Tag Archive vodovod

ByAdmin

VODA U NOVOM SADU – DOBROG KVALITETA

Nekada se govorilo, ko jednom popije vodu u Novom Sadu – ostaje zauvek u njemu. To je naravno bila metafora za dobar kvalitet vode kojom se grad svojevremeno ponosio. Kako je danas? Da li je marketing, koji imaju proizvođači flaširane vode, toliko dominantan da nas ubeđuju u loš kvalitet vode sa slavine? Ili je pak marketing vodovoda ubedljiviji ili nedovoljno vidljiv u tome da nas uveri da je kvalitet vode iz slavine dobar? Šta je istina? Koliko ima mesta marketingu kada je reč o temama koje se tiču zdravlja, pa i strateških pitanja nacije?

Novosadska voda – jedna od najboljih u zemlji

Inače, pravo čoveka da pije zdravu pijaću vodu, zagarantovano je Zakonom o vodama i Ustavom Republike Srbije. Javno komunalna preduzeća su u obavezi da te zakone poštuju. Kako funkcioniše vodovod u Novom Sadu?

Dr Božo Dalmacija, redovni profesor Katedre za hemijsku tehnologiju i zaštitu životne sredine, Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) u Novom Sadu, tvrdi da je novosadska voda za piće jedna od najboljih u Srbiji.

„Novi Sad je dobio novu fabriku vode pre pet-šest godina. Ona je rekonstruisana i dovršena, i nalazi se na Limanu 1. Naš fakultet, PMF u Novom Sadu, kontroliše kvalitet i tehnologiju prerade te vode, pored Instituta za javno zdravlje Vojvodine, koji radi svoj deo posla. Dakle, mi radimo onaj deo posla koji je bitan za upravljanje fabrikom. U početku je tu bila samo filtracija, potom je dograđena i ozonizacija, i uz postojeću dezinfekiju, bilo koji mikropolutanti koji bi se pojavili u vodi, ne mogu da prođu i dođu do građana. Zbog svega ovog je i svrstava u jednu od najboljih u Srbiji“, smatra prof. dr Dalmacija.

A šta je sa vodovodnom mrežom

I Institut za javno zdravlje Vojvodine navodi da je voda iz vodovoda Novi Sad bezbedna i kvalitetna, i da može, bez problema, da se koristi kao voda za piće. Međutim, ono što je dilema koliko možemo biti sigurni da ta voda iz fabrike vode, koja se distribuira u Novom Sadu, dolazi do naših slavina istog kvaliteta? U kakvom su stanju vodovodne cevi i koliko utiču na kvalitet vode u NS?

Prof. dr Dalmacija kaže da upravo u vodovodnoj mreži postoji problem. Naime, u nekim delovima grada imamo staru vodovodnu mrežu koja znatno utiče na kvalitet vode koja dolazi do krajnjeg potrošača. I zbog toga mora da se menja.

Vodovodne cevi, zamena ventila, Novi Sad

“Kako se razvijaju nove tehnologije, tako i vodovodne mreže napreduju i prate njihov razvoj. Nekada su postojale olovne vodovodne cevi, ali ne u Novom Sadu, na zapadu ih je bilo – i pošto je olovo otrovno, one su izbačene iz upotrebe. Mi smo odmah gradili sa gvozdenim pocinkovanim cevima. Kasnije smo koristili PVC cevi, a sada koristimo cevi od polietilena visoke gustine, a korišćene su i azbestne cevi. E, sad, sve te cevi se moraju posle dvadeset, trideset i četrdest godina menjati, i to treba imati na umu. Često puta vodovod o tome ne razmišlja, jer definitivno i cevi mogu da utiču na kvalitet vode. Tako recimo kada pukne cev, kod same te popravke, postoji procedura kako se to radi. Na primer, pukne cev, okolo se iskopa rupa, ispumpa se voda, postavi se nova cev, i onda se ta cev hiperhloriše šest sati da se ubiju svi mikroorganizmi u sistemu, a zatim se ta voda ispusti, i tek onda, građani mogu da dobiju vodu za piće. U nekim situacija, negde se žuri, i po onom principu „pusti vodu, pusti vodu“, može se desiti i gorepomenuto da voda u cevina nije dobrog kvaliteta, i praktično, to je onda stvar ljudi koji rade, a ne neke politike”, istakao je prof. dr Dalmacija, navodeći da je jako važno da građani znaju kakvu vodu piju, te su s tim u vezi napisali knjigu „Od izvorišta do potrošača“, i u njoj sve objasnili. Novi zakon o vodama, koji treba da se pravi imaće i uredbu koja će, kako kaže, nada se biti malo strožije i da uzme neke stvari u obzir, pa ćemo samim tim imati kvalitetniju vodu kod nekih vodovoda.

