Tag Archive Subotica

ByAdmin

SUBOTICA: PRERADA PIJAĆE VODE NA VISOKOM NIVOU

Blizinu Mađarske i Hrvatske, koja pruža lakšu mogućnost povezivanja i učestvovanja u prekograničnim projektima a zatim i većim evropskim pričama, Grad Subotica iskoristio je za mnoge projekte, a posebno one u domenu vodosnabdevanja i prečišćavanja otpadnih voda. Upravo ove mogućnosti dale su šansu građanima Subotice da piju kvalitetnu vodu ali i da imaju bolji tretman otpadnih voda, trenutno najbolji u Vojvodini, odnosno u Srbiji. Tretman otpadnih voda je bolji i zahvaljujući činjenici da se u neposrednoj blizini nalaze Park prirode “Palićko jezero” i Rezervat prirode “Ludoško jezero”, koje pritom spade i u Ramsarsko područje. Upravo su zbog zaštite ovih veoma važnih vodnih područja započeti mnogo kvalitetniji tretmani otpadnih voda, ali je znatno unapredjen i kvalitet vode za piće.

Kako je bilo u prošlosti?

Subotica kao ravničarski grad na pesku, okružen vodama, u neka davnija vremena, rešavao je snabdevanje vodom mnogobrojnim bunarima na okućnicama i na javnim površinama, postojala je mreža mikro vodovoda za stambene blokove, dok se industrija snabdevala vodom iz sopstvenih bunara. Dakle, iako obiluje vodama u blizini, jedini izvor vode su podzemne vode i to one iz pradavnih vremena nakupljene u Karpatskom basenu. A za njih pouzdano znamo da su opterećene arsenom, manganom, gvožđem i drugim teškim metalima, i da bez prerade – nisu dostupne za piće.

Slojevita kontrola i prevencija

Naglim razvojem grada, pojavila se potreba za osnivanjem vodovoda i kanalizacije na gradskom nivou. Za nekih 40-tak godina, Vodovod je značajno unapredio svoje poslovanje, u smislu kvaliteta pijaće vode i tretmana otpadnih voda. Resurse za snabdevanje pijaćom vodom za oko 50 hiljada građana predstavljaju pet gradskih i 14 prigradskih izvorišta, što ukupno predstavlja 67 bunara. Prerada vode odvija se do visokog kvaliteta, koji zadovoljava i evropske standarde. Kako to uspeva Vodovodu u Subotici što je ostalim vodovodima nedostižno?

Kao prvo, sprovodi se slojevita kontrola kvaliteta i prevencija. S obzirom na to da su svi izvori vode, kao što je već rečeno iz podzemnih izvorišta, obezbeđuje se da prvi vodonosni sloj ne pretrpi zagađenja preko površinskog sloja zemljišta, tako što su razdvojeni slojevima gline. U slučaju bilo kakvih radova, pre ponovnog stavljanja u korišćenje, izvorište se dezinfikuje, ispira i uzorkuje se bunarska voda. Tek nakon dobijanja laboratorijskih rezultata, koji potvrđuju da je bunarska voda bakteriološki i hemijski ispravna, bunar se pušta u rad.

Rezervoari za vodu

Svaki bunar je opremljen odgovarajućom utopnom pumpom i potrebnom merno-regulacionom opremom. S obzirom na prirodu terena, moguća je pojava peska u cevovodima, voda se transportuje do separatora, još uvek sirova i neobrađena, i na taj način joj se izdvaja pesak iz sadržaja. Sirova voda se prerađuje u postrojenju za kondicioniranje sa četiri linije, gde svaka preradi 100 l/s. Tome prethodi još oslobađanje od nepoželjnih elemenata i dezinfekcija.

Subotički vodovod ima rezervoare za vodu kojima se konstantno održava nivo neophodne vode za potrebe grada. U mnogim gradovima, jedan od problema u vodosnabdevanju je i nedostatak rezervoara dovoljnog kapaciteta, tako da se direktno iz fabrike voda šalje kroz mrežu. Tako je otežano ispratiti pojačane potrebe građana, posebno u jutarnjim i večernjim satima, što se oseti smanjenim dotokom vode. Još jednom se na izlaznom cevovodu dezinfikuje voda, i to u zakonom propisanim koncentracijama.

Kondicioniranje vode za piće

Ovaj pojam iz sportske terminologije odnosi se na procese i procedure dovođenja izvorske vode, koja je izvađena za ljudsku upotrebu u upotrebljivo stanje. U slojevima, gde se nalazi, zaštićena je od površinskog uticaja, što je posebno važno i olakšava proces prerade. U bunarim iza kojih se vadi, dosta je nepromenljivog sastava, kako hemijskog tako i biološkog. Međutim, ono što je konstanta, to je već spomenuto prisustvo gvožđa, arsena, mangana i amonijaka. Svi ovi elementi prisutni su u obliku svojih soli. Ostali deo hemijskog i biološkog sastava je prihvatljiv.

