Tag Archive klima

ByAdmin

KLIMATSKA KRIZA – JE OVDE I SADA

Kako bi se dodatno naglasila važnost, kao akutni i sveprisutni značaj koji povećanje globalnog proseka srednje godišnje temperature ima na sveukupan živi svet na planeti Zemlji – umesto klimatskih promena, sve više se govori o klimatskoj krizi. Dobar i jasan primer može da bude recept za razumevanje. Kako bismo shvatili mehanizme i prisutnost tog fenomena, nužno je da se i klimatske promene sagledaju u konkretnim slučajevima.

O uzrocima, pojavama, mogućim rešenjima i odgovorima na klimatsku krizu, razgovarali smo sa Duškom Dimović iz WWF-a (World Wide Fund for Nature – Svetski fond za prirodu). Kao i tome kako se na ovim prostorima očituju klimatske promene.

Duška Dimović, WWF, foto: Mihajlo Vujasin

“Klimatske promene utiču na živi svet, sada i ovde. Jedan od primera tog uticaja imamo i na Fruškoj gori. Već više od dve decenije, kolege sa Biološkog fakulteta rade razna istraživanja. Žabe kada se ražmnožavaju su najosetljivije, tako da su vodozemci i te kako osetljivi na klimatske promene, jer im je u toku ciklusa jako važna voda – kao što znamo od punoglavca nastaje žaba. I to je priroda lepo namestila da se različite vrste žaba u različito doba godine razmnožavaju. Međutim, zbog klimatskih promena dešava se da u periodu razmnožavanja nema vode, tako da tri različite vrste žaba dođu u istu baru u isto vreme. I onda imamo kompeticiju za hranu, čak i moguću hibridizaciju. To je sa aspekta zaštite prirode i biološke raznovrsnosti problem. Ako znamo da ćemo imati sušu, možemo da iskopamo rupu, da u nju sipamo vodu i tada će moći da se bez probelema razmnožavaju žabe. Bitno je da planiramo unapred, da smo svesni šta se dešava i da u planove upravljanja zaštićenih područja stavimo zaštitu vrsta”, objašnjava Dimović.

UTICAJ KLIME NA BIODIVERZITET

Prema njenim rečima, veoma često se dešava da biljke, kojima je potrebno oprašivanje, i insekt, koji je oprašuje – se ne podudare u isto vreme, i do oprašivanja ne dođe upravo zbog klimatskih promena.

“Iz tog razloga, jako je bitno pratiti i, ukoliko je moguće, neke insekte zaštititi. Prvenstveno mislim na pčele. A kada pričamo o pčelama, najčešće se pomisli na domaće pčele koje daju med. Ali mi mislimo i na druge vrste pčela koje su nam važne u prirodi. Drugi dobar primer je i gnežđenje ptica i razmnožavanje riba. U našem zakonu i u pravilnicima regulisano je da kada je mrest, ribolov je zabranjen. A zbog klimatskih promena, mrest više nije vezan za kalendar, nego zavisi od temperature vode. I često se dešava da je ribolov zabranjen u doba kad se ribe ne mreste, a kad se mreste – nije. Dakle, stvar je jednostavna – promeniti pravilnik i navesti da sve to zavisi od temperature“, istakla je Dimović.

Tok prirode u svim aspektima utiče i na nas same, živi svet ne poznaje granice. Sve je i te kako povezano, klimatski uslovi jesu sveukupan ambijent svog živog sveta, pa tako i čoveka. Svako dalje razumevanje i uvažavanje spoznaja naučne i stručne javnosti može da doprinose očuvanju prirodne raznolikosti i prirodne celovitosti. A upravljanje zaštićenim područjima pre svega bi moralo da uvaži ove činjenice.