Tri izvotišta

Reni bunar, Nov Sad

Građani Novog Sada snabdevaju se pijaćom vodom sa tri izvorišta, koja eksploatišu podzemne vode, a to su „Ratno ostrvo“, „Petrovaradinska ada“ i „Štrand“. Sirova voda koja dugim cevovodima velikih prečnika dođe sa izvorišta prerađuje se u fabrici vode na Sunčanom keju. Tehnološki tretman sirove vode do kvaliteta sanitarno ispravne vode za piće, kako propisuje Pravilnik o ispravnosti vode za piće, teče u tri faze koje uključuju aeraciju, filtraciju i dezinfekciju.

U novosadskom distributivnom sistemu postoji ukupno petnaest rezervoara vode za piće različite veličine i namene, a pijaću vodu svakodnevno dobija više od 135.000 domaćinstava u Novom Sadu i okolnim naseljima. U sistem se svake sekunde distribuira oko 1.500 litara vode, a dnevno grad i prigradska naselja troše između 100 i 105 miliona litara vode, sa izuzetkom letnje sezone kada se potrošnja uveća za deset do 15 odsto.

Početkom 2016. godine počeo je  novi tehnološki proces. To je značilo dogradnju već postojeće tehnologije, a ugradnjom filterskih polja sa aktivnim ugljem i ozonizatora, mikrobiološka i fizičko-hemijska ispravnost vode u Novom Sadu podignuta je na najviši mogući nivo. Voda za piće iz distributivne mreže vodovoda u Novom Sadu klasifikovana je kao voda za piće koja može da se koristi svakodnevno, bez posledica po zdravlje ljudi jer nije opterećena visokim koncentracijama minerala. Svi parametri koji se određuju u vodi za piće predviđeni su Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće, koji kao pravni Akt identifikuje parametre i propisuje njihove maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK). Voda iz fabrike vode i distributivne mreže svakodnevno se kontroliše i svi parametri su u skladu sa MDK vrednostima. Tvrdoća novosadske vode je oko 15 dH (nemački stepen tvrdoće) i okarakterisana je kao srednje tvrda. Izvor: www.vikns.rs

Šum u komunikaciji

Nažalost, na internet stranici Instituta za javno zdravlje Vojvodine ne možemo naći najaktuelnije podatke o kvalitetu vode za piće u Novom Sadu, „najsvežiji“ su iz 2017. godine. S druge strane, na internet stranici Gradske uprave za zaštitu životne sredine grada Novog Sada tih podataka uopšte nema, jer to nije deo njihove nadležnosti. Građani često reaguju na izmenjena organoleptička svojstva vode. Odnosno, dešava se da voda ima ona svojstva koja joj nisu školski data: boju, miris i ukus.

Nažalost, teško možemo očekivati vodu kvaliteta kakav imaju neki veliki gradovi u Evropi (primera radi u Kopenhagenu, Beču ili Londonu možete bez bojazni piti vodu iz slavine) iz nekoliko razloga. Uprkos savremenim metodama prerade sirove vode u kvalitetnu pijaću vodu, sistemi vodovoda, odnosno mreže često nisu adekvatnog kvaliteta tako da voda koju u laboratoriji tretiraju maksimalno ispravnom promeni svojstva do slavine. Tu je i sistem kućnog vodovoda koji je u nadležnosti vlasnika. Pored toga, sirova voda nikad neće biti rasterećena nepoželjnih sastojaka zbog geološkog porekla.

Takođe, ne smemo isključiti povezanost sistema u prirodi, o čemu je pisao Viktor Šauberger, odnosno nedostatak zdravog šumskog tla koje je neophodno za zdrave vode. Šumsko tlo, koje nama nedostaje jednako kao i zdrave šume, može sačuvati velike rezerve vode. I pored toga što sprečava razaranje tla šuma pročišćava vode.