Neispravna i ispravna voda za piće

Prisustvo elemenata gvožđa, amonijaka i arsena, pored uticaja na zdravlje imaju dejstvo i na elemente infrastructure, te je time njihovo prisustvo višestuko nepoželjno. Na primer, gvožđe sa jedinjenjima prelazi u talog koji stvara začepljenja, a kada se pojavi na slavini kod korisnika, izaziva fleke prilikom potrošnje. Svi koji koriste vodu iz bunara za zalivne sisteme, gvožđe prepoznaju po crvenkastim flekama koje voda ostavlja na stazama ili biljkama tokom zalivanja. Amonijak svojim prisustvom, uz dejstvo mikroorganizama i kiseonika, ugrožava higijensku ispravnost vode. Arsen je veoma štetan u velikim količinama, a prisutan je geološkim poreklom i uvek ga treba kontrolisati i eliminisati.

Subotički vodovod prerađuje vodu postupkom oksidacije i filtracije, čime se navedene soli uklanjaju iz vode, tako da nakon prerade ona odgovara Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (“Sl. list SRJ”, br. 42/98 i 44/99 i “Sl. glasnik RS”, br. 28/2019).

Projekti Vodovoda

Koliko je subotički Vodovod spreman da traži najbolja rešenja i građanima distribuira kvalitenu vodu za piće potvrđuje i pilot projekat u kojem su učestvovali pre desetak godina. Reč je o projektu za preradu sirove vode u pijaću vodu, tzv. ADART tehnologijom koja prerađuje sirovu vodu na biološki način, bez upotrebe hemikalija. To je inače tehnologija koju koristi veliki broj vodovoda u Evropi jer obezbeđuje kvalitet čiste vode bez upliva nove doze hemije. Reč je o uklanjanju arsena, gvožđa i amonijaka u postupku apsorpcije na specijalnim regenerativnim filterskim ispunama. Ili jednostavnije objašnjeno: proces uklanjanja gvožđa, amonijaka i arsena se odvija na filterima koji su pod pritiskom sirove vode. To je metoda koju delimično i dalje koriste jer se sastoji u aeraciji vazduhom sirove vode a zatim se biološkim filterom uklanjaju štetni sastojci.

Ovim tretmanom sirove vode kao nus proizvod javlja se otpadni mulj, koji u sebi sadrži gvožđe, a arsen ostaje vezan za filtersku ispunu i postaje inertan, što znači da se može odlagati slobodno – bez posledica na deponiju. Ovaj projekat je realizovan u okviru međunarodnog projekta „EUREKA“ pod pokroviteljstvom UNESKO – IHE Instituta za edukaciju o vodi i u saradnji sa više institucija iz Holandije.

Veoma važan segment u vodosnabdevanju je komunikacija s javnošću. Pored otvorenosti za sva pitanja u Vodovodu u Subotici već dvadesetak godina sprovode edukativni ekološki projekat Aquarius, u koji uključuju škole i predškolske ustanove, i tome od najmlađih generacija građana promovišu važnost očuvanja kvaliteta vode i njenog racionalnog korišćenja.

Tekst: Majda Adlešić
Foto: Miloš Ćirković

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Kakvu vodu pijemo“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2022. godini.
Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

SUBOTICA: KUDA IDE EKO-DINAR

Subotica grad na severu Srbije smatra se pionirom kada je u pitanju podizanje ekološke svesti kod građana i realizacija projekata koji se odnose na zaštitu životne sredine. Tokom proteklih deset meseci, u 2018. godini od naknade za zaštitu i unapređenje životne sredine ostvaren je prihod od oko 80 miliona dinara, rekao je šef Odeljenja za zaštitu životne sredine grada Subotica Žika Reh.

