. Tako je, na primer, prisustvo ešerihije koli (Escherichia coli) zabeleženo u 0,9 odsto neispravnih uzoraka. Ipak, u 2021. godini nije registrovana nijedna hidrična epidemija. Inače, prethodnih pet godina, u Srbiji su bile tri hidrične epidemije sa 77 obolelih, a najviše ih je bilo 2018. godine – 36 obolelih. Udružena neispravnost je kombinacija pomenute dve – to su javni vodovodi i vodni objekti koji imaju fizičko-hemijsku neispravnost u više od 20 odsto ispitivanih uzoraka i mikrobiološku neispravnost u više od pet odsto ispitivanih uzoraka na godišnjem nivou.

Vodovodna mreža od azbestnih cevi (!)

U okviru postojeće distribucione mreže, povezanost je relativno gusta i uglavnom zadovoljava potrebe. Međutim, kvalitet vodovodnih infrastruktura je loš. Više od polovine mreže izgrađeno je od azbest-cementnih cevi (azbest se sve više izbacuje iz upotrebe, menjaju se krovovi od azbesta a mi još pijemo vodu iz azbestnih cevi!). Veliki nedostatak distribucije je nedostatak rezervoarskog prostora.
Od svih naselja u Vojvodini, samo 44 imaju bar neki od oblika kanalizacije otpadnih voda. Na kanalizacione sisteme priključeno je oko 660.000 stanovnika, što je oko 30 % od ukupnog broja. Sve što je od kanalizacije izgrađeno, izgrađeno je uglavnom do pred kraj XX veka. U poslednje 2-3 godine počela je ponovo izgradnja kanalizacije u nekim naseljima. Još uvek ne postoji nijedan grad u kome su sva domaćinstva povezana na kanalizacionu mrežu. Na gradska postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda priključeno je svega 11 % stanovnika, a svega 7 % na postrojenja koja su u funkciji. Uticaj ljudskog faktora ogleda se i u nedovoljnoj stručnosti kadrova u čitavom sistemu vodosnabdevanja i tretmana otpadnih voda.

Kao odgovor na ovolike probleme u oblasti snabdevanja kvalitetnom pijaćom vodom su postojenja za preradu vode za piće sa modernom tehnologijom (biološka, ozoniranje ili slično), rekonstrukcije vodovodnih mreža, postrojenja za preradu otpadnih voda, saniranje nesanitarnih deponija, izgradnja kanalizaciione mreže. Sve su to ogromne investicije za koje opštine u Vojvodini skoro da nemaju finansijskih sredstava, niti osmišljene mehanizme da do njih dođu. Problemi i kad se rešavaju, obično su na mikroplanu, tako da je to često uzalud potrošen novac.

Tekst: Majda Adlešić
Foto: Miloš Ćirković

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Kakvu vodu pijemo“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2022. godini.
Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama.

ByAdmin

KAKO DA VOJVODINA POSTANE POŠUMLJENIJA REGIJA?!

Vojvodina je najnepošumljeniji deo naše države. Ona je ogromna površina pod poljoprivrednim zemljištem sa stepenom pošumljenosti od preko šest procenata. Nedovoljno šuma, znači nedovoljno kiseonika koji je uslov života, a pored sve alarmantnijih informacija, koje slušamo iz dana u dan o katastrofalnom stepenu zagađenja vazduha koji udišemo (naročito u većim gradovima), i o posledicama koje on izaziva, prozivkama ko je odgovoran za nastale okolnosti, pitamo se gde je rešenje ovog problema.

ZELENI FOND ZA AKCIJE POŠUMLJAVANJA

Ministarstvo zaštite životne sredine je u 2019. godini, u cilju povećanja pošumljenosti teritorije Republike Srbije, raspisalo konkurs za dodelu sredstava Zelenog fonda Republike Srbije za pošumljavanje. Namera Ministarstva bila je da kroz ovu veliku planiranu akciju, uključi sve lokalne samouprave, kao i nevladine organizacije i državna i javna preduzeća koja imaju kapacitet da se uključe u aktivnosti pošumljavanja.

IMOVINSKO-PRAVNI PROBLEMI

U razgovoru sa ministrom životne sredine Goranom Trivanom, saznajemo da je vrlo važno da se planovi oko akcija pošumljavanja iz price sprovedu u delo.