„Stav nas biologa i ekologa je da kod klimatskih promena nemamo sigurnost. Fizičari i meteorolozi će dati neke projekcije šta će se dešavati s klimom, ali mi, biolozi ne znamo na koji način sve to može da utiče na biodiverzitet. Klimatske promene su nekad direktna pretnja za prirodu, a nekad indirektna. Recimo, pre nekoliko godina došlo je do požara u NP „Đerdap“ i izgorela je šuma. Onda je krenulo klizište i zemlja je pala na jedan deo gde su se mrestile kečige, koje su nam inače ugrožene. Nismo mogli da pretpostavimo da će tako nešto da se desi. Ima brojnih pimera koji su vezani za te mikrolokacije, mikroklimu i specifičnost samog staništa. Isto tako, migracije ptica variraju usled različite temperature. Postoje veoma konkretni primeri i u našim zaštićenim područjima. Ako pričamo o Specijalnom rezervatu prirode „Gornje Podunavlje“, tamo imamo crne rode i orlove belorepane koji su ugroženi. Crne rode migriraju, ali periodi migracija se menjaju. Isto tako, veoma često se događaju oluje, nevremena, vetroizvale. Imamo, recimo vrlo intenzivne zime i tada je potrebna prehrana vrstama koje jednostavno nisu navikle na tako ekstremne uslove. Ako dobro planirate, postoje načini kako možete da pomognete životinjama i biljkama u tim uslovima. Ali za sada, nažalost, u planove upravljanja na našim zaštićenim područjima nisu integrisane klimatske promene“, navela je Dimović.

REŠENJE JE U PRIRODI

Dobri primeri su prisutni, ali sve to često nije tako jasno i vidljivo široj javnosti. Rešenje je svakako zaustaviti i preokrenuti destruktivni nastup čoveka naspram prirode, u ime obrnuto shvaćenog progresa i neodrživog profita. Ali, pored saniranja posledica i odbrambenog ukazivanja na probleme, vredi istaći da uvek postoje i proaktivna rešenja.

Pančićeva omorika, Tara, Foto: Miloš Ćirković

„Rešenje je u prirodi. Priroda nam s jedne strane pomaže da ublažimo klimatske promene, jer zadržava ugljenik, prvenstveno u tresetištima, vlažnim staništima i šumama. Ali u isto vreme, te površine koje su pod vegetacijom nam omogućavaju da se prilagodimo. To su recimo vlažna područja koja su uz tok Dunava, zbog regulacije u poslednjih 200 godina – uništena. Izgubili smo 80 % plavnih područja uz Dunav, jer smo „ispravljali“ površine gde je meandrirao. Ostalo je malo vlažnih staništa gde mogu da se rašire reke i da nam omoguće hranidbenu bazu za ptice, mrest riba, a i za smanjenje uticaja poplava na naselja nizvodno. To je dvostruka uloga vlažnih staništa. Dakle, važno je obnavljanje narušenih staništa prirode i zaštita postojećih. U Vojvodini je dodatni problem i jako mala pošumljenost. Rešenje je definitivno u pošumljavanju, ali autohotonih vrsta, a ne sadnja klonova topole“, navela je Dimović.

I kada govorimo o lokalu, ono što može da nas vodi ka rešenju i ciljevima postavljenim Pariskim sporazumom, Dimovićeva pre svega ističe pošumljavanje. A svakako bi se i lanac proizvodnje i distribucije hrane morao poboljšati.

“Potrebno je Vojvodinu pošumiti, ali ne na račun vlažnih područja, nego na račun nekih drugih površina, koje su možda manje pogodne za poljoprivredu. Ali je isto važno da razmislimo na koji način poljoprivreda funkcioniše. Jer trećina hrane koju proizvedemo, od njive do tanjira – 30 % hrane se baci. U tom lancu, od proizvođača do nas kao korisnika, treba da se smanji otpad. Kad je rađeno istraživanjekojih je to sto načina kako da se ublaže klimatske promene, dakle o merama mitigacije, treća stvar je bilo smanjenje otpada nastalog od hrane. Ali ne priča se o tome mnogo. Više se priča, u smislu bacanja resursa, ali otpad je isto jako povezan sa klimatskim promenana. Povezan je i način ishrane. Na primer, već godinama u Amazoniji pale se šume, kako bi se dobile površine na kojima bi se gajila stoka ili soja, za stočnu hranu. I onda sutra ta soja, koja je inače genetski modifikovna, pređe pola sveta i dođe i do Evrope. Jednostavno, priroda i zdravlje ljudi su neraskidivo povezani. I jeste da je nama fokus uvek na Srbiji, ali napravili smo globalnu ekonomiju, pa i zaštita prirode treba da je globalna”, zaključila je Dimovićeva.

CIRKULARNA EKONOMIJA – JEDINI IZLAZ

A upravo se na globalnom nivou događaju mnoge inicijative, promene legislativa, poput Zelenog dogovora na evropskom nivou koji ima za cilj transformaciju privrede i ekonomije ka karbonski neuralnoj Evropi do 2050. Ipak, u ovom domenu javnih politika događaju se još uvek određeni paradoksi. Pored krovnog Pariskog sporazuma, zatim kolektivnih i pojedinačnih manifestacija dobre volje, potreban je dodatni napor oko usaglašavanja akcija i delovanja na svim nivoima u odgovoru na klimatsku krizu.

„Razočarani smo koliko novca EU ulaže u poljoprivredu. Najnoviji plan je odredio velika ulaganja i u industrijsku poljoprvredu, što je negde u suprotnosti sa Zelenim dogovorom. Ali isto tako, organsku i biodinamički proizvedenu hrana svi bi konzumirali kada bi bila dostupnija. Uloga države je da potpomogne subvencijama takve proizvođače. Zatim, pošto broj ljudi na planeti raste, a raste i standard stanovništva, takođe je i građevinarstvo u porastu. Za građevinski materijal potrebno je sve više peska i šljunka koji dolaze iz reka. I to veoma loše utiče na naše prirodne resurse. Jer jednostavno, ako ovim tempom nastavimo da koristimo resurse, potrošićemo pesak i šljunak na planeti, tako da je potrebno, s jedne strane smanjiti pritisak na prirodna staništa, a sa druge razmisliti o tehnologijama i nekim supsticionim materijalima koji bi mogli da se recikliraju. I tu dolazimo do cirkularne ekonomije koja nam je upravo jedni izlaz iz ove situacije, gde jednostavno zatvaramo taj lanac – od nastanka proizvoda pa do njegove razgradnje. Ovo je momenat koji je jako važan“, navela je Dimovićeva.

DA NAM KLIMA ŠTIMA

Sve je u prirodi povezano i postoje dobri primeri kako povezati globalno i lokalno. Neophodan je i konsenzus javnosti u borbi protiv klimatskih promena. Naizgled, to je jedna toliko opšta stvar poput kretanja oblaka i morskih struja, koja ukupan živi svet u svojoj veličini obuhvata. Ali s obzirom na skalu problema, dalji sled ka razrešenju i ublažavanju klimatske krize podrazumeva konkretne akcije, koje pojedinci, organizacije, institucije mogu učiniti u svom okruženju. Postoji nužan i dovoljan razlog za delovanje. I predstoje akcije. WWF je pokrenuo projekat “Da nam klima štima”.

“Ovaj projekat započeli smo januara 2020, i ima tri osnovna cilja. Jedan je da ljudi postanu svesni da se klimatske promene ne dešavaju 2100. godine belim medvedima, nego nama – sada i ovde. Naša ideja je da radimo sa mladima i da podržimo njihove pokrete, koji su pre svega klimatski. Drugi cilj nam je da unapredimo obrazovanje na temu klimatskih promena, tako da radimo sa fakultetima i školama. Napravili smo onlajn kurseve za univerzitete i za škole. Takođe je veoma važno da sve instance – od upravljanja vodama, šumarstva, poljoprivrede, ekonomije, političkih nauka – razumeju problem, a ne samo biolozi, ekolozi, meteorolozi. I da svako u svom sektoru mora bolje da planira i da se prilagođava na klimatske promene. I treća stvar je da želimo da radimo sa preduzetnicima, pošto kad nešto postane prilika za investiciju, onda se stvari menjaju. Tako da sa našim partnerom Globalnim impakt habom (Impact Hub) radimo na razvoju pet poslovnih ideja koje bi pomogle da se prilagodimo klimatskim promena“, pojasnila je Dimović.

LIČNI PRIMER

Dodatno pitanje se samo nameće – gde smo mi dok čitamo ovo, šta možemo uraditi u našoj svakodnevici? Šta je to što pojedinac može da učini u ovoj kolektivnoj borbi?

„Lični primer je prvenstveno enegetska efikasnost, a to znači da manje trošimo resurse. Jednostavno, moramo da smanjimo svoj lični ekološki otisak. Osim toga, važno je da se informišemo, jer dosta stvari radimo iz neznanja. I treća stvar je da tražimo od odgovrnih osoba i donosilaca odluka da urade nešto više, da nam omoguće da imamo bolje zakone i što je još važnije, da bolje sprovodimo“, istakla je Dimovićeva.

Na petogodišnjicu od potpisivanja Pariskog sporazuma, predstavnik UN pozvao je zemlje članice da objave “Klimatsku hitnost” (Climate emergency). To je svakako pravac u uspostavljanju odgovora na klimatsku krizu i budući planetarni prioritet. Sledi nam da vidimo koji će mehanizmi da prate te apele. A na nama je da prepoznamo i aktivno podržimo borbu, svako na svom polju.

Tekst: Mihajlo Vujasin
Foto: Miloš Ćirković

* Tekst je nastao u okviru projekta „Klimatske promene: Suočavanje sa stvarnošću“, koji je realizovan uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine. Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Ministarstva zaštite životne sredine.

ByAdmin

UTICAJ ORGANSKE HRANE NA KLIMU

Organski gajena hrana više utiče na klimu od klasično gajene, zato što zahteva veću površinu, tvrdi novo međunarodno istraživanje. To je potpuno suprotno onome što se dosad mislilo – da organska proizvodnja pomaže u borbi protiv klimatskih promena.

Ovo istraživanje u kome su učestvovali naučnici švedskog Chalmers tehnološkog univerziteta, američkog Prinstona i Humbolt univerziteta iz Berlina, a koje je objavljeno u časopisu “Nature”, predstavlja prvo istraživanje potencijala organske proizvodnje koje je taj metod sagledalo iz potpuno drugačijeg ugla.

ORGANSKA HRANA I KLIMA

Prinosi po hektaru su značajno niži u organskoj poljoprivredi (jer se ne koriste veštačka đubriva), što znači da je potrebna veća površina za gajenje organske hrane. Zbog toga, zaključuju istraživači, organska poljoprivreda indirektno, zbog krčenja šuma, više doprinosi emisiji ugljen-dioksida. Iako je direktna emisija ugljen-dioksida manja kod organske proizvodnje, između ostalog i zbog manjeg korišćenja fosilnih goriva, ukupni uticaj na klimu je veći od onog koji ima klasična poljoprivreda.

Istraživači su ovo zaključili na osnovu nove metode za procenu uticaja korišćenja zemljišta na klimu, i na osnovu toga, a u sadejstvu sa drugim metodama, upoređivali su organsku i klasičnu proizvodnju hrane.

„Naše istraživanje pokazuje da organski grašak proizveden u Švedskoj ima oko 50% veći uticaj na klimu od klasično gajenog graška. Za neke druge vrste hrane ova razlika je i veća: npr. švedska organska ozima pšenica utiče 70% više“, kaže prof. Stefan Virsenius i objašnjava:

EMISIJA UGNJEN-DIOKSIDA VEĆA

„Potreba organske poljoprivrede da koristi veće površine zemlje, indirektno povećava emisiju ugljen-dioksida zahvaljujući krčenju šuma. Svetska proizvodnja hrane zavisi od međunarodne trgovine i tržišta, pa način na koji se hrana gaji u Švedskoj utiče na krčenje šuma u tropima. Ako koristimo više zemljišta za istu količinu hrane, indirektno doprinosimo većem krčenju šuma drugde u svetu. Na klimu pogubnije utiče čak i organski gajeno meso i mlečni proizvodi (u odnosu na klasičnu proizvodnju). U organskoj proizvodnji mesa i mleka koristi se organska hrana za stoku, te i to zahteva više zemljišta od klasične proizvodnje. To znači da se podaci za organski grašak i pšenicu u principu mogu primeniti i na proizvodnju mesa i mlečnih proizvoda. Ipak, nismo radili specifične proračune za ovu vrstu proizvodnje, pa nemamo konkretnih primera”, naveo je prof. Virsenius.

Nova metoda za procenu uticaja korišćenja zemljišta u poljoprivredi na klimu (tzv. Carbon Opportunity Cost) uzima u obzir količinu ugljenika koji se nalazi u šumama i shodno tome emisiju ugljen-dioksida koja nastaje usled krčenja šuma. Ovo je jedno od prvih istraživanja na svetu koje je primenilo ovu metodu.

„Naše istraživanje pokazuje da uticaj na klimu može da bude višestruko veći zbog krčenja šuma, nego zbog efekta staklene bašte koji se ranije ispitivao. Ovo je važno i zato što je u Švedskoj aktivna kampanja za povećanje organske proizvodnje. Ako se ova proizvodnja poveća, švedski uticaj na klimu zbog toga će se verovatno umnogome povećati“, ističe prof. Virsenius.

ŠTA JE REŠENJE?

Prof. Virsenius kaže da njihovo otkriće ne znači da treba prestati sa proizvodnjom i korišćenjem organskih proizvoda i ističe da bi potrošači trebalo da se fokusiraju na različite uticaje koje različita vrsta hrane ima na ishranu.

„Zamena govedine i jagnjetine, kao i tvrdih sireva proteinima iz povrća (mahunarke) ima najveći efekat. Proizvodnja svinjetine, piletine, ribe i jaja ima mnogo manji uticaj na klimu od proizvodnje govedine i jagnjetine,” podsetio je prof. Virsenius.

Naučnici, sledeći istu logiku, smatraju da je i ulaganje u biogorivo takođe štetno za klimu, jer traži velike površine za gajenje useva iz kojih se dobija ova vrsta goriva, što globalno povećava krčenje šuma. Proizvodnja svih danas poznatih vrsta biogoriva (etanol iz pšenice, šećerne trske i kukuruza, biodizel iz palminog ulja, soje i uljane repice) veći je izvor ugljen-dioksida od emisije iz fosilnih goriva i dizela, pokazuje istraživanje. Biogorivo iz otpada ili kao sporedni proizvod nema ovaj efekat, ali mu je i energetski potencijal manji, kažu istraživači.

Izvor: www.sciencedaily.com
Foto: Pixabay

ByAdmin

PROŠLE GODINE OSTALI SMO BEZ 12 MILIONA HEKTARA TROPSKIH ŠUMA

Na Zemlji je u 2018. godini nestalo više od 12 miliona hektara tropskih šuma, što je površina Nikaragve, saopštio je Institut za prirodne resurse u svetu (WRI).

Kako navodi ovaj institut iz Vašingtona, od ukupne površine nestalih tropskih šuma, 3,64 miliona su primarne tropske šume koje su od ogromnog značaja za klimu i biodiverzitet.

Prema platformi Global forest voč (Global Forest Watch) za praćenje gubitka tropskih šuma krčenjem, 2018. se rangira kao četvrta najgora godina.

Prethodne tri najgore rangirane godine bile su 2016, 2017. i 2014. godina.

Zemlje koje najviše pogađa ovaj problem su Brazil, Indonezija, Demokratska Republika Kongo, Kolumbija i Bolivija.

Izvor: n1info.com
Foto: Pixabay