Šta nam je činiti u situaciji kada vodovod obavlja svoju uslugu kvalitetno ali iz određenih objektivnih razloga korisnici, odnosno građani nisu zadovoljni kvalitetom vode? Svakako da kupovina flaširane vode nije baš dobro rešenje. Tu mislimo na finansijski efekat. Na računima za komunalije u Novom Sadu cena hladne vode koju kao pijaću dobijamo na slavinama je 99,62 dinara za 1m3, što znači da je litar vode 0,09962 dinara. U prodavnicama litar flaširane vode je u proseku 50 dinara. Ali dodatna filtracija bi svakako bila mnogo sigurnije ali i ekonomičnije rešenje. Naravno, pre svega bi morali očekivati da nam nadležno preduzeće do kraja isporučuje kvalitetnu vodu.

Činjenica je da JKP „Vododod i kanalizacija“ ulaže značajna sredstva u komunikaciju s građanima, edukaciju dece i odraslih ali je građanima pre svega potrebna sigurnost u kvalitet vode koju piju.

Tekst: M. Adlešić i M. Ćirković
Foto: M. Ćirković

* Tekst je nastao u okviru projekta „Zelene vesti“, koji je realizovan uz podršku Gradske uprave za kulturu Grada Novog Sada. Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Gradske uprave za kulturu Grada Novog Sada.

ByAdmin

STANOVNIŠTVO BROJNIH NASELJA U VOJVODINI IZLOŽENO JE OPASNOSTI IZ VODE ZA PIĆE

Svi znamo da je unošenje neophodne količine vode za piće u organizam veoma važno za naše zdravlje.
Takođe, znamo da pijući vodu sprečavamo dehidrataciju organizma, stanja koje može dovesti do neracionalnog razmišljanja, raznih promena raspoloženja, pregrevanja tela i mnogih drugih nepoželjnih situacija koje mogu imati štetne zdravstvene posledice po nas, čak i može loše uticati na ljude oko nas.

Svako jutro, kada ustanemo, posežemo za čašom vode, čašom zdravlja, koja će „razbuditi“ sve vitalne funkcije našeg tela. Odvrnemo slavinu, napunimo čašu, utolimo žeđ, i naša svakodnevna potreba bude zadovoljena. Ono što možda nedovoljno znamo je: šta se nalazi u toj čaši vode. Kakvog je kvaliteta i kakva je situacija sa zdravstvenom ispravnošću vode za piće u AP Vojvodini – pitali smo prof. dr Sanju Bijelović, načelnicu Centra za higijenu i humanu ekologiju, Instituta za javno zdravlje Vojvodine.

“Stanovništvo AP Vojvodine snabdeva se vodom za piće putem javnih vodovoda u oko 86% naselja. Osnovni izvor vode za piće je podzemna voda, koja se dalje dostavlja kao: 1. prečišćena (postupak prečišćavanja obuhvata mehaničke, fizičke i hemijske metode prečišćavanja, koje se obavezno završavaju postupkom dezinfekcije vode); 2. neprečišćena hlorisana (postupak prečišćavanja obuhvata samo dezinfekciju u cilju obezbeđivanja mikrobiološke ispravnosti i sprečavanja nastanka bolesti zavisnih od mikrobioloških uzročnika u vodi za piće) i 3. neprečišćena (postupak prečišćavanja, kao i dezinfekcija vode, se ne primenjuje)“, pojašnjava prof. dr Sanja Bijelović, i ističe da voda mora biti zdravstveno ispravna ako se koristi za piće, održavanje lične i opšte i higijene, pripremu hrane i ishranu stoke. Dakle, za sve navedene potrebe treba da se koristi zdravtsveno ispravna voda za piće.

Kakav je, po vama, kvalitet vode koju za piće koriste stanovnici Vojvodine u seoskim i gradskim sredinama, i koliko često se uzorkuje voda na ispravnost?

Lokalna samouprava je preko javnih preduzeća, u skladu sa zakonskom osnovom, u obavezi da stanovništvu obezbedi vodosnabdevanje, odnosno snabdevanje ZDRAVSTVENO ISPRAVNOM vodom za piće za sve stanovništvo, i to u dovoljnim količinama. Kvalitet vode za piće definiše vrstu i koncentraciju organskih i neorganskih materija u vodi, dok zdravstvena ispravnost podrazumeva utvrđivanje prisustva mikrobioloških, fizičkih i hemijskih opasnosti u vodi za piće, koje mogu predstavljati rizik po zdravlje ljudi.

Praćenje i utvrđivanje zdravstvene ispravnosti vode za piće dostupne krajnjem korisniku, sa procenom rizika po zdravlje ljudi i preporukama za unapređenje ili održavanja postignute zdravstvene ispravnosti je u skladu sa nacionalnim propisima, u nadležnosti ovlašćenih i akreditovanih zdravstvenih ustanova, odnosno instituta/zavoda za javno zdravlje. Na teritoriji AP Vojvodine, kontrolu zdravstvene ispravnosti, sa procenom rizika po zdravlje ljudi i preporukama/merama, obavlja sedam teritorijalno nadležnih zdravstvenih ustanova (šest zavoda za javno zdravlje – Subotica, Kikinda, Zrenjanin, Pančevo, Sombor i Sremska Mitrovica i jedan Institut za javno zdravlje Vojvodine – Novi Sad).

Kontrola zdravstvene ispravnosti obavlja se na osnovu ugovorenih poslova sa lokalnom samoupravom, pri čemu učestalost analize, broj i vrstu analiza određuje sam vlasnik, odnosno naručilac posla (lokalna samouprava). Broj kontrolisanih uzoraka je različit i zavisi od kapaciteta vodovoda, količine zahvaćene vode, veličine naselja koje se snabdeva vodom za piće iz jednog sistema vodosnabdevanja, a prosečno se kreće od jednom nedeljno do svakodnevno, u više uzoraka (konkretno se u Novom Sadu kontroliše dnevno 18 uzoraka, svakog dana, godišnje 6.570 uzoraka).

Rezultati kontrole, na osnovu podataka iz navedene i opisane mreže zdravstvenih ustanova za 2021, pokazuju da je prečišćena voda za piće kontrolisana u ukupno 13.246 uzoraka, od čega je zdravstvena ispravnost utvrđena u 94 % uzoraka; neprečišćena hlorisana voda za piće je kontrolisana u ukupno 13.377 uzoraka, od čega je zdravstvena ispravnost utvrđena u 20 % uzoraka, a neprečišćena voda za piće je kontrolisana u ukupno 1.157 uzoraka, od čega je zdravstvena ispravnost utvrđena u 9 % uzoraka. Bitan je podatak da je prečišćena voda za piće tokom 2021. godine bila dostupna stanovništvu u svega 16 (38 %) od ukupno 45 opština na teritoriji AP Vojvodine, odnosno u Gradu Novom Sadu i naseljima priključenim na novosadski vodovod, Bečeju, Bačkoj Palanci i Despotovu, Vrbasu, Beočinu, Srbobranu (naselje Nadalj), Titelu (sa Lokom i Gardinovcima), Pančevu, Opovu, Kovinu, Vršcu, Apatinu, Odžacima i Somboru (i naseljima priključenim na ove vodovode), Bačkom Monoštoru (od 2021. godine), Sremskoj Mitrovici, Rumi, Subotici i Bačkoj Topoli (i naseljima priključenim na ove vodovode). Treba znati da se u uzorcima prečišćene vode ne utvrđuju opasnosti po zdravlje ljudi.

Koja naseljena mesta u Vojvodini imaju neispravnu vodu za piće i koliko dugo?

Stanovništvo brojnih naselja, kao što su Temerin, Sirig, Bački Jarak, Bačko Novo Selo, Selenča, Zmajevo, Kucura, Ravno Selo, Novi Kneževac (grad), Čoka (grad i sela), Senta (grad), Ada (grad), Mol, Kanjiža (grad), Bački Gračac, Gakovo, Kolut, Kruščić, Rastina, Riđica, Ratkovo, Ruski Krstur, Srpski Miletić, Bački Monoštor, Šid, Batrovci, Sremska Rača, Bočar, Kumane, Novi Bečej i Novo Miloševo, Kulpin, Bački Petrovac, Savino Selo, Bačko Dobro Polje, Debeljača, Skorenovac, Veliki Gaj – Kupinik, Kikinda – grad, Kikinda – sela, Novi Kneževac – sela, Kanjiža – sela, Aleksa Šantić, Doroslovo, Stapar i Zrenjanin, izloženo je opasnostima u vodi za piće, prvenstveno arsenu i nitritima.

Koje vrste zagađenja u vodi za piće su prisutna u Vojvodini, i koji su uzroci nastanka tih zagađenja?

U uzorcima neprečišćene vode za piće, bez obzira na to da li se pre upotrebe dezinfikuje ili ne, utvrđuju se opasnosti kao što su prisustvo mikroorganizama, pokazatelja svežeg i starog fekalnog zagađenja u oko 1 % svih kontrolisanih uzoraka, povećana koncentracija arsena, dokazanog karcinogena za čoveka u 66 % kontrolisanih uzoraka, i povećana koncentracija nitrita, hemijskog pokazatelja fekalnog zagađenja vode u 9 % kontrolisanih uzoraka.

Kakve su posledice po zdravlje stanovništva usled mikrobiološke i hemijske zagađenosti vode i koje sve bolesti mogu nastati usled dugoročnog konzumiranja neispravne vode za piće?

Navedene opasnosti mogu doprineti povećanju rizika oboljevanja stanovništva od bolesti čiji se uzročnici prenose vodom, a u koje se ubrajaju infekcije organa za varenje praćene povišenom temperaturom, mukom, povraćanjem, prolivima, potom infekcije kože i sluzokože, hronična oboljenja organa za varenje i maligne bolesti kože, mokraćne bešike, pluća. Rizik po zdravlje ljudi nije jednak. Uvek su osetljive populacione grupe, u koje se ubrajaju deca, trudnice, dojilje, stara i hronično obolela lica. Dakle, oni su pod većim rizikom.

Koji se sve „nepoželjni elementi“ hemijskog i mikrobiološkog sastava mogu naći u našoj čaši vode, i otkud oni tu?

Sem opisanih opasnosti u neprečišćenoj vodi za piće, treba istaći da se neprečišćena voda za piće na teritoriji AP Vojvodine odlikuje visokim sadržajem organskih materija, povećanom koncentracijom amonijaka, gvožđa i mangana, te posledično izmenjenim senzornim osobinama (boja, miris, ukus) vode, koje nisu opasne po zdravlje ljudi, ali opravdano uslovljavaju odbijanje upotrebe od strane potrošača i predstavljaju problem za tehničko-tehnološke procese prečišćavanja vode. Uspešnost dezinfekcije, koja se primenjuje radi obezbeđivanja mikrobiološke ispravnosti vode – što je prvi i osnovni cilj svakog vodosnabdevanja, je u slučaju neprečišćene vode za piće zbog visokog sadržaja organskih i neorganskih materija, nedovoljna i neefikasna. Stoga je na teritoriji AP Vojvodine prečišćavanje vode za piće, čiji krajnji element jeste dezinfekcija, uslov za obezbeđivanje dovoljne količine zdravstveno ispravne vode za piće za sve stanovništvo.

U cilju obezbeđivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, pojedine lokalne samouprave na teritoriji AP Vojvodine su obezbedile izgradnju alternativnih izvora vodosnabdevanja tzv. „eko-česmi“, koje predstavljaju male sisteme prečišćavanja vode za piće dostupne na jednom do dva mesta u naselju. U uslovima redovnog održavanja i čišćenja, one mogu da obezbede zdravstvenu ispravnost vode za piće. U suprotnom, rezultati se ne mogu postići. Tako je tokom 2021. godine utvrđeno da je svega 67% kontrolisanih uzoraka vode za piće sa “eko-česmi” od ukupno 719 kontrolisanih, pogodno za ljudsku upotrebu, te je stoga redovno tehničko održavanje alternativnih izvora vodosnabdevanja uslov postizanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće.

Preti li nam opasnost od hidrične epidemije?

Na teritoriji AP Vojvodine, voda za piće je opterećena hemijskim opasnostima, a prisutni mikroorganizmi, i prema broju i vrsti, ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi i ne postoji opasnost od hidričnih epidemija.

Na koji način otpadne vode u Vojvodini utiču na kvalitet voda u rekama i jezerima?

Otpadne vode, koje su neprečišćene i netretirane ispuštaju u recipijente (reke, jezera, i sl.) svakako predstavljaju rizik zagađenja svih voda, posebno podzemnih voda.

Smatra se da je osnovno ljudsko pravo – pravo na korišćenje higijenski i zdravstveno ispravne vode za piće, kako kaže Svetska zdravstvena organizacija. Po njihovim podacima iz 2015. godine, skoro 4,2 milijarde ljudi širom sveta koristilo je vodu iz česme, dok je 2,4 milijarde imalo pristup bunarima ili javnim česmama, a od 1 do 2 milijarde ljudi nema bezbednu vodu za piće. Nebezbedna voda za piće može da nosi mnoge prouzrokovače bolesti.

„Više ljudi umire od nebezbedne vode nego od rata”, izjavio je jednom prilikom, 2010. godine, tadašnji generalni sekretar UN Ban Ki Mun. Poznato je da je jedno od osnovnih pravila zdravog života to da treba piti dve litre zdrave vode dnevno. Podsećamo da voda za piće, kuvanje i pripremanje namirnica treba da bude neutralnog ukusa, bez boje i mirisa. Koliko to puta primetimo u našoj čaši, prosudite sami.

Tekst i fotografije:
Miloš Ćirković

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Kakvu vodu pijemo“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2022. godini.
Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama.

ByAdmin

SUBOTICA: PRERADA PIJAĆE VODE NA VISOKOM NIVOU

Blizinu Mađarske i Hrvatske, koja pruža lakšu mogućnost povezivanja i učestvovanja u prekograničnim projektima a zatim i većim evropskim pričama, Grad Subotica iskoristio je za mnoge projekte, a posebno one u domenu vodosnabdevanja i prečišćavanja otpadnih voda. Upravo ove mogućnosti dale su šansu građanima Subotice da piju kvalitetnu vodu ali i da imaju bolji tretman otpadnih voda, trenutno najbolji u Vojvodini, odnosno u Srbiji. Tretman otpadnih voda je bolji i zahvaljujući činjenici da se u neposrednoj blizini nalaze Park prirode “Palićko jezero” i Rezervat prirode “Ludoško jezero”, koje pritom spade i u Ramsarsko područje. Upravo su zbog zaštite ovih veoma važnih vodnih područja započeti mnogo kvalitetniji tretmani otpadnih voda, ali je znatno unapredjen i kvalitet vode za piće.

Kako je bilo u prošlosti?

Subotica kao ravničarski grad na pesku, okružen vodama, u neka davnija vremena, rešavao je snabdevanje vodom mnogobrojnim bunarima na okućnicama i na javnim površinama, postojala je mreža mikro vodovoda za stambene blokove, dok se industrija snabdevala vodom iz sopstvenih bunara. Dakle, iako obiluje vodama u blizini, jedini izvor vode su podzemne vode i to one iz pradavnih vremena nakupljene u Karpatskom basenu. A za njih pouzdano znamo da su opterećene arsenom, manganom, gvožđem i drugim teškim metalima, i da bez prerade – nisu dostupne za piće.

Slojevita kontrola i prevencija

Naglim razvojem grada, pojavila se potreba za osnivanjem vodovoda i kanalizacije na gradskom nivou. Za nekih 40-tak godina, Vodovod je značajno unapredio svoje poslovanje, u smislu kvaliteta pijaće vode i tretmana otpadnih voda. Resurse za snabdevanje pijaćom vodom za oko 50 hiljada građana predstavljaju pet gradskih i 14 prigradskih izvorišta, što ukupno predstavlja 67 bunara. Prerada vode odvija se do visokog kvaliteta, koji zadovoljava i evropske standarde. Kako to uspeva Vodovodu u Subotici što je ostalim vodovodima nedostižno?

Kao prvo, sprovodi se slojevita kontrola kvaliteta i prevencija. S obzirom na to da su svi izvori vode, kao što je već rečeno iz podzemnih izvorišta, obezbeđuje se da prvi vodonosni sloj ne pretrpi zagađenja preko površinskog sloja zemljišta, tako što su razdvojeni slojevima gline. U slučaju bilo kakvih radova, pre ponovnog stavljanja u korišćenje, izvorište se dezinfikuje, ispira i uzorkuje se bunarska voda. Tek nakon dobijanja laboratorijskih rezultata, koji potvrđuju da je bunarska voda bakteriološki i hemijski ispravna, bunar se pušta u rad.

Rezervoari za vodu

Svaki bunar je opremljen odgovarajućom utopnom pumpom i potrebnom merno-regulacionom opremom. S obzirom na prirodu terena, moguća je pojava peska u cevovodima, voda se transportuje do separatora, još uvek sirova i neobrađena, i na taj način joj se izdvaja pesak iz sadržaja. Sirova voda se prerađuje u postrojenju za kondicioniranje sa četiri linije, gde svaka preradi 100 l/s. Tome prethodi još oslobađanje od nepoželjnih elemenata i dezinfekcija.

Subotički vodovod ima rezervoare za vodu kojima se konstantno održava nivo neophodne vode za potrebe grada. U mnogim gradovima, jedan od problema u vodosnabdevanju je i nedostatak rezervoara dovoljnog kapaciteta, tako da se direktno iz fabrike voda šalje kroz mrežu. Tako je otežano ispratiti pojačane potrebe građana, posebno u jutarnjim i večernjim satima, što se oseti smanjenim dotokom vode. Još jednom se na izlaznom cevovodu dezinfikuje voda, i to u zakonom propisanim koncentracijama.

Kondicioniranje vode za piće

Ovaj pojam iz sportske terminologije odnosi se na procese i procedure dovođenja izvorske vode, koja je izvađena za ljudsku upotrebu u upotrebljivo stanje. U slojevima, gde se nalazi, zaštićena je od površinskog uticaja, što je posebno važno i olakšava proces prerade. U bunarim iza kojih se vadi, dosta je nepromenljivog sastava, kako hemijskog tako i biološkog. Međutim, ono što je konstanta, to je već spomenuto prisustvo gvožđa, arsena, mangana i amonijaka. Svi ovi elementi prisutni su u obliku svojih soli. Ostali deo hemijskog i biološkog sastava je prihvatljiv.

Neispravna i ispravna voda za piće

Prisustvo elemenata gvožđa, amonijaka i arsena, pored uticaja na zdravlje imaju dejstvo i na elemente infrastructure, te je time njihovo prisustvo višestuko nepoželjno. Na primer, gvožđe sa jedinjenjima prelazi u talog koji stvara začepljenja, a kada se pojavi na slavini kod korisnika, izaziva fleke prilikom potrošnje. Svi koji koriste vodu iz bunara za zalivne sisteme, gvožđe prepoznaju po crvenkastim flekama koje voda ostavlja na stazama ili biljkama tokom zalivanja. Amonijak svojim prisustvom, uz dejstvo mikroorganizama i kiseonika, ugrožava higijensku ispravnost vode. Arsen je veoma štetan u velikim količinama, a prisutan je geološkim poreklom i uvek ga treba kontrolisati i eliminisati.

Subotički vodovod prerađuje vodu postupkom oksidacije i filtracije, čime se navedene soli uklanjaju iz vode, tako da nakon prerade ona odgovara Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (“Sl. list SRJ”, br. 42/98 i 44/99 i “Sl. glasnik RS”, br. 28/2019).

Projekti Vodovoda

Koliko je subotički Vodovod spreman da traži najbolja rešenja i građanima distribuira kvalitenu vodu za piće potvrđuje i pilot projekat u kojem su učestvovali pre desetak godina. Reč je o projektu za preradu sirove vode u pijaću vodu, tzv. ADART tehnologijom koja prerađuje sirovu vodu na biološki način, bez upotrebe hemikalija. To je inače tehnologija koju koristi veliki broj vodovoda u Evropi jer obezbeđuje kvalitet čiste vode bez upliva nove doze hemije. Reč je o uklanjanju arsena, gvožđa i amonijaka u postupku apsorpcije na specijalnim regenerativnim filterskim ispunama. Ili jednostavnije objašnjeno: proces uklanjanja gvožđa, amonijaka i arsena se odvija na filterima koji su pod pritiskom sirove vode. To je metoda koju delimično i dalje koriste jer se sastoji u aeraciji vazduhom sirove vode a zatim se biološkim filterom uklanjaju štetni sastojci.

Ovim tretmanom sirove vode kao nus proizvod javlja se otpadni mulj, koji u sebi sadrži gvožđe, a arsen ostaje vezan za filtersku ispunu i postaje inertan, što znači da se može odlagati slobodno – bez posledica na deponiju. Ovaj projekat je realizovan u okviru međunarodnog projekta „EUREKA“ pod pokroviteljstvom UNESKO – IHE Instituta za edukaciju o vodi i u saradnji sa više institucija iz Holandije.

Veoma važan segment u vodosnabdevanju je komunikacija s javnošću. Pored otvorenosti za sva pitanja u Vodovodu u Subotici već dvadesetak godina sprovode edukativni ekološki projekat Aquarius, u koji uključuju škole i predškolske ustanove, i tome od najmlađih generacija građana promovišu važnost očuvanja kvaliteta vode i njenog racionalnog korišćenja.

Tekst: Majda Adlešić
Foto: Miloš Ćirković

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Kakvu vodu pijemo“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2022. godini.
Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.