“Tokom dve godine kroz Ministarstvo testirali opštine koje još nisu probuđene što se ovoga tiče ili su tek počele da se bude, odnosno počeli smo da ih budimo”, kategoričan je Trivan. “Ovom akcijom koja počinje i sledeće godine, imamo motiv da zaista probudimo i pokrenemo sve. I ne samo da ih probudimo, nego da ih finansiramo, da pomognemo i da podignemo taj stepen pošumljenosti. Srbija je prosečno pošumljena između 27 i 30 procenata, ali Vojvodina je tek nešto iznad šest procenata. Najveći problem oko pošumljavanja u Vojvodini je taj što nisu rešeni imovinsko-pravni odnosi. Još uvek ima dovoljno površina koje mogu za početak da se pošumljavaju, i to ćemo isključivo raditi u saradnji sa lokalnim samoupravama, jer i one raspolažu određenim zemljištem za te namene. Sa pokrajinom ćemo svakako sarađivati, jer je resorni pokrajinski sekretar već informisan o ovome i učestvovaće dalje sa nama u celoj priči. Dakle, svi moraju objektivno da se uključe da bismo rešili te administrativne probleme, pre svega vlasništvo nad zemljištem. Pošto smo toga svesni, Vojvodina će tu biti u najdelikatnijem položaju, i ići ćemo od najlakših, da kažem terena gde su imovinski odnosi potpuno čisti”, konstatuje ministar Trivan.

PITA SE STRUKA

Vetrozaštitni pojasevi i saobraćaj su takođe obuhvaćeni ovim planovima. Kako kaže, kad je saobraćaj u pitanju i vetrozaštitni pojasevi, sve će biti organizovano prema pravilima koja važe u svakoj struci pojedinačno.

Foto Milos Cirkovic

„Držaćemo se onoga što nam kaže saobraćajna struka, negde je dozvoljeno saditi drveće pored puteva, a negde, iz bezbednosnih razloga, nije, i zato ćemo uključiti sve struke koje su neophodne da učestvuju u ovom razgovoru. Kada je u pitanju poljoprivreda, razgovaraćemo sa sekretarijatima ili ministarstvom poljoprivrede, i biće prilično komplikovano, ali zapravo od nečeg mora da se počne. Vidimo da opšte raspoloženje postoji u Srbiji da se krene sa pošumljavanjem. Prema tome, zašto to ne bismo radili“, ističe ministar Trivan.

TRADICIJA I ZNAČAJ POŠUMLJAVANJA

Opšte je poznato da bez obnavljanja šumskih ekosistema i bez pošumljavanja nema stvaranja kiseonika i ublažavanja posledica klimatskih promena. Po rečima ministra, sadnja drveća je način na koji svi mi možemo nešto dobro da uradimo za naše okruženje, zemlju i našu Planetu, i na taj način pomognemo da se priroda i životna sredina unaprede

„Ako bismo se vratili u prošlost, trideset-četrdeset godina unazad, stariji se sećaju da smo kao školarci išli u rano proleće i u kasnu jesen na akcije sadnje i pošumljavanja kroz tzv. radne subote. Ne vidim razloga da se to ne dešava i sada. Prvo vidim raspoloženje za to, drugo, vidim ogromnu potrebu za tim, i kao treće, vidim, recimo, spremnost onih sa kojima sam razgovarao – ministar prosvete, ministar poljoprivrede i šumarstva, ministar odbrane, i svi žele da pomognu u toj priči. Trebalo je samo da sačekam dve-tri godine da budemo u kapacitetu da to radimo i da inicijalno pokrenem taj proces u Ministarstvu koji je pokrenut. U međuvremenu se pojavio i Egzit kao institucija od ozbiljnog uticaja u našem društvu, prema tome, to meni savršeno odgovara. Taj kontakt između nevladinog sektora, što je Egzit, i sve ovo ostalo što sam dosad pomenuo, države i državnih organa, je simbioza koja će zasigurno dati rezultate“, zaključio je ministar Goran Trivan.

Tekst: Miloš Ćirković
Fotografije: Miloš Ćirković 

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.