Tag Archive pošumljavanje

ByAdmin

DELIBLATSKA PEŠČARA: SUROVO TLO ZA RAST NOVIH SADNICA

Hiljadama godina, pesak vremena neumitno je isticao i nošen jakim vetrovima sa Dunava, stvarao današnji izgled Deliblatske peščare. Površina od 350 kvadratnih kilometara, nastala tokom ledenog doba, satkana je od moćnih naslaga eolskog silikatno-karbonatnog peska, koje je vetar vekovima oblikovao u specifičan dinski reljef sa nadmorskim visinama između 70 i 200 metara.

Deliblatska peščara

KROĆENJE NAJEZDE PESKA

Od 19. veka, tadašnji šumarski stručnjaci carske Austrije pokušavali su da zaustave najezde peska, koji je stalno stvarao nove površine. Narednih 200 godina, trajala je borba sa eolskom erozijom, a menjali su se ljudi, pristupi tom problemu, tehnologije u pošumljavanju, izbor vrste drveća, i drugih biljaka, kao i raznih organizacija koje su bile nadležne, pa čak i država.

Eolska erozija, Deliblatska peščara

“Odavno je ustanovljeno da šume sprečavaju pojavu erozije tako što vezuju zemljište. To je karakteristika drveća koja je bila poznata šumarima i pre dva veka, te prva pošumljavanja datiraju iz tog vremena i upravo su i započeta s ciljem vezivanja peska u Deliblatskoj peščari, tako da šume imaju ovde prioritetni zaštitni karakter”, kaže Sanela Milošević, samostalni referent za odnose s javnošću JP “Vojvodinašume”.

Širenje peska je zaustavljeno, veliki deo površine je bio pošumljen, a na delovima koji nisu pošumljeni razvila se žbunasta i stepska vegetacija, koja takođe ima određeni pozitivan uticaj na sprečavanje eolske erozije.

“Današnji šumari koji rade u šumskim gazdinstvima i u ovoj prirodnoj oazi takođe skoro tradicionalno nastavljaju sa pošumljavanjem površina koje, iz nekog razloga, nisu do sada pošumljene, i obnovi šuma, čije je stanje loše ili su prestarele, te je njihov uticaj na vezivanje peska umanjen”, ističe Miloševićeva.

ENKLAVE UNUTAR ŠUMSKIH KOMPLEKSA

JP “Vojvodinašume” u oviru svojih nadležnosti gazduju u okviru ŠG “Banat“ Pančevo, gde se nalazi i Specijalni rezervat prirode „Deliblatska peščara“. Po podacima ovog preduzeća, površina šuma i šumskih kultura u ovom rezervatu prirode iznosi 18.439 hektara, što predstavlja 63 % njegove ukupne površine. Žbunasta vegetacija pokriva 5.122 hekara ili 18 %, a ostalo zemljište (proseci, putevi, lovne remize, neplodno itd.) je u iznosu 5.555 hektara ili 19 %. Pošumljavanje u ovom rezervatu prirode obavlja se autohtonim lišćarskim vrstama, u okviru podizanja bioloških pojaseva i obnovi devastiranih šuma. Poslednje je rađeno u martu 2019. godine, u okviru prolećne sadnje, kada je na određenim potezima sađen hrast lužnjak.

“Prema planskim dokumentima, odnosno osnovama gazdovanja šumama, u okviru površina SRP “Deliblatska peščara“, šumskog zemljišta pogodnog za pošumljavanje ima 341 hektar (nove površine). Međutim, treba imati u vidu da većina ovih površina predstavlja enklave unutar šumskih kompleksa i one će biti pošumljene kada se bude obnavljao pripadajući šumski kompleks.”, objašnjava naša sagovornica.

Deliblatska peščara

Planovi za pošumljavanje tokom prolećne sezone (2020.) svakako postoje. Planira se, kako kažu, pošumljavanje sadnicama crnog bora, i to u gazdinskoj jedinici “Deliblatska peščara” – Korn na površini od 2,12 hektara. U okviru JP pošumljavanje je process koji se podrazumeva, pa i na površinama koje mogu da se obnavljaju prirodno. Zapravo, ukoliko prirodno pošumljavanje izostane (uslovljeno je vremenskim i klimatskim uslovima), uloga šumara je da pristupe veštačkoj obnovi (sadnja sadnica ili setva semena).

ŠTA SU PRIORITETI

Prioritetna područja za pošumljavanje su pre svega površine na kojima je bila seča, i na kojima prirodna obnova nije uspela, poput površina gde je bila seča devastiranih šuma, čija je obnova po planskim dokumentima planirana da se pošumi sadnjom sadnica ili setvom semena.

Novi zasadi, Deliblatska peščara

“Donošenje planova gazdovanja šumama je vrlo kompleksna stvar i naravno da je sve izbalansirano. Kada se takvi planovi donose, obavezno se kontrolišu na nekoliko nivoa, i na taj način verifikuju od strane nadležnih organa, ali i interesnih grupa. Osim kontrola, u skladu sa zakonima Republike Srbije, sve šume u nadležnosti preduzeća su sertifikovane po FSC šemi, što znači da se šumama gazduje prema principima održivosti, što podrazumeva uvažavanje ekološke, ekonomske i socijalne komponente. Kontrole FSC sertifikata obavljaju na godišnjem nivou međunarodni kontrolori. Obimi pošumljavanja zavise od obima seče. Takođe, osnovama gazdovanja šumama u okviru SRP „Deliblatska peščara“ planirano je da se pošumljava lipom, belom topolom, crnim borom, kitnjakom, hrastom meduncem i klenom”, kaže Miloševićeva.

PROBLEMI NA TERENU

Međutim, sve ove aktivnosti koje oslikavaju proces nastajanja novih šuma ne teku uvek baš lako.

“Najveći problem pošumljavanja u SRP “Deliblatska peščara“ su svakako nepovoljne klimatske prilike, nepovoljno zemljište (peskovito) i odsustvo površinskih vodotokova. U takvim uslovima je otežan rast i razvoj zasađenih sadnica nakon pošumljavanja, te to zahteva posebne agrotehničke i zaštitne mere, što povećava troškove, a uspeh pošumljavanja nije zagarantovan. Osim toga prisutan je i zoogeni faktor, odnosno divljač koja može da uništi sadnice. Rešenje je podizanje zaštitnih ograda, što takođe predstavlja značajan trošak i zahteva određene vremenske rokove”, objasnila je naša sagovornica.

POSLEDICE POŽARA VIŠE NEGO TRAGIČNE

Pored svega navedenog, ogromnu opasnost po šumski ekosistem, pored bespravne seče šuma, koja je prisutna, svakako predstavljaju potencijalni šumski požari, kojih je proteklih decenija u nekoliko navrata na ovom prostoru bilo, i koji su za veoma kratko vreme opustošili i naneli ogromne štete šumi i prirodnom okruženju. Uzrok nastanka požara svakako uvek postoji, a ljudski faktor, koji se nalazi iza većine požara, bilo namerno ili nenamerno izazvanih, čini da su posledice požara uvek više nego tragične.

Zagajička brda nakon požara, Deliblatska peščara

“Stepska staništa u oblasti Zagajičkih brda u SRP “Deliblatska peščara“ najčešće pale stočari koji vode stoku na ispašu. To se dešava najčešće krajem zime i početkom proleća kako bi se ostvario podsticaj na vegetaciju, u smislu da što pre krene pojava nove trave za napasanje stoke. Posebno je opasno ukoliko duva košava i vatra se proširi na šumu. Koliko je to opasno znamo, jer smo nažalost imali dosta loših iskustava u prethodnim godinama. Pojava bi se mogla sprečiti pooštravanjem kaznene politike. U odnosu na požare, preventivno smo delovali i postavili video nadzor, koji nam je doneo dobre rezultate i što se pokazalo vrlo efikasnim, baš u preventivnom smislu. Predupredili smo požare i sačuvali šumske ekosisteme od šteta i uništavanja. Šume se od požara, pored video nadzora, štite i tanjiranjem protivpožarnih pruga, kao i obeležavanjem tabli o zabrani loženja otvorene vatre na određenim mestima. Takođe i info flajerima i lecima o opasnosti od požara.

Spaljena Zagajička brda, Deliblatska peščara

Ukoliko se požar desi, važno je da se brzo uoči, da bi moglo na vreme da se reaguje. ŠG svake godine u kritičnom periodu proglašava I stepen opasnosti od požara, pri čemu proveravamo PP opremu, vodozahvate, PP vozila i organizujemo dežurstva ekipa za brzu intervenciju. Predupredili smo mnoge požare. Naravno, o tome javnost ne zna i dobro je da ne zna, jer ako se o tome izveštava, znači da imamo problem i požar. Ako gasimo požar, već imamo štetu. Najbolje je to preventivno sprečiti, što mi vrlo uspešno i radimo.”, objašnjava naša sagovornica.

BALANS IZMEĐU EKOLOŠKOG I EKONOMSKOG EFEKTA

Kompleksi četinarskih šuma, Deliblatska peščara

Pored svega, i tehnike sadnje šuma mogu uspešno delovati na sprečavanju širenja eventualnih požara.

“U tom smislu je značajno podizanje bioloških pojaseva u velikim kompleksima četinarskih šuma, koje moraju biti raspoređene kao “tigrova koža”, odnosno manje površine četinara bivaju okružene lišćarskim vrstama, jer su četinarske šume u znatnoj meri podložnije pojavi požara. U četinarskim šumama, zbog svojstava njihovog drveta (smole) kao i zbog raspucavanja šišarki prilikom sagorevanja, požar se nezaustavljivo širi. Biološki pojasevi lišćara mogu da imaju odlučujući uticaj na zaustavljanje kretanja požara”, dodatno pojašnjava Miloševićeva.

Balans između ekološkog i ekonomskog efekta, koji se uvek prepliće u svakom gazdovanju šumama u svetu, svakako mora da postoji, pri čemu ekološki treba da je uvek na prvom mestu.

“Nama je krajnji cilj stabilna i vitalna šuma, koja je kao takva i ekonomski vredna. Da bi je imali, moramo stare šume obnavljati blagovremeno. U pomenutim procesima, seča obnove se podrazumeva. Ukoliko se radi veštačka obnova, to javnosti izgleda radikalno, ali je, osim ekonomske koristi, potpuno ekološki opravdano. Mlada šuma koja menja staru je ekološki efikasnija, a istovremeno, drvo kao ekološki prihvatljiv materijal je plasiran prema društvu i ima ekološki efekat”, ističe naša sagovornica.

PRINCIP ODRŽIVOSTI?!

“Ukoliko bi društvu uskratili drvo kao ekološki prihvatljiv materijal, to bi imalo negativne ekološke efekte. To je suština koju treba približiti javnosti. Prethodno navedeno oko seča obnove je ništa drugo do princip održivosti, odnosno trajnosti gazdovanja šumama. Šumari nikada nisu ugrožavali šumu, naprotiv, šuma je ugrožena od ljudi koji je krče. Šumari nikada nisu krčili šumu.”, izričita je Sanela, i još dodaje, “Aktivnosti i znanje šumara moramo danas koristiti jer je strateško opredeljenje na globalnom nivou da se okrećemo prema zelenoj ekonomiji, u cilju zaštite životne sredine. To šumari kroz integralno gazdovanje šumama postižu. Javnost često površno posmatra ove procese. Šumarska struka ima svoju tradiciju sa konkretnim rezultatima i to treba poštovati. S druge strane, šumari moraju biti otvoreniji da objasne i prezentuju sve što rade.”

Planska seča se obavlja u skladu sa planskim dokumentima (osnovama gazdovanja šumama), a takvo posečeno drvo iz SRP “Deliblatska peščara“ prodaje se lokalnom stanovništvu kao ogrev, dok se tehničko drvo (trupci, tehnička oblica) prodaje prerađivačkim pogonima drvne industrije (pilanama) s kojima JP “Vojvodinašume” ima zaključene ugovore.

Tekst i foto: Miloš Ćirković

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu?“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

STEFANOVA MISIJA: IMANJE PRETVORIO U ŠUMU

Misli globalno, deluj lokalno… Često smo bili u prilici da čujemo ovu sentencu, ali, reklo bi se, malo je onih koji je i, u pravom smislu reči, primenjuju u svom svakodnevnom životu – deluju lokalno, bar kada je reč o zaštiti životne sredine. Jedan svetao primer i nadasve vredan pažnje je podvig mladog Stefana Drljače, koji je sproveo u delo jednu od najplemenitijih ideja – svoje imanje pretvorio je u šumu. Naime, na livadi u selu Dučalovići kod Čačka, u podnožju planina Ovčar i Kablar, zahvaljujući Stefanu raste ne samo buduća hrastova šuma, već su tu i sadnice borova, breze, lipe, kestena i drugog drveća i biljaka…

ŠTA GA JE MOTIVISALO NA SADNJU

„Interesovanje i ljubav prema biljkama kod mene prisutni su još od malih nogu. Sećam se kako sam sa dedom sadio pasulj i kako sam bio fasciniran kada je, nakon nekog perioda, iz semena postala biljka. Oduvek mi je to bilo interesantno, pogotovo kada god sam posmatrao veliko drvo, uvek sam razmišljao kako je to nekad bila samo semenka. Volim prirodu i šume, želeo sam da imam svoju šumu, onu koju ću ja da podignem i koja će ostati iza mene da proizvodi kiseonik, za one koji dolaze posle nas. Mnogo koristim i dobijam iz prirode, red je da joj se nešto i vrati”, ovako je počeo svoju priču za naš portal Stefan Drljača, obrazlažući šta ga je podstaklo i motivisalo da počne sa pošumljavanjem.

KAKO JE SVE POČELO

Sve je počelo sasvim slučajno, kada je neko u selu oglasio da prodaje livadu, koja se nalazila u nastavku njegovog porodičnog imanja. Pomislio je da bi bilo dobro da je kupi, s tim da nije uopšte imao predstavu šta bi sa njom mogao da učini.

„Livada koju sam pre četiri godine kupio nalazi se u selu Dučalovići, u podnožju Ovčara i Kablara, nedaleko od Čačka. Prostire se na površina od 70 ari, i nije u potpunosti pošumljena. Do sada sam, sa svojom porodicom i prijateljima, posadio više od 500 sadnica. Počeli smo sa sadnicama raznog drveća koje sam donosio sa raznih putovanja i za mene značajnih mesta. Zatim smo nabavili sadnice crvenog hrasta, kestena, breze, platana, javora, bora… Sve vrste koje rastu kod nas su dobrodošle“, kaže Stefan.

STRUČNA POMOĆ

Stefanova misija je da zasadi što je muguće više novih sadnica, jer je imao na umu da dobrobit uzgajanja šuma nije samo da stvaraju kiseonik i budu naša pluća, šume čuvaju tlo, smanjuju klizišta, pružaju stanište životinjama, daju im hranu i još mnogo toga.
„Pre nego što sam se upustio u ovaj projekat, istraživao sam po internetu a za izbor sadnica konsultovao sam se sa zaposlenima u rasadniku JP “Srbijašume” u Požegi. Trudim se da podignem raznovrsnu šumu, da u njoj bude što više vrsta, a da pritom vodim računa da ne sadim vrste koje nisu karakteristične za naše područje. Šuma će nastajati u decenijama koje su ispred nas, tek je svega nekoliko godina stara. Jedno sam siguran, ova šuma će biti korisna za sve. Za biodiverzitet, klimu, tlo, a i ulepšaće ionako lep predeo“, konstatovao je Drljača.

PODRŠKA PORODICE

Nije sve išlo kako je planirano. Stefan je mislio da je dovoljno samo da posadi sadnice i da čeka da narastu. Međutim, uvek postoje prepreke na putu…
„Srne i zečevi su me ubrzo razuverili da je pošumljavanje jednostavno, tako da sam morao nove sadnice da zaštitim od njih. Pored toga, potrebno je i kositi travu oko sadnica i redovno ih zalivati. Sva sreća pa mi je otac u penziji, pa ima vremena i volje da održava šumu, jer ja, zbog posla, nisam u prilici da toliko često odlazim na imanje. Za sve u životu je jako važna i podrška, a moja najveća podrška je uža i šira porodica, svi ljudi koji su došli da pomognu i posade neko drvo. Posebno bih se zahvalio Sretenu Smiljaniću iz Ljubiša, koji mi je poklonio više od 100 sadnica crvenog hrasta i javora“, istakao je Drljača

DALJI PLANOVI

„Idemo, sadimo. Nema stajanja, od sadnice do sadnice, od livade do livade – do budućih šuma i lepše Srbije“, zaključio je Stefan, obećavši da nastavlja i dalje sa svojom misijom – pošumljavanjem.

Tekst: M. Pavlica
Foto: Privatna arhiva/Stefan Drljača

ByAdmin

KAKO DA VOJVODINA POSTANE POŠUMLJENIJA REGIJA?!

Vojvodina je najnepošumljeniji deo naše države. Ona je ogromna površina pod poljoprivrednim zemljištem sa stepenom pošumljenosti od preko šest procenata. Nedovoljno šuma, znači nedovoljno kiseonika koji je uslov života, a pored sve alarmantnijih informacija, koje slušamo iz dana u dan o katastrofalnom stepenu zagađenja vazduha koji udišemo (naročito u većim gradovima), i o posledicama koje on izaziva, prozivkama ko je odgovoran za nastale okolnosti, pitamo se gde je rešenje ovog problema.

ZELENI FOND ZA AKCIJE POŠUMLJAVANJA

Ministarstvo zaštite životne sredine je u 2019. godini, u cilju povećanja pošumljenosti teritorije Republike Srbije, raspisalo konkurs za dodelu sredstava Zelenog fonda Republike Srbije za pošumljavanje. Namera Ministarstva bila je da kroz ovu veliku planiranu akciju, uključi sve lokalne samouprave, kao i nevladine organizacije i državna i javna preduzeća koja imaju kapacitet da se uključe u aktivnosti pošumljavanja.

IMOVINSKO-PRAVNI PROBLEMI

U razgovoru sa ministrom životne sredine Goranom Trivanom, saznajemo da je vrlo važno da se planovi oko akcija pošumljavanja iz price sprovedu u delo.

“Tokom dve godine kroz Ministarstvo testirali opštine koje još nisu probuđene što se ovoga tiče ili su tek počele da se bude, odnosno počeli smo da ih budimo”, kategoričan je Trivan. “Ovom akcijom koja počinje i sledeće godine, imamo motiv da zaista probudimo i pokrenemo sve. I ne samo da ih probudimo, nego da ih finansiramo, da pomognemo i da podignemo taj stepen pošumljenosti. Srbija je prosečno pošumljena između 27 i 30 procenata, ali Vojvodina je tek nešto iznad šest procenata. Najveći problem oko pošumljavanja u Vojvodini je taj što nisu rešeni imovinsko-pravni odnosi. Još uvek ima dovoljno površina koje mogu za početak da se pošumljavaju, i to ćemo isključivo raditi u saradnji sa lokalnim samoupravama, jer i one raspolažu određenim zemljištem za te namene. Sa pokrajinom ćemo svakako sarađivati, jer je resorni pokrajinski sekretar već informisan o ovome i učestvovaće dalje sa nama u celoj priči. Dakle, svi moraju objektivno da se uključe da bismo rešili te administrativne probleme, pre svega vlasništvo nad zemljištem. Pošto smo toga svesni, Vojvodina će tu biti u najdelikatnijem položaju, i ići ćemo od najlakših, da kažem terena gde su imovinski odnosi potpuno čisti”, konstatuje ministar Trivan.

PITA SE STRUKA

Vetrozaštitni pojasevi i saobraćaj su takođe obuhvaćeni ovim planovima. Kako kaže, kad je saobraćaj u pitanju i vetrozaštitni pojasevi, sve će biti organizovano prema pravilima koja važe u svakoj struci pojedinačno.

Foto Milos Cirkovic

„Držaćemo se onoga što nam kaže saobraćajna struka, negde je dozvoljeno saditi drveće pored puteva, a negde, iz bezbednosnih razloga, nije, i zato ćemo uključiti sve struke koje su neophodne da učestvuju u ovom razgovoru. Kada je u pitanju poljoprivreda, razgovaraćemo sa sekretarijatima ili ministarstvom poljoprivrede, i biće prilično komplikovano, ali zapravo od nečeg mora da se počne. Vidimo da opšte raspoloženje postoji u Srbiji da se krene sa pošumljavanjem. Prema tome, zašto to ne bismo radili“, ističe ministar Trivan.

TRADICIJA I ZNAČAJ POŠUMLJAVANJA

Opšte je poznato da bez obnavljanja šumskih ekosistema i bez pošumljavanja nema stvaranja kiseonika i ublažavanja posledica klimatskih promena. Po rečima ministra, sadnja drveća je način na koji svi mi možemo nešto dobro da uradimo za naše okruženje, zemlju i našu Planetu, i na taj način pomognemo da se priroda i životna sredina unaprede

„Ako bismo se vratili u prošlost, trideset-četrdeset godina unazad, stariji se sećaju da smo kao školarci išli u rano proleće i u kasnu jesen na akcije sadnje i pošumljavanja kroz tzv. radne subote. Ne vidim razloga da se to ne dešava i sada. Prvo vidim raspoloženje za to, drugo, vidim ogromnu potrebu za tim, i kao treće, vidim, recimo, spremnost onih sa kojima sam razgovarao – ministar prosvete, ministar poljoprivrede i šumarstva, ministar odbrane, i svi žele da pomognu u toj priči. Trebalo je samo da sačekam dve-tri godine da budemo u kapacitetu da to radimo i da inicijalno pokrenem taj proces u Ministarstvu koji je pokrenut. U međuvremenu se pojavio i Egzit kao institucija od ozbiljnog uticaja u našem društvu, prema tome, to meni savršeno odgovara. Taj kontakt između nevladinog sektora, što je Egzit, i sve ovo ostalo što sam dosad pomenuo, države i državnih organa, je simbioza koja će zasigurno dati rezultate“, zaključio je ministar Goran Trivan.

Tekst: Miloš Ćirković
Fotografije: Miloš Ćirković 

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

SRBOBRAN: ČETIRI HILJADE NOVIH SADNICA

Projektom opštine Srbobran “Pošumljavanje staništa autohtonim vrstama na degradiranom području opštine Srbobran”, koji je odobrilo i finansiralo Ministarstvo za zaštitu životne sredine u iznosu od 3,9 miliona dinara ali i sufinansirala opština svojim budžetskim sredstvima u iznosu od milion dinara, u značajnoj meri revitalizovan je stari šumski kompleksa na periferiji grada, a od kojeg će građani u narednom periodu imati značajne koristi.

Prepoznali značaj pošumljavanja

“Čelnici opštine Srbobran, koja ima oko 25.000 ha obradivog zemljišta, i gde nema mnogo prostora za pošumljavanje zbog maksimalne iskorišćenosti plodnih oranica, prepoznali su značaj novih zasada i vetrozaštitnih pojaseva”, tvrdi predsednik opštine Radivoj Paroški. Takođe se nadaju da će podizanje vetrozaštitnih pojaseva i veći broj novog drveća u gradu i okolini u velikoj meri uticati na podizanje svesti kako građana tako i poljoprivrednika, koji bi trebalo da shvate da je to u njihovom interesu, jer nove šume će omogućiti čistiju i zdraviju životnu sredinu i kvalitetniji vazduh koji udišu.

“Mi smo to shvatili, i počeli smo sa realizacijom projekta pošumljavanja i podizanja vetrozaštitnih pojaseva na mestima gde je to moguće. Krajem novembra realizovali smo projekat pošumljavanja u vrednosti od 4,9 miliona dinara, tako da je revitalizovana jedna šumica koja se nalazi na desnoj obali kanala DTD, u naseljenom mestu Vašarište, a prostor koji je pošumljen je oko sedam hektara.

U saradnji sa Šumarskim fakultetom iz Beograda, zajedno smo učestvovali na ovom konkursu, i u periodu od pet godina, oni će biti zaduženi za praćenje razvoja ove šume, jer se smatra da je tokom tog perioda potrebno posmatrati i u svakom pogledu obavljati negu ovih zasada. Šumarski fakultet ima dosta obaveza u tom projektu, kao što je snimanje terena, obezbeđivanje sadnica, sprovođenje monitoringa, a u slučaju određenih problema, obavljaju zamenu sadnica, a naša obaveza je bila da ih posadimo i održavamo, zalivamo i brinemo o njima”, ističe Paroški.

Parkovski prostor 

U toj akciji sadnje, radnici komunalnog preduzeća opštine Srbobran izbušili su rupe i pripremili teren. Posađeno je oko četiri hiljade sadnica crvenog hrasta, jasena, jove i vrbe. Sadnice su sadili srednjoškolci iz Srbobrana a među njima je jedan deo bio čak iz Novog Sada. Vredni učenici, kojima je ovo bilo dragocenno iskustvo, i radnici “Graditelja” uspešno su realizovali ovaj projekat.

Sadnice su jednogodišnje i nije ih bilo teško saditi, pojasnio je Radivoj Paroški. Ideja i značaj ove akcije je da se posađeni zasad odneguje, i kad njegov rast bude završen, napravi jedan dobar parkovski prostor za građane, gde bi se ova šuma, koja je po nekim podacima stara dvesta i više godina, i nije obnavljana, revitalizovana mogla koristiti za odmor i rekreaciju. Jedan njen deo, koji je praktično skroz ogoljen, sada je pošumljavan a u njenom drugom delu biće realizovana sanitarna seča i zasađivanje novih zasada koje će uslediti u narednom periodu.

Poslednje pošumljavanje pre dvadesetak godina

Ipak, kao i u mnogim vojvođanskim opštinama, i u ovoj nije sve bilo tako sjajno po pitanju pošumljavanja u proteklom periodu. Kako ističe Paroški, poslednje značajnije pošumljavanje u ovoj opštini, pre ovog u novembru, bilo je pre dvadesetak godina, i to u Srbobranu, Turiji i Nadalju. Tada su, pored nekih lokalnih i atarskih puteva, sporadičnim akcijama zasađivanja podizani drvoredi, u pogledu vetrozaštitnih pojaseva, ali je to sve bilo minimalno u odnosu na potrebu ove sredine. Nije bio uspostavljen ni pravi sistem da se podignuti zasadi održavaju i kontrolišu tokom nekoliko godina, a koji je svakako veoma bitan kod novih zasada.

Među bitnim problemima sa kojima se opština susretala kada je reč o podizanju novih zasada, predsednik opštine naveo je da postoji niska svest među ljudima o tome da su im šume preko potrebne.

“Dakle, vraćamo se na naše vredne paore koji žele svaki delić zemlje da obrade. Srbobran pripada području koje ima najkvalitetniju zemlju u Evropi, i naravno, zbog toga, naši poljoprivrednici najviše se bave ratarstvom. Pokušavamo da promenimo strukturu poljoprivredne proizvodnje tako što od jednog dela atara u Srbobranu i Turiji težimo da pređemo na voćarstvo ili povrtarstvo. Najveći problem nam je što postoji relativno niska svest o tome da su nam potrebne veće površine pod šumskim zasadima, jer u tom slučaju svakako bi ukupan kvalitet života bio bolji. Da Srbobran ima devastiranih područja verovatno bismo tada imali više mogućnosti da podižemo šume, ali, to nije tako, i mi praktično nemamo mogućnosti da podižemo zasade”, istakao je Radivoj Paroški.

Prostora za pošumljavanje u opštini Srbobran veoma je malo zbog rasprostranjenosti plodnih oranica oko nje, tako da nije lako odrediti prioritetna područja za pošumljavanje. I sada se, kako navodi Paroški, postavlja pitanje da li bi bilo svrsishodno da se kvalitetno poljoprivredno zemljište otkupi i od njega napravi šuma? Ali, možda će jednoga dana doći vreme kada će to morati da se uradi.

Vetrozaštitni pojasevi i plodne oranice

Srbobran ima jako mali procenat pošumljenosti i podignutih vetrozaštitnih pojaseva. S tim u vezi, imaju projekat za podizanje vetrozaštitnih pojaseva i oni su u najvećem delu bazirani u okviru lokalnih i regionalnih puteva.

Foto; Miloš Ćirković

“Mreža puteva prvog i drugog državnog reda oko opštine Srbobran, kojima upravlja JP “Putevi Srbije” takođe ima dosta dobru širinu koja bi mogla biti iskorišćena za podizanje vetrozaštitnih pojaseva, kao i deo auto-puta koji se prostire po obodu opštine. Međutim, kada su državni putevi u pitanju, ne možemo da radimo sadnja dok ne dobijemo dozvolu od JP “Putevi Srbije”. Kod većina atarskih puteva ne postoji mogućnost sadnje, jer su širine tri-tri i po metra. Kod takvih uslova ne možete saditi ništa. Kada bi ljudi imali tu svest i dozvolili da na svojim parcelama budu posađene sadnice, stanje bi bilo bolje. Tamo gde postoji mogućnost podizanja pojaseva i ima širine da se to uradi, svakako ćemo iskoristiti tu mogućnost. Naš stav je da moramo krenuti u ovu vrstu aktivnosti, i kroz određene akcije moramo da menjamo svest naših ljudi.

Imamo i naš prostor, tj. zemljište koje pripada lokalnoj samoupravi na kojem možemo da radimo, i tu ja vidim šansu da se taj deo pošumi i podignu vetrozaštitni pojasevi. Ali, i dalje smatram da ne možemo uraditi ništa korisno dok ne uspostavimo sistem održavanja takvih zasada, dokle god oni ne budu samostalni. Sada imamo jedan projekat od Nadalja do puta Bečej-Temerin, gde takođe postoji mogućnost da se gradi pored puta, ali tu imamo prostor lokalne samouprave i planiramo da napravimo biciklističku stazu koja bi upotpunila taj sistem. Mislim da lokalne samouprave nisu u većini slučajeva dovoljno zainteresovane za ovu vrstu aktivnosti, i da je i tu potrebno učiniti nešto da bi došlo do promene na bolje”, kategoričan je Paroški.

Beljanska bara


Foto: Miloš Ćirković

Drugi prioritet pošumljavanja im je u Parku prirode “Beljanska bara”, tačnije na prostoru oko Beljanske bare kod kojeg opet ne mogu da sade na svoju ruku bez upravljača, što je u ovom slučaju Pokrajinski zavod za zaštitu prirode. Dogovorili su se sa njima da oni u rano proleće obezbede sadnice i da tada, kako kaže Paroški, krenu sa sadnjom.

Tekst: Miloš Ćirković
Foto: Miloš Ćirković i Opština Srbobran

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

SREMSKA MITROVICA: DO KRAJA PROLEĆA 481 HEKTAR POD NOVOM ŠUMOM

Usled mnogobrojnih preobražaja naše životne sredine, čežnja i potreba za zdravom prirodom i okruženjem – svakim danom su sve veća i veća. Iskonske prašume nestale su pre mnogo vekova zbog naših predaka stalno mučenih glađu, i njihovih poljoprirednih alata i mnogobrojnih krčenja šuma. A kakva je situacija danas?!

MANJAK ŠUMSKIH EKOSISTEMA

Danas, teritorija AP Vojvodine, ovakva kakvu poznajemo, ima 86,2 % poljoprivrednog zemljišta, a šuma, po zvaničnoj statistici Nacionalne inventure šuma Republike Srbije, ima jedva 7,1 % od ukupne njene površine. Nedovoljno, po svim merilima savremenih shvatanja i tumačenja. Jer, mnogo malih šumskih ekosistema (područja u kojima drveće dominira u zajednici sa ostalim drvenastim i zeljastim biljkama, gljivama, životinjama, mikroorganizmima), može dosta dobrog da učini za stanovništvo sa ovih prostora.

Veoma korisnih i povoljnih funkcija šuma za život ljudi je mnogo, i pitanje je koliko ih poznajemo i da li smo ih zapravo svesni. Pored gradskih naselja i ponegde duž polja i puteva, postoje malobrojne površine pokrivene drvećem. Međutim, ne može se sve ovo nazvati šumom, što je čak i političarima postalo opštepoznato. Često takve površine odlikuje jedna vrsta drveta iste starosti.

BLAGODETI ŠUMA

Borba za nova stabla i nov život, na postojećim prostorima gde se može saditi, odvija se iz sezone u sezonu, i iz godine u godinu, često na veoma ograničenim površinama za sadnju. Ograničenim, zbog mnogobrojnih razloga, onih poput nerešenih imovinsko-pravnih odnosa, kao i zbog nedostatka svesti o značaju šuma kod mnogih pojedinaca. Značaj šuma je zaista ogroman, i za čoveka, on se ne ogleda samo u drvetu kao proizvodnoj koristi koja je u drugom planu, kako kažu u JP “Vojvodinašume“, već se ogleda u opštekorisnim funkcijama šuma koje one čine u vezi sa ublažavanjem klimatskih ekstrema, s obzirom na to da su klimatske promene poslednjih godina sve evidentnije.

“Stoga je od izuzetnog značaja očuvati postojeće šume i povećavati šumovitost u okviru realnih mogućnosti. U novembru 2019. godine započeli smo sezonu pošumljavanja kako u ostalim, tako i na području Šumskog gazdinstva “Sremska Mitrovica”. Neophodnost održavanja šumovitosti Vojvodine, koja je veoma niska, odavno je poznata u našem preduzeću, u skladu sa tim sadnja novog drveća odvijaja se skoro svakodnevno u sezonama kada vegetacija miruje, odnosno u jesen i u rano proleće. Inače, što se tiče šumovitosti opštine Sremska Mitrovica ona iznosi 14,5% ”, navela je Sanela Milošević, samostalni referent za odnose s javnošću JP “Vojvodinašuma”.

PLANOVI POŠUMLJAVANJA

Pošumljavanja su obavezna i, kako kažu iz ovog preduzeća, od početka jesenje sezone u ŠG “Sremska Mitrovica” pošumljeno je setvom žira sejačicom, po metodi obnove i popunjavanja – 239,04 ha (od toga popunjavanje i ponovno pošumljavanje na 5,41 ha). Do kraja proleća 2020. godine, planirano je da u ovom gazdinstvu bude pošumljeno ukupno 481 ha. S obzirom na ograničenu dostupnost novih površina za pošumljavanje, prioritet je obnavljanje postojećih šuma koje su dostigle sečivu zrelost. Planirano je pošumljavanje setvom semena hrasta lužnjaka (sejačicom i u brazde), a kada je u pitanju sadnja sadnica – pošumljavaće se uglavnom sadnicama topola, vrbe, bagrema, crnog bora, poljskog jasena, crnog oraha i hrasta lužnjaka (tamo gde se ne radi setva žira).

Za setvu semena, u ovom gazdinstvu, koristi se posebno prilagođena sejačica i na ovaj način se oponašaju prirodni procesi u šumi, te se ona često u okviru podsejavanja koristi kao pomoć prirodnoj obnovi šuma (deo površine je prirodnim putem osemenjen, a na delovima, koji nisu osemenjeni, obavlja se setva semena), i to se onda zove kombinovana obnova šuma.

“Postoji više tehnika sadnje sadnica: sadnja u zaseke, sadnja u jame, u brazde, jarkove, mašinska sadnja, i sadnja sadiljkama. Kod nas je najšire zastupljena tehnika kopanja jama sa sadnjom sadnica. Stepen obolelih šuma na ovom području u kulturama i plantažama topola, koji se manifestuje u vidu raka kore, je nizak, ali je primetan, i svakako zaslužuje pažnju. O takvim stablima se na propisan način brinemo. Po pitanju planske seče šume, godišnji obim seča u ŠG “Sremska Mitrovica“ iznosi vise od 215.000 kubnih metara bruto”, navode iz “Vojvodinašuma”.

KRADLJIVCI ŠUME

Bespravne seče se dešavaju sporadično. Evidencija o bespravno posečenom drvetu u ovom gazdinstvu se vodi, i može se konstatovati da je u prethodnih pet godina evidentirano 400 kubnih metara bespravno posečenog drveta na području kojim gazduje ŠG „Sremska Mitrovica“. U odnosu na drvnu zapreminu kojom se gazduje, ovo nisu ugrožavajući podaci.
U najvećoj meri, u pitanju je drvo tvrdih lišćara (bagrem, američki i poljski jasen, cer i dr.), ali i određena količina mekih lišćara (vrba, lipa i dr.). Bespravno posečeno drvo uglavnom se koristi kao ogrevno drvo.

“U proteklih pet godina, na području ŠG „Sremska Mitrovica“ podneto je 72 prijave zbog bespravne seče šume. Prosečna zapremina drveta po prijavi iznosi 5,5 kubnih metara. Republički šumarski inspektori i čuvari šuma imaju ovlašćenja da oduzmu bespravno posečeno drvo, a protiv šumokradica se pokreću sudski postupci, nakon čega, u slučaju dokazane krivice, šumokradicama sledi i novčane kazne. U borbi protiv bespravne seče šume, JP “Vojvodinašume“ ima dobro organizovanu čuvarsku službu, koja sprečava šumske krađe većeg obima, i veoma je važno sprovođenje redovnih kontrola lugarskih reona i puteva uz asistenciju policije”, uaključila je Miloševićeva.

Tekst: Miloš Ćirković
Fotografije: JP “Vojvodinašume”

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

NEDELJA ZA ZELENIJU VOJVODINU

Početkom prve nedelje decembra, realizovana je akcija „Nedelja za zeleniju Vojvodinu“, a u organizaciji Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam i zaštitu životne sredine u saradnji sa Javnim preduzećima “Vojvodinašume” i “Srbijašume”. Akcija je trajala od 3. do 6. decembra, i u planu je da se u celoj pokrajini posadi 10.000 sadnica topole, breze, crnog bora, hrasta i katalpe.

SADNICE CRNOG BORA U KCV

“Postoji čarobna mašina koja čisti vazduh, košta vrlo malo, i sama se gradi. Zove se drvo.“ – poznata je sintagma britanskog pisca i ljubitelja prirode Roberta MekFarlina. Značaj ovakvih “čarobnih mašina” odavno je prepoznat u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine, koja je donela Deklaraciju o zaštiti životne sredine u AP Vojvodine.

Iskorak ka zdravijoj životnoj sredini u okviru ove akcije i napredak ka zdravijoj i lepšoj budućnosti za buduće generacije ali i za sve nas

učinile su 3. decembra v. d. direktora Kliničkog centra Vojvodine prof. dr Edita Stokić i podsekretar Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam i zaštitu životne sredine Brankica Tabak, zasadivši sa svojim kolegama i prisutnim ljubiteljima prirode 79 sadnica crnog bora, tog opštepoznatog i veoma značajnog “prirodnog prečistača vazduha”.

OZELENJAVANJE ZDRAVSTVENIH USTANOVA

Sadnjom ovih sadnica u krugu KCV i simbolično je započeta ova akcija za zeleniju Vojvodinu. Posađene mlade sadnice, na mestima gde je to odgovaralo prilikama, doprineće poboljšanju očuvanja životne sredine i upotpuniće vizuelni ugođaj, uz postojeća starija stabla u krugu KCV.

Sadnje su organizovane u Novom Sadu, Bačkom Petrovcu, Zrenjaninu, Sremskoj Mitrovici, Vrbasu i Rumi, u ustanovama kojima je osnivač AP Vojvodina – socijalnim i zdravstvenim ustanovama, osnovnim i srednjim školama i predškolskim ustanovama.

Tekst: Miloš Ćirković
Foto: Klinički centar Vojvodine

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

NOVI SAD: PRIPREME ZA ZELENU PRESTONICU EVROPE

Više hiljada sadnica novog raznovrsnog zelenila biće podignuto u narednom periodu u Novom Sadu, zahvaljujući kampanji Grada, koja će biti realizovana u koordinaciji sa Savetom za pružanje stručne pomoći u preduzimanju aktivnosti u ozelenjavanju i pošumljavanju gradskih površina, uz podršku brojnih društveno-odgovornih kompanija, volontera, javnih ličnosti, i u skladu sa programom “Zeleni gradovi“ Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), u kojem Grad Novi Sad učestvuje.

NOVIH 6.200 STABALA

Akcija je počela sadnjom u Limanskom parku, a kako je rečeno, u odabiru sadnica i lokacija učestvuju urbanisti, najeminentniji profesori Poljoprivrednog fakulteta i Instituta za nizijsko šumarstvo koji su članovi gradskog Saveta.

 

„Akcija ‘Za novi zasad’ biće realizovana u nekoliko narednih meseci. Poslušali smo struku, smernice profesora Orlovića i njegovih kolega, urbanisti su predložili, i mi smo odabrali 172 lokacije koje su u planskim dokumentima određene za zelene površine, pa nećemo za 10 godina morati da sečemo drveće. Biće zasađeno 6.200 novih stabala do kraja februara, i više od 40.000 drugog rastinja, a kasnije sledi pošumljavanje na obodima grada. Lagano krećemo da se pripremamo za kandidata za Zelenu prestonicu Evrope. U tom smislu bitno je i to što gradimo novu glavnu crpnu stanicu kod Žeželjevog mosta, što je preduslov za izgradnju centralnog prečistača. Određena je lokacija za prečistač, priprema se projektno-tehnička dokumentacija, a konačno ćemo dobiti i projekat regionalne deponije. Kupujemo 100 novih autobusa na CNG, uvodimo zdravije sisteme za životnu sredinu. Novi Sad može da bude mnogo bolji, samo da slušamo jedni druge i da sarađujemo.“, naglasio je gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević, i zahvalio se i Pokrajinskom sekretarijatu za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo i Pokrajinskom sekretarijatu za urbanizam i zaštitu životne sredine što su podržali akciju.

DRVEĆE KOJE NAJBOLJE PODNOSI KLIMATSKE PROMENE

Direktor Instituta za nizijsko šumarstvo prof. dr Saša Orlović rekao je da su započeli veliki posao budućnosti, jer kada se sadi drveće, govori se o stotinama godinama unapred.

“U okviru ove akcije biće zasađeno onoliko koliko smo ranije sadili za tri godine. Odabrali smo drveće koje će najbolje podneti promenjene klimatske uslove, i koje će imati najbolju estetsko-dekorativnu i sanitetsko-higijensku funkciju. Možemo reći da je u potpunosti ispoštovana struka, jer smo vraćali pojedine programe i po četiri puta“, istakao je prof. dr Saša Orlović.

Prema rečima Pokrajinskog sekretara za urbanizam i zaštitu životne sredine Vladimira Galića, Pokrajinska vlada takođe će realizovati akciju “Za zeleniju Vojvodinu“ i na više desetina lokacija biće zasađeno 9.150 stabala, koja su donacija JP Srbija šume i JP Vojvodinašume.

U kampanju su uključene društveno odgovorne kompanije i to Evropska banka za obnovu i razvoj, MK Group, Credit Agricole banka, NLB banka, Lafarge, Zdravstvena ustanova Benu, JP Vojvodinašume, OTP Vojvođanska banka, Mercedes-Benz, McDonalds, IFC članica Svetske banke, tržni centar Big, kompanija Nepi Rockkastle (Promenada Novi Sad), DDOR osiguranje, Dunav osiguranje, DP World (Luka Novi Sad), Triglav osiguranje i fondacija Egzit.

Tekst: Grad Novi Sad
Foto: JKP “Gradsko zelenilo” Novi Sad

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

GORNJE PODUNAVLJE: KOLIKO SEČE, TOLIKO NOVIH ZASADA

U Specijalnom rezervatu prirode „Gornje Podunavlje“ u poslednjoj akciji zasejano 650 kilograma semena žira, odnosno hrasta lužnjaka, na jednom hektaru rasadnika.

„U akciji su učestvovali volonteri iz Apatina, Sombora i Novog Sada, kao i radnici Šumske uprave „Vojvodinašuma“ iz Apatina“, rekao je Miodrag Perović, rukovodilac ŠU, koji se posebno zahvalio volonterima koji su učestvovali u akciji.

Osim ove akcije, u Šumskoj upravi, godišnje se u rasadniku, koji se prostire na bliže od 30 hektara, redovno se svake godine obnavljaju zasadi. Kako saznajemo, koliko se drveta poseče toliko se posadi novih zasada. Kako je Specijalni rezervat pod režimom zaštite, seča se obavlja samo u trećem, a mali deo u drugom stepenu, dok je prvi potpuno pod zaštitom. Autohtone vrste iz prvog stepena zaštite održavaju se, tako da nije redak slučaj stoletnih i starijih stabala koji se samo održavaju u prirodnom stanju. Najviše je zasadi pa i seče kanadska topola, kao i jedan deo i vrbe. Manji deo to su zasadi tvrdog drveta: bagrema i jasena.

Sa takvim načinom upravljanja „Vojvodina šume“ se trude da se ciklus obnavljanja šuma, koji duže traje, uskladi sa njenom sečom. Drvo koje se seče uglavnom služi kao garđevinski materijal a deo kao ogrev. Održiv razvoj Specijalnog rezervata prirode „Gornje Podunavlje“  je na prvom  mestu, u prioritetima „Vojvodinašumama“.

SRP „Gornje Podunavlje“ je jasno  omeđen  i  kompaktan  ritski  kompleks u kome dominiraju šumski ekosistemi.  Nalazi  se u severozapadnom delu Bačke, na području gornjeg toka Dunava, a pored naselja: Bogojevo, Sonta, Apatin, Kupusina, Bački Monoštor, Bezdan, Kolut i Bački Breg. Sa severne strane omeđen je državnom granicom sa Mađarskom, istočnu  stranu  čine  Bajski  i Dunav-Tisa-Dunav kanal, rukavac Dunava i odbrambeni nasip. Na jugu i zapadu, prema Republici  Hrvatskoj, omeđen je rekom Dunav. Prema klasifikaciji Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), Gornje Podunavlje spada u IV kategoriju – Staništa i druga upravljana područja (Habitat and species management area). Gornje Podunavlje se nalazi na listi Ramsarskih područja. Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta iznosi 14.627,94 ha (74,61% ukupne površine Rezervata).

Tekst i foto: Sofija Pualić Špero

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

UMESTO DEPONIJE, ŠUMICA ZA PČELE

Na mestu stare deponije u fruškogorskom selu Erdevik, na putu do jezera Moharač, aktivisti Udruženja građana “Fruškać” sa volonterima posadili su na površini od oko jednog hektara medonosno drveće i biljke, i na taj način transformisali ovo mesto.

DOBROBIT ZA PČELE

Sve alarmantniji podaci pokazuju da pčele i šume polako nestaju, a budući da je Vojvodina najmanje pošumljen region u našoj zemlji, udruženje “Fruškać” pokrenulo je akciju koja će doneti dobrobit ne samo pčelama, nego i lokalnoj zajednici. Stara deponija čija je transformacija bila cilj ove akcije, zatvorena je pre deset godina ali zemljište nije održavano a nesavesni građani su i dalje bacali smeće, i na taj način kvarili idilični put koji vodi na jezero Moharač.

ČIŠĆENJE DEPONIJE

Sadnji drveća na mestu stare deponije prethodilo je čišćenje i pripremanje terena koje je trajalo mesec i po dana. U akciju čišćenja i pripremanja bili su uključeni i meštani sela Erdevik, kao i članovi Udruženja pčelara “Lipa”.

SADNJA MEDONOSNIH BILJAKA

Na mestu nekadašnje deponije, na dan sadnje, oko 60 volontera posadilo je drveće među kojima su evodija, katalpa, lipa itd. i medonosne biljke kao što su lavanda, ruzmarin, žalfija. Čitava akcija transformisanja lokacije nastaviće se i na proleće, kada će se sadnja nastaviti i od ovog mesta napraviti malu cvetnu oazu.

Posađeno drveće i biljke, biće dobar izvor ispaše za pčele, ali i mnogo više od toga, jer su na lokaciji posađene i neke specifične vrste koje imaju osobena benefitarana svojstva, da izvlače otrove i teške metale iz zemlje.

METEOROLOŠKA STANICA

U okviru čitave akcije biće postavljena i autonomna meteorološka stanica, koja će biti povezana sa Fruškać sajtom (www.fruskac.net), pa će meštani tim putem moći da prate razne parametre u realnom vremenu (od vlažnosti vazduha, zemlje, lista, do pravca vetra i sl.), pomoću kojih mogu da smanje nepotrebna prskanja useva i voća, što će doprineti ne samo pčelama, nego i opštem boljitku životne sredine. Uz pomoć stručnjaka, podaci će se analizirati a zatim i objavljivati na Fruškać sajtu, ne bi li i ovim putem što više uticali na podizanje ekološke svesti i stvaranje zdravije životne sredine.

Tekst i foto: Nikola Arežina

ByAdmin

VOJVODINA BOGATIJA ZA 11.000 STABALA

Akcija „Zasadi drvo“ realizovana je u više od 30 gradova na teritoriji Republike Srbije. Od vojvođanskih gradova, Subotica (Subotička peščara), Odžaci (Doroslovo) i Apatin danas su bogatiji za novih 11.000 stabala. Sam finiš četvoromesečne aktivnosti organizovan je 17. novembra, a uz dragoceno učešće volontera, na teritoriji od oko 10 hektara posejano je seme hrasta lužnjaka i zasađene su sadnice crnog bora.

PODIZANJE NOVIH ŠUMA

Inače, svake godine JP „Vojvodinašume“ sprovode obnovu šuma na površini od oko 2.200 hektara. Osim toga, uradi se podizanje novih šuma, kao i melioracija degradiranih šuma, i to na oko 400 hektara. Za ovaj posao je, pored semena i sadnog materijala, potrebno obezbediti i kvalitetnu radnu snagu. Pošto zaposlenih radnika nema dovoljno da bi se svi radovi obavili u optimalnom roku, neophodno je angažovanje usluga po ugovoru, a dobrodošao je i volonterski rad zainteresovanih institucija i pojedinaca.

Više stotina volontera, na sve tri lokacije u AP Vojvodini, zaposleni u JP „Vojvodinašume“, gorani, ali i naši najmlađi sugrađani, poslali su jasnu poruku o važnosti šuma i očuvanja čitavog ekosistema, ali i o značaju ličnog doprinosa svakog pojedinca.

ŠUME KLJUČNE ZA OPSTANAK ČOVEČANSTVA

„Šume predstavljaju najsloženije ekosisteme na zemlji, i opšte je poznato da je opštekorisna funkcija šuma, nije najznačajnija, već ključna za opstanak čovečanstva. Šume čuvaju zemljište, vodu, regulišu odnos kiseonika i ove tri stvari znače život. Pored toga, šume znače raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta, i to su oaze života na zemji. Plansko korišćenje šuma je ekološki i ekonomski opravdano, i neophodno jer se na taj način dobija materijal koji je jedini ekološki prihvatljiv, i to je važno istaći. Princip održivog korišćenja šuma je dobra opcija za društvo i javnosti treba pokazati da šumarske seče znače obnovu i očuvanje šuma. Nažalost, društvo u širem smislu ne poštuje šumu, već lični interesi preovladavaju i značajno je da na svakom mestu i u svkoj prilici ukazujemo i ličnim primerima pokazujemo kako treba da se ophodi prema šumi.

Ovakve akcije su višestruko značajne, jer su mediji način kako da se grašani približe šumi i šumarskim aktivnostima. U tom, smislu preko medija će mnogi biti u prilici da se upoznaju sa aktivnostima koje su vezane za šume. Na taj način će se napraviti veza i saradnja između građana i nas kao preduzeća i građani će imati bolju i objektivniju sliku o aktivnostima šumara. Na kraju, grašani će moći, u stručnom smislu, da bude edukovani i benefiti će biti višestruki, jer je krajnji cilj podizanje t očuvanje šuma“, rekao je direktor JP „Vojvodinašume“ Roland Kokai.

NOVE LOKACIJE

Akcija će biti nastavljena početkom 2020. godine i to u Bačkoj Palanci, Plavni, Sremskoj Mitrovici i Zrenjaninu, gde će se saditi topola.

Prepoznajući značaj šuma, „Adrija medija grupa“ i dm drogerie markt, zajedno sa institucionim partnerima, Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Upravom za šume, JP „Vojvodinašume“, JP „Srbijašume“, Privrednom komorom Srbije, Pokretom gorana Srbije i botaničkom baštom „Jevremovac“, pokrenuli su projekat pod nazivom „Zasadi drvo“.

Tekst i foto: JP “Vojvodinapume”

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

SOMBOR: 413 HEKTARA NOVIH ŠUMA

Šumsko gazdinstvo „Sombor“, koje posluje u okviru JP „Vojvodinašume“, zaduženo je za očuvanje prirodnih lepota, kako biljnog, tako i životinjskog sveta, jednog od najatraktivnijih delova Vojvodine, a to gradovi kao što su Subotica, kod Tavankuta, Apatin i Odžaci. Do kraja ove godine, na ovom području planirano je da se na 413 hektara posade nove, ali i obnovi već postojeće šuma. Zavisno od vrste drveća, za rast u Vojvodini potrebno je od 25 do 180 godina. Najviše se koriste sadnice topole, bele vrbe, hrasta lužnjaka, bele topole i crnog bora.

SADI SE CRNI BOR I HRAST LUŽNJAK

Miholjsko leto koje karakteriše toplo vreme bez padavina, ovih dana odgovara šumarima, jer se intenzivno sprovode radovi na pripremi terena i zemljišta za pošumljavanje. Svaki radni dan otvara nove hektare spremne za najvažniji posao zaposlenih u JP „Vojvodinašume“, a to je setva i sadnja.

„Nakon dve godine, hrast lužnjak je dobro rodio, seme je sakupljeno, pa je i setva već počela. Za sadnju sadnica mora se sačekati na prekid kretanja sokova kroz biljku, tj. kraj vegetacionog perioda i opadanje lišća, jer su tek tada sadnice spremne za vađenje iz rasadnika i sadnju“, rekao je dr Marko Marinković, izvrši direktor za šumarstvo, ekologiju i razvoj JP „Vojvodinašuma“.

Prve sadnice crnog bora i hrasta lužnjaka ove jeseni će u okviru akcije „Zasadi drvo“ u JP „Vojvodinašume“ biti posađene u šumskom gazdinstvu „Sombor“, i to na Subotičkoj peščari kod Tavankuta, Apatinu i Odžacima. Planirano je da 17. novembra 2019. godine zainteresovani volonteri i šumari, kroz druženje na terenu, započnu novu sezonu i zasade 2,90 hektara crnog bora i 2 hektara hrasta lužnjaka.

RADOVI NA OBNOVI ŠUMA

„Inače, na području Šumskog gazdinstva „Sombor“, u predstojećoj sezoni pošumljavanja je na prostoj reprodukciji, koja podrazumeva radove na obnovi šuma, popunjavanju i ponovnom pošumljavanju planirana realizacija radova na površini od 405,05 hektara, dok će u isto vreme na proširenoj reprodukciji planski zadaci biti obavljeni na 8,25 hektara, što ukupno iznosi 413,30 hektara. Od sadnog materijala, najviše će biti posađeno sadnica topole, zatim bele vrbe, hrasta lužnjaka, bele topole i crnog bora. U opštinama: Apatin, Sombor, Odžaci, Kanjiža i Subotica planirana vrednost radova je skoro 27 miliona dinara. Zbog dugotrajne suše tokom leta, na delu površine došlo je do sušenja sadnica, pa će troškovi za popunjavanje i ponovno pošumljavanje iznositi još oko četiri i po miliona dinara“, izjavio je dr Marinković.

Svaka proizvodnja zahteva između ostalog i vreme, a šumarska je u tom smislu veoma specifična, jer u Vojvodini, na primer, traje u zavisnosti od vrste drveća 25 do 180 godina.

Tekst i foto: Sofija Pualić Špero

 

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

ŠTA SE, KAKO I KADA SADI U VOJVODINI

“Šuma je prostor obrastao šumskim drvećem, minimalne površine pet ari, sa minimalnom pokrivenošću zemljišta krunama drveća od 30%” , kaže se u Zakonu o šumama. Kaže se tu još mnogo toga, a svima nam je poznato koliko su šume korisne za ljude, i da one obavljajaju mnogo važnih funkcija za čovečanstvo na celoj planeti, koje te funkcije često zaboravlja ili ih čak nije ni svesno. A među najbitnijim su da šume, svojim postojanjem štite i unapređuju životnu sredinu, čuvaju biodiverzitet i ublažavaju štetno dejstvo “efekta staklene bašte” vezivanjem ugljenika i proizvodnjom kiseonika, prečišćavaju zagađeni vazduh, uravnotežavaju vodne odnose i sprečavaju bujice i poplavne talase, pročišćavaju vode, snabdevaju i štite podzemne tokove i izvorišta pijaće vode. Štite one i naselja i infrastrukture od erozije zemljišta, obezbeđuju prostor za odmor i rekreaciju, utiču na razvoj lovnog, seoskog i ekoturizma, i štite nas od buke.

KOLIKO IMA ŠUMA U VOJVODINI

Po podacima Nacionalne inventure šuma Republike Srbije, naša zemlja se smatra srednje šumovitom zemljom, pri čemu se, od njene ukupne teritorije, pod šumom nalazi 29,1%. Od toga, u Vojvodini ima svega 7,1 % šuma. Ovi podaci ne obuhvataju tzv. ostalo šumsko zemljište, kojem, po međunarodnoj definiciji, pripadaju šikare i šibljaci, koji pokrivaju teritoriju Srbije u iznosu od 4,9 %.

Od 100 % površine Vojvodine, 86,2 % je poljoprivredno zemljište, livade i pašnjaci pokrivaju 1,4 %, dok šuma ima 7,1 %, pri čemu je 79.600 ha šuma od toga u državnom vlasništvu, a 26.400 ha u privatnom vlasništvu, “ostalo šumsko zemljište” obuhvata 48.000 ha, dok urbano zemljište obuhvata 37.600 ha, vodene površine pokrivaju 27.600 ha, a neplodno zemljište obuhvata 3.600 ha.

Javno preduzeće “Vojvodinašume”, čiji je osnivač AP Vojvodina, ima četiri šumska gazdinstva: “Sremska Mitrovica”, “Sombor”, “Novi Sad” i “Banat” Pančevo. Pored mnogobrojnih delatnosti kojima se JP “Vojvodinašume” bavi, veoma su bitne: uzgoj, zaštita i upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima, održavanje i obnova šuma, proizvodnja šumskog semena i sadnog materijala i podizanje novih šuma i šumskih zasada, kao i iskorišćavanje šuma, proizvodnja šumskih proizvoda šuma i šumskih područja, korišćenje šuma za rekreaciju, proizvodnja rezane građe i drugo korišćenje šuma.

ZNAČAJ POŠUMLJAVANJA VOJVODINE

“Imajući u vidu ukupne kapacitete JP “Vojvodinašume”, uzimajući u obzir radnu snagu, tehničku i materijalnu opremljenost i raspoloživost mehanizovanih sredstava, broj rasadnika i obim proizvodnje sadnica u rasadnicima, s pravom se može konstatovati da smo vodeća organizacija, kada su u pitanju poslovi pošumljavanja neobraslog zemljišta, posebno kada je reč o teritoriji Vojvodine. Uspešno gazdujemo sa oko 70% površina pod šumama na teritoriji pokrajine, navode u JP „Vojvodinašume“.

U razgovoru sa Sanelom Milošević, samostalnim referentom za odnose s javnošću JP “Vojvodinašume”, o značaju pošumljavanja Vojvodine, kao i o aktivnostima koje ovo preduzeće na ovom polju obavlja, saznajemo da se značaj pošumljavanja ogleda u brojnim koristima koje šuma pruža čoveku, pri čemu su proizvodne koristi (drvo), iako imaju veliki značaj, ipak u drugom planu u odnosu na opšte korisne funkcije šuma.

“Posebno su značajne one opštekorisne funkcije šuma koje su u vezi sa ublažavanjem klimatskih ekstrema, s obzirom na to da su klimatske promene poslednjih godina sve evidentnije. Stoga je od izuzetnog značaja očuvati postojeće šume i povećavati šumovitost, u okviru realnih mogućnosti”, kaže Sanela Milošević.

NEDOVOLJNO PROSTORA ZA NOVE ŠUME

Briga o novim šumskim zasadima u ovom preduzeću svakako postoji, a planovi pošumljavanja, kako ih ona objašnjava, nisu mali. Prema planskim dokumentima, odnosno osnovama gazdovanja šumama, u okviru površina čiji je korisnik JP “Vojvodinašume“, zemljišta pogodnog za pošumljavanje (neobraslo zemljište) ima na 450 ha (reč je o novim površinama). Međutim, treba imati u vidu da će neke od ovih površina biti pošumljene tek kada se bude obnavljao šumski kompleks u okviru koga se ove površine nalaze. Ova površina koja se potencijalno može pošumiti nije velika, što znači da bi se postigli ambiciozniji ciljevi, u smislu povećanja šumovitosti, potrebno je obezbediti nove površine neobraslog zemljišta koje bi potencijalno moglo da bude pošumljeno.

Osim ove, postoje i površine neobraslog državnog zemljišta koje su 2016. godine dodeljene javnom preduzeću na gazdovanje Zaključkom Vlade RS. Ukupna površina ovog zemljišta, koje bi potencijalno moglo da se pošumljava, iznosi 2.694,85 ha. Međutim, analizom ovih parcela i terenskim obilascima, konstatovano je da se veliki broj njih koristi za poljoprivrednu proizvodnju (lokalne samouprave izdaju ih u zakup fizičkim licima po osnovu Zakona o poljoprivrednom zemljištu) ili postoje upisani tereti na parcelama, te se stoga tim parcelama ne može gazdovati. Tek kada budu razrešeni imovinsko-pravni odnosi, biće moguće pristupiti njihovom pošumljavanju.

JESENJA SADNJA

“Poslednje pošumljavanje na teritoriji Vojvodine, u okviru naših nadležnosti, realizovano je već danas, zato što je to naš svakodnevni posao. Mi to radimo svaki dan u sezoni, a ona tek počinje, i mi svake godine pošumimo oko 2.000 ha. Započeli smo pošumljavanje u okviru jesenje sadnje. Do kraja godine, planirana je obnova postojećih šuma (veštačkim putem – setvom semena ili sadnjom sadnica), i to na ukupnoj površini 1.342 ha, dok je podizanje novih šuma planirano na 139 ha. To su nam planovi koje ćemo uraditi tokom jeseni 2019. Planirano je pošumljavanje setvom semena hrasta lužnjaka (sejačicom i u brazde), a kada je u pitanju sadnja sadnica, pošumljavaće se uglavnom sadnicama topola, vrbe, bagrema, crnog bora, poljskog jasena, crnog oraha i hrasta lužnjaka (tamo gde se ne obavi setva žira). Za ovaj posao biće utrošeno 849.390 komada kvalitetnih jednogodišnjih i dvogodišnjih sadnica. Po vrstama drveća, planirano je da bude posađeno sadnica topole 498.680, vrbe 123.430, poljskog jasena 123.000, lužnjaka 55.000, crnog bora 24.520, bagrema 20.000, i crnog oraha 4.760. Pošumljavanje setvom žira tokom jesenje sezone planirano je na 420 ha za obnovu hrasta lužnjaka, pri čemu će biti potrošeno 185.500 kg žira. S obzirom na ograničenu dostupnost novih površina za pošumljavanje, prioritet je obnavljanje postojećih šuma koje su dostigle sečivu zrelost”, navela je Miloševićeva.

TEHNIKE SADNJE

U skladu sa vrstama terena, i tehnike sadnje se razlikuju, a o kojim sve načinima je reč, Miloševićeva pojašnjava da pošumljavanje može da se obavlja sadnjom sadnica i setvom semena, pri čemu o izboru metoda bitnu ulogu imaju odlike vrsta sadnica, stanišni uslovi, kao i proizvodni cilj. Pošumljavanje setvom semena uglavnom se obavlja u povoljnijim uslovima staništa, na ovaj način pošumljava se hrast lužnjak, i to se čini potpunom setvom (setva semena po čitavoj površini omaške, mašinska setva pneumatskim sejačicama) ili delimičnom setvom (u parcelice, kućice, brazde, pruge, u zasek, na nasipe). Za setvu semena koristi se posebno prilagođena sejačica. Sadnja se obavlja u periodu mirovanja vegetacije, što znači u rano proleće ili jesen. Prolećna sadnja počinje kada se sneg otopi i zemlja otkravi, i traje do početka vegetacije. Jesenja sadnja počinje od oktobra (ili kasnije, u slučaju produženog vegetacionog perioda), i traje do pojave prvih snegova i zamrzavanja zemljišta. U “Vojvodinašumama” najzastupljenija tehnika sadnje je kopanja jama za sadnice.

BANATSKI OKRUG NAJMANJE ŠUMOVIT

Za sezonu 2019/2020, koja uključuje jesenju i prolećnu sadnju, kako navode u “Vojvodinašumama”, planirano je obnavljanje šuma veštačkim putem, setvom semena i sadnjom sadnica na ukupnoj površini od 1.753 ha, i realizacija ovog plana je njihov prioritet. Kada je u pitanju podizanje novih šuma, prioritetna područja nalaze se u Banatu, s obzirom na to da se tamo nalaze opštine sa najnižim stepenom šumovitosti (npr. Severnobanatski okrug ima šumovitost svega 1%, dok Srednjebanatski okrug oko 1,8%). Kako bi se podigla šumovitost u ovim okruzima, potrebno je opredeliti nove površine za ovu svrhu. A, kako ističu, takve površine trenutno ne postoje na raspolaganju.

BRIGA O OBOLELOJ ŠUMI

Da sve u prirodi ne ide glatko, govore i primeri pojave obolelih šuma, o kojima se, kako ona objašnjava, na poseban način brine.
“U 2019. ustanovljen je problem u kulturama i plantažama topola starosti od dve do 13 godina, koji se manifestuje u vidu raka kore. Prati se stanje ovih zasada i u koordinaciji sa nadležnim institucijama se preduzimaju sve potrebne mere u cilju prevazilaženja ovog problema (npr. primena mera propisanih od strane Instituta za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu iz Novog Sada, koje se ogledaju u uklanjanju (seči) obolelih stabala i spaljivanju delova koji su zaraženi). Procenat šuma koje su obuhvaćene ovom pojavom nije velik, ali problem svakako zaslužuje pažnju”, istakla je Miloševićeva.

Tekst: Miloš Ćirković
Foto: Vojvodinašume

NAPOMENA
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Ko pošumljava Vojvodinu!“, koji je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

ByAdmin

BRAZIL: SAMOINICIJATIVNO POSADILI ČETIRI MILIONA SADNICA

Proslavljeni brazilski fotograf Sebastijao Salgado i njegova supruga Lelia Deluiz Vanik nisu mogli da se pomire sa delom Atlantske šume koji je bio ogoljen besomučnom sečom. Odlučili su da pokažu šta mala grupa ljudi može da postigne, a nakon 20 godina imaju čime i da se pohvale.

Tokom čitave svoje istorije čovek je krčio šume u potrazi za prostorom za svoja naselja i poljoprivredu ili kao materijalom za industriju. Proteklih nekoliko decenija ta praksa je posebno izražena, a neka područja, poznata po ogromnim zelenim prostranstvima, poput Atlantske šume, koja se prostire južnom obalom Brazila, posebno su pogođena.

Atlantska šuma – ogoljena i pusta

Svetski poznati fotograf Sabastiao Salgado, koji je osvojio praktično svako priznanje u svojoj oblasti, vratio se iznuren u rodni Brazil devedesetih godina nakon izuzetno napornog boravka u Africi i fotografisanja užasa genocida u Ruandi.

Međutim, ono što je zatekao duboko ga je pogodilo. Velika područja Atlantske šume bila su ogoljena i pusta. Danas je više od 85 odsto nekada vitalne prašume uništeno krčenjem. Ipak, odlučio je sa svojom suprugom da spasi barem deo nekada grandiozne prašume.

„Zemlja je bila bolesna. Sve je bilo uništeno. Tek oko 0,5 odsto površine je bilo pod šumom. Tada je moja žena predložila da ponovo posadimo šumu. Posle mnogo godina, naš napor je urodio plodom, životinje su počele da se vraćaju. Kako se šuma ponovo rađala i mi smo se preporodili zajedno sa njom“, rekao je Salgado za Gardijan pre nekoliko godina.

Obogatili ekosistem

Sebastijao i Lelia osnovali su “Instituto Terra”, malu organizaciju koja je do sada posadila četiri miliona mladica, potpuno obnovivši i proširivši deo nekadašnje šume.

„Postoji jedno jedino biće koje može da pretvori ugljen-dioksid u kiseonik, a to je drveća. Moramo ponovo da sadimo šume. Sa njima će se vratiti i životinje“, ističe Salgado.

Prema njegovim rečima, kod pošumljavanja se mora praziti da se na svakom području sade domaće sorte. Nakon veoma pažljivog biranja i sadnje autohtonih vrsti, čitavo područje je oživelo neverovatno brzo u narednih dve decenije.

Nekadašnju smrtnu tišinu zamenila je kakofonija zvukova ptica, insekata i drugih životinja.

Sve u svemu, 172 vrste ptica, 33 vrste sisara, 15 vrsta gmizavaca, 15 vrsta vodozemaca i 293 vrste biljaka ponovo čine bogat ekosistem.

Izvor: RTS
Foto: Facebook i Sabastiao Salgado

ByAdmin

BEČ: DECA POSADILA VIŠE OD DESET HILJADA NOVIH STABALA

U Beču su se dosetili kako od malih nogu da uče nove naraštaje o važnosti prirode i ekologije pa se tako svake jeseni u okviru projekta porodičnog pošumljavanja posadi nekoliko hiljada novih stabala drveća.

Ovogodišnja akcija pošumljavanja održala se krajem oktobra u 10. bečkom okrugu Favoriten, a roditeljima i deci u sadnji 10.000 sadnica drveća i grmlja pomogli su radnici bečke Gradske službe za upravljanje šumama i poljoprivrednim površinama.

“Zelene površine čine više od 50 posto gradske površine Beča, što znatno poboljšava kvalitet života u njemu. Raduje me što zelene površine uz pomoć mladih stanovnika i dalje rastu”, kazala je bečki gradski sekretar za ekologiju Ulli Sima.

Projekt se sprovodi još od 1984. godine, a zahvaljujući sadnji novog drveća šumsko se područje Beča svake godine proširi za dodatnih 20.000 metara kvadratnih. Do danas, posađeno je oko 330.000 stabala javora, hrasta, jasena te drugog vrednog drveća, čime je stvoreno 64 hektara nove šume.

Izvor: Djecja posla

Foto:  Freepik.com

ByAdmin

ŠESTA EMISIJA EKOPOLISA

U novoj emisiji pričamo o pošumljavanju i koja je to najnepošumljenija regija u Vojvodini, kao i o sve učestalijim požarima. Naime, Srbija se poslednjih meseci suočava sa brojnim požarima koje izayivaju nesavesni građani. Protivzakonito paleći suvu vegetaciju, oni dovode u opasnost hiljade biljnih i životinjskih vrsta, retka staništa, zaštićena područja, privatnu imovinu, pa i ljudske živote.

U susret Svetskom danu vegetarijanstva, u drugom delu emisije pričale smo i o vegetarijanstvu i o veganstvu. Koje su razlike ali i prednosti ovog načina ishrane.

POSLUŠAJTE ŠESTU EMISIJU: