Tag Archive vetroelektrane

ByAdmin

BEZ SUBVENCIJA I HIDROELEKTRANA NEMA NI “ZELENE” STRUJE U SRBIJI

Obaveza Srbije prema Evropskoj uniji da do 2020. godine dostigne potrošnju iz obnovljivih izvora energije od 27 odsto biće gotovo sigurno ispunjena, zbog velikog hidropotencijala i unosnih podsticajnih mera za investitore, smatra stručna javnost.

U skladu sa tim predviđanjima je i izjava Aleksandra Antića, ministra rudarstva i energetike, koji je ovih dana istakao da će Srbija do kraja ove godine imati još 250 megavata struje dobijene iz obnovljivih izbora energije a sledeće godine još oko 200 do 250 megavata električne energije. U ovom trenutku iz OIE Srbija već troši 23 do 24 odsto energije tako da uz planirane investicije u narednom periodu, o kojima je govorio ministar Antić, postavljeni cilj izgleda sasvim dostižno.

Izgradnja malih hidroelektrana

Kada je reč o obnovljivim izvorima energije, u Srbiji je na distributivnu mrežu priključeno 83 megavata, a planirano je da zaključno sa 2020. godinom ta cifra bude 1.090 megavata. S obzirom na to da tek predstoji ili je već u toku gradnja velikih vetroparkova od kojih će svaki biti sa trocifrenim brojem megavata, cilj postavljen do 2020. godine deluje kao ostvarljiv ali samo pod uslovom da se pospeši izgradnja malih hidroelektrana (naročito onih koje poseduju instalisanu snagu veću od 10 megavata).

Naime, predviđeno je da za tri godine kapacitet malih hidroelektrana u Srbiji dostigne nivo od 438 megavata. Kako sada stvari stoje iz vetroparkova je na mreži 25 megavata, iz malih hidroelektrana 34,9 megavata, solarne energije 7,9 megavata, biogasa 4,9 megavata i deponijskog gasa 10,3 megavata.
Ako pogledamo strukturu proizvodnje električne energije u Srbiji lako ćemo doći do zaključka da će naša zemlja dostići postavljeni cilj u potrošnji OIE do 2020. godine isključivo zahvaljujući činjenici da se velika proizvodnja ostvaruje u velikim hidroelektranama u vlasništvu Elektroprivrede Srbije dok je količina struje dobijena iz drugih obnovljivih izvora još uvek veoma mala, gotovo simbolična. Na tom planu se svakako ništa neće promeniti dok se ne izgrade veliki vetroparkovi i hidroelektrane.

Najviše struje iz termoelektrana

U Srbiji se najviše struje dobija iz termoelektrana – 28.849 gigavat sati ili 74 odsto. Iz velikih hidroelektrana proizvodi se 9.505 gigavat sati ili 24 odsto (od te cifre na male hidroelektrane otpada svega dva odsto). Iz drugih OIE dobija se svega tri odsto struje i to iz elektrana na vetar 68,09 gigavat sata, solarnih elektrana 14,79 gigavat sati, iz biogasa 79,38 sati, iz biomase 21,45 gigavat sati a iz deponijskog gasa 3,25 gigavat sati. Na prirodni gas u svrhu proizvodnje električne energije iz kombinovane proizvodnje 136,26 gigavat sati i industrijskih energana 386,46 gigavat sati.

Ekspert za energetiku Vojislav Vuletić naglašava da je cilj o 27 odsto potrošnje iz obnovljivih izvora energije do 2020. godine i više nego dostižan jer je realno utemeljen.

“Kada je Srbija preuzela tu obavezu prema Evropskoj uniji uzeto je u obzir to što je naša zemlja bogata hidropotencijalima koji spadaju u obnovljive izvore energije. Shodno tome nije bilo teško izračunati koliki procenat možemo da dostignemo do 2020. godine. Kada je reč o visokom udelu vetroparkova u izgrađenim obnovljivim izvorima energije u Srbiji razlog treba tražiti u tome što je fid-in tarifa za dobijanje struje iz takvih postrojenja veoma visoka i uloženi kapital se brzo obrne što je izuzetno privlačno za investitore – objašnjava Vuletić.

Najveći proizvođači OIE

Fid-in tarife u Srbiji zavise od izvora iz koga se dobija struja kao i od snage postrojenja. Cena za hidroelektrane je od šest do 12,6 evrocenti po kilovat-času. Za biomasu od 8,22 do 13,26. Za biogas od 15 do 18,33 evrocenta po kilovat-času. Za struju iz otpada se plaća 8,44 do 9,2 evrocenta po kilovat-času. Za elektrane na vetar otkupna cena je 9,2 a za solarne elektrane od 12,4 do 14,6. Iz geotermalnih elektrana dobija se struja koju EPS plaća 8,2 a iz elektrana na otpad 8,57 evrocenti po kilovat-času. Za elektrane koje kombinovano proizvode električnu i toplotnu energiju cena je 7,45 do 8,2 evrocenta po kilovat-času.

Među najvećim proizvođačima OIE u Srbiji, u ovom trenutku, izdvajaju se italijansko-srpska kompanija MK Fintel Vind (u kojoj svoj kapital ima jedan od najbogatijih biznismena u Srbiji Miodrag Kostić) koja trenutno ima dva vetroparka Kula, snage 9,9 megavata i La Piccolina – 6,6 megavata. Belgijska kompanija Elicio izgradila je vetropark Malibunar, snage osam megavata. Među velikim investitorima u oblasti obnovljivih izvora energije treba izdvojiti i domaću firmu Solar enerdži, koja ima dva solarna parka na teritoriji opštine Kladovo.

Izvor: Danas
Foto: Pixabay

ByAdmin

TREND U EVROPI: VETROPARKOVI NA MORU

U Evropi su 2017. godine na morima instalirane nove vetroelektrane kapaciteta 3,1 gigavata, čime je ukupan kapacitet povećan za 25% za samo jednu godinu. Prema podacima udruženja vetroindustrije VindJurop (WindEurope), kapacitet svih priobalnih vetroelektrana sada je15,8 gigavata.

Tokom 2017. završeno je 13 novih vetroparkova na moru, uključujući prvu na svetu plutajuću farmu vetrenjača kod severoistočne obale Škotske. Većina vetroelektrana izgrađena je u Velikoj Britaniji i Nemačkoj, kapaciteta 1,7 i 1,3 gigavata.

Dominiraju priobalne vetroelektrane

Evropa sada ima više od 4.000 priobalnih vetroturbina u 11 zemalja, koje proizvode i prenose 15,8 gigavata energije. U izgradnji je još 11 farmi vetrenjača na moru, koje će praviti još 2,9 gigavata energije. Do 2020. godine iz vetroparkova bi trebalo da dobijamo ukupno 25 gigavata. Priobalni vetroparkovi u Evropi, međutim, i dalje su koncentrisani u malom broju zemalja – 98% tih elektrana nalazi se u Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Danskoj, Holandiji i Belgiji, prenosi udruženje.

“Povećanje od 25% za jednu godinu je spektakularno. Priobalne vetroelektrane su sada dominantni deo energetskog sistema”, izjavio je izvršni direktor VindJurop Džajls Dikson.

Istakavši da su cene drastično pale, Dikson je rekao da troškovi ulaganja u priobalne elektrane danas nisu veći od troškova tradicionalne proizvodnje struje.

“To samo pokazuje spremnost Evrope da postavi mnogo veći cilj u korišćenju obnovljivih izvora energije do 2030. Cilj od 35% je lako dostižan. Posebno sada kada su počele da rade i plutajuće farme vetrenjača”, rekao je Dikson.

Projekti koji su odobreni tokom 2017. godine, odnosno koji su dobili konačnu investicionu odluku, imaju ukupan kapacitet 2,5 gigavata. Ukupna vrednost investicija iznosi 7,5 milijardi evra, manje nego 2016. godine, ali to odražava smanjenje troškova. Kakva će biti situacija posle 2020. manje je jasno.

“Imaćemo dalji rast 2018. i 2019, ali dugoročni izgledi za priobalne vetroparkove su nejasni”, izjavio je Dikson, dodajući da je malo zemalja definisalo akcione planove za nove vetroelektrane do 2030. godine.

Dikson je savetovao vladama da rade na instaliranju novih vetrenjača na morima, jer su pristupačne, sve manje koštaju, stabilne su i “proizvedene su u Evropi”, pomažu zapošljavanje, industriju i izvoz.

Obnovljivi izvori prestigli ugalj u proizvodnji struje

Istovremeno je nova analiza tink-tenkova Sendbeg (Sandbag) i Agora energetski preokret (Energiewende) pokazala da je energija iz obnovljivih izvora prvi put premašila značaj energije iz uglja u proizvodnji struje.

U zajedničkoj studiji “Evropski energetski sektor u 2017” napredak je ocenjen kao “neverovatan”. Kako se navodi, u 2010. proizvodnja energije iz uglja bila je više nego dva puta veća od proizvodnje iz vetroelektrana, solarnih elektrana i pogona na biomasu.

Ako se nastavi rast od 1,7% godišnje, koji se u sektoru obnovljive energije beleži od 2010, ta energija bi do 2030. mogla da obezbeđuje 50% evropske struje.

Međutim, u analizi se upozorava da rast obnovljive energije u Evropi nije podjednako raspoređen. Na to ukazuje činjenica da su Britanija i Nemačka pokrivale više od polovine rasta sektora u poslednje tri godine.

Izvor: EURACTIV.rs
Foto: Pixabay.com