ZA ODGOVORNO UPRAVLJANJE OTPADOM

„Ova suma nije dovoljna da pokrije sve prioritetne programske i projektne aktivnosti iz oblasti zaštite životne sredine u Subotici, tako da se one finansiraju i iz drugih budžetskih izvora, takođe putem Fonda za zaštitu životne sredine. U 2018. godini jedan deo sredstava iskorišćen je za unapređenje upravljanja otpadom i uspostavljanje regionalnog sistema, budući da se privode kraju radovi na završetku Regionalnog centra za upravljanje otpadom, koji se sufinansira iz predpristupnih fondova Evropske unije, ali podrazumeva i učešće Republike Srbije i lokalnih samuprava u određenom procentu. Takođe, u ovoj godini urađena je i sanacija tri divlje deponije. Značajna sredstva su utrošena i na finansiranje eksproprijacije površina u priobalju Palićkog jezera sa ciljem uspostavljanja zaštitnog pojasa (obaveza koja proističe iz Plana za unapređenje ekološkog stanja Palićkog jezera i njegove okoline i pripremnih aktivnosti za Projekat zaštite biodiverziteta jezera Palić i Ludaš koji se realizuje u saradnji sa nemačkom KfW bankom, a čija realizacija je počela ove godine). Naravno tu su i redovne aktivnosti monitoringa životne sredine, koji se obavlja mesečnom dinamikom i čiji se rezultati redovno objavljuju na internet stranicama Grada Subotice, kao i realizacija programa upravljanja zaštićenim područjima koja je proglasio Grad Subotica – Park prirode „Palić“ i Spomenik prirode „Stabla hrasta lužnjaka na Paliću”, objašnjava Žika Reh za portal „Ekovest“.

KOLIKO IZNOSI EKO-TAKSA?

Ekološki dinar predstavlja naplatu naknade za unapređenje i zaštitu životne sredinu, takozvane, ekološke takse, koju plaćaju građani i građanke, kao i firme, a lokalne samouprave su u obavezi da taj novac troše na unapređenje životne sredine. Ekološku taksu ne plaćaju svi isto, jer ona zavisi od kvadrature stana ili kuće, kao i poslovnih prostora.

“Kriterijum za utvrđivanje naknade, prema pomenutoj odluci je površina za korišćenje stambenih i poslovnih zgrada, stanova i poslovnih prostorija za stanovanje, odnosno obavljanje poslovne delatnosti, kao i za korišćenje zemljišta za obavljanje redovne delatnosti. Visina naknade utvrđuje se prema površini nepokretnosti na mesečnom nivou, i to: 1 dinar/m2 za korišćenje stambenih zgrada i stanova, namenjenih i podobnih za stanovanje; 3 dinara/m2 za korišćenje poslovnih zgrada i poslovnih prostorija za obavljanje poslovne delatnosti, dok delatnosti privrednih subjekata; 0,50 dinara/m2 za korišćenje zemljišta za obavljanje redovne delatnosti privrednih subjekata. Građani i pravna lica naknadu plaćaju kvartalno, u skladu sa instrukcijama koje im na kućnu adresu ili adresu sedišta šalje Sekretarijat za lokalnu poresku administraciju”, kaže Reh.

ŠTA SE RADI SA NEUTROŠENIM EKO-DINAROM?!

Žika Reh iz lokalne samouprave objašnjava da se svaki neutrošeni ekološki dinar prenosi u narednu godinu i troši isključivo za projekte životne sredine. Prema njegovim rečima, sredstva od naknade su jedan od izvora prihoda Fonda za zaštitu životne sredine Grada Subotice, a svake godine se pravi program korišćenja sredstava Fonda, na koji saglasnost daje Ministarstvo zaštite životne sredine, a usvaja ga Skupština Grada Subotice.

 

 

„To podrazumeva programe praćenja stanja životne sredine (vode, vazduha, zemljišta i buke), programe upravljanja zaštićenim područjima koje je proglasila lokalna samouprava, aktivnosti na unapređenju sistema upravljanja otpadom, promotivne i edukativne aktivnosti, kao i obaveze koje proizilaze iz akcionih i sanacionih planova iz oblasti zaštite životne sredine”,  kaže Reh.

IZ NVO UGLA

Ekološka aktiviskinja, koja godinama različitim projektima utiče na svest građana, Nataša Đereg iz CEKOR-a kaže za portal “Ekovest” da bi civilni sektor trebalo da prati trošenje ekološkog dinara, učestvuje u donošenju odluka ili kreiranju gradskog budžeta pri raspodeli novca.

“Ove godine u Subotici nismo pratili tok ekološkog dinara, iako bi trebalo. Pratimo na nacionalnom nivou, naročito istraživanja NVO “Stanište” i potpuno ih podrzavamo u tome”, kaže Nataša Đereg iz CEKOR-a.

Sagovornica dalje kaže da bi bilo interesantno tražiti od lokalne samouprave godišnji plan trošenja ekološkog dinara, odnosno Program lokalnog Fonda za zaštitu životne sredine i izveštaj o njegovoj realizaciji, kao i planove za budžet za narednu godinu za ekološke projekte i sam NVO sektor.

Tekst: Sandra Iršević
Foto: Sandra Iršević i Miloš Ćirković

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Zeleno informisanje – životna sredina je prva vest!“ koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2018. godini